.png)
.jpg)
Alija odžin Spahić
Izvor, foto: Glas Mrkojevića
Autor: Čedomir Ratković
Poslijeratni period u Mrkojevićima obilježio je, nesumnjivo, Alija Spahić. Bio je višegodišnji predsjednik bivše mrkojevićke opštine, partijski sekretar i predsjednik školskog odbora.
Školski odbor iz Pečurica, prvi s lijeva Alija Spahic
Njegova pojava, razboritost i ponašanje davale su mu prednost. Bio je uvijek rado viđen na svakom skupu i veselju, gdje je vodio glavnu riječ.
Nije bio školovan ali je uvijek pametno besjedio onim svojim jakim i promuklim glasom.
Imao sam priliku da Aliju upoznam u Pečuricama u ljeto 1947. godine.
Moj zet Krsto Nikočević iz Dobre Vode, u to vrijeme partijski sekretar za Mrkojeviće, upoznao me je sa njim. Alija i Krsto bili su vlast u to vrijeme.
Krsto me tada upoznao i sa Mujom Rabeljom.
Svadba u Pečuricama, treći s desna Alija Spahić
Kako u svojim Mrkojevićima, tako je i u Baru Alija bio prihvaćen. Alijin otac Hasan bio je odža sa službom u Kunje. Živjeli su u vjerskom objektu pored džamije.
Alijina majka zvala se Kaja. Tu je Alija odrastao. Oženio se Aišom Kaplanović iz Kunja, sa kojom je imao tri kćerke: Fatimu, Ćamilu i Đuliju.
Živio je na ženinom imanju u Kunje.
Alija je rođen 1900. a umro 1969. godine. Nije poznato odakle je njegova porodica Spahić. Sigurno je da nijesu porijeklom iz Mrkojevića.
Njegovi unuci kažu da su došli iz Albanije, ali nijesu sigurni.
Napomena: Na nišanu je greška u datumu smrti. Pravi datum smrti je 1969.
Alija je bio hedonista, volio je život i provod. Volio je lov sa kerovima. Išao je u lov na kunice sa Suljom Crnim Kalamperovićem i Krstom Nikočevićem.
Lov na kunice, zbog krzna, bio je vrlo unosan tih poratnih godina.
Uvijek je radio za dobrobit svojih Mrkojevića.
Jedno sjećanje postoji u porodici Jusufa Kalamperovića koje svjedoči o dobrom djelu Alijinom prema njegovoj široj porodici u vrijeme zabrane držanja koza 1954. godine.
Imao je razumijevanje i strpljenje za razne probleme seljana.
Alija Spahić
Petkom je oduvijek pazarni dan u Starom Baru. Rijeke ljudi sa raznih strana hitale su na pazar da nešto prodaju, kupe ili jednostavno da budu viđeni.
Sve na starobarskoj pjaci bilo je ispunjeno ljudima iz Vladimira, Mrkojevića, okoline Bara, Sutomora, Crmnice i Šestana. Alija je uvijek dolazio iz Kunja na konju.
Tako je jednog petka pedesetih godina prošlog vijeka u Starom Baru bio organizovan miting podrške da Trst ostane u sastavu Jugoslavije.
Na mitingu su govorili Đoko Lekić, predsjednik opštine, i Vešo Drecun, predsjednik omladine. Narod je tražio da Alija govori.
Nemajući kud, Alija stupi na binu i počne govoriti onim promuklim glasom: “Narode, Talijani nješto tražu, što tražu ne znam, teke im ga ne damo”.
Jednom, prilikom svečanog dolaska u Bar reisa – vrhovnog islamskog starješine za Jugoslaviju, pozovu Aliju na svečan doček u hotel “Rumija”.
Prilikom posluženja, reis je tražio kafu i limunadu. I ostali barski rukovodioci naručili su slično.
Kad konobar dođe kod Alije, on bez razmišljanja naruči ono što redovno pije – kafu i rakiju. Dakle, jedini koji je bio dosledan je bio Alija.
Negdje 1959. godine imao sam priliku da budem gost u Alijinom domu. Povod je bio zahtjev seljana Velike Gorane da im se izgradi dalekovod od Male Gorane.
Ja sam bio sa direktorom “Distribucije” iz Bara Mitrom Sjekloćom.
Alija je činio dobro svojim Mrkojevićima koliko je mogao, te ostavio dobar glas i sjećanje na njega. Ovo je moj skromni doprinos da se Alija odžin Spahić ne zaboravi.
Zahvaljujem se Senadu Petoviću na slikama i podacima.
- Tagovi:
- Mrkojevići
- Tradicija
- Čedomir Ratković
- Bar
