Preminuo Dušan Marić, istaknuta ličnost muzeološke djelatnosti Bara
Dušan Marić (1929- 2020)
Umro je Dušan Marić, sigurno jedan od najvećih kulturnih pregalaca u istoriji grada Bara, ličnost bez koje ne bi mogli da zamislimo postojanje Zavičajnog muzeja i Starog grada.
Osnovao je muzej u Baru 1959. godine, ostavivši veliki trag u očuvanju kulturog nasljeđa Crne Gore. Nije pretjerano ako mi, njegove kolege, kažemo da je Dušan Marić jedan od rodonačelnika muzeološke djelatnosti u Crnoj Gori nakon II Svjetskog rata, i čovjek koji je spasio onoliko kulturnog nasljeđa, koliko se danas u modernoj crnogorskoj zaštitarskoj realnosti ne može ni zamisliti.
Završivši studije etnologije u Beogradu, Dušan Marić se vratio u svoj rodni Bar, gdje je je započeo radni vijek. Ideja Dušana Marića da Dvorac kralja Nikole pretvori u muzej grada Bara u početku je bila nerealna, i pomalo smiješna građanima, jer je naišao na stambenu zgradu sa porodicama koje su uveliko živjele u Dvorcu.
Počevši od jedne prostorije, u kojoj je napravio prvu postavku, Marić je započeo stvaranje Zavičajnog muzeja. Strpljenjem i radom, idući od kuće do kuće (u Starom Baru, Mrkojevićima, Krajini i Crmnici, gdje je još uvjek bilo očuvanog etnološkog nasljeđa) prikupio je primarni fond, koji će postati osnova za stvaranje Muzeja u Baru.
Mnogi od nas koji su radili sa Dušanom Marićem znamo da je njegova najveća vrlina strpljenje i upornost u radu. Na taj način je savlađivao kompleksnu muzeološku problematiku, kako bi organizovao i osavremenio postavku modernog muzeja, kojom je veoma uspješno prezentovao kulturno- istorijski razvoj barske opštine, od najstarijih vremena do savremenog doba.
U poslijeratnom periodu i siromaštvu porušene zemlje, trebalo je naći način kako se izboriti za kulturna i muzejska dobra. To je uspio znanjem, intelektom i šarmom, ostvarujući ideje na jedan specifičan i samo njemu svojstven način.
Bio je svjedok epohe u kojoj je rastao Novi Bar, a sa njegovom izgradnjom, nerijetko je bio u sukobu sa očuvanjem arheoloških lokaliteta uprkos ubrzanom rastu novog grada, uspjevši da sačuva ono što danas predstavlja neodvojivi dio njegovog istorijskog habitusa.
Kada je jednom prilikom, tokom kopanja temelja za “Crvenu banku” uočio neke stare zidove, Dušan Marić je, osjetivši da će bager da poravna sve, sjeo na svoj mali motor i starim putem krenuo za Cetinje.
Tamo je čekao i molio da ga prime i da predoči problem, da bi svojim strepljenjem izdejstvovao da na lice mjesta prvo dođe arheolog Jovica Martinović, i uradi sondažna iskopavanja, a zatim i arheološkinja Olivera Velimirović-Žižić, koja je 1966. godine zavšila arheološke radove.
Tako je njegovim zalaganjem u Baru pronađen jedan od najljepših ranohrišćanskih trikonhosa, za koji je Jovan Kovačević kazao da je „dokaz da grad nije postojao samo na onom velikom brežuljku gdje je sada Stari grad Bar, već je u jednom vremenu bitisao i pored mora“.
Nakon zamljotresa 1979. godine, zajedno sa Omerom Peročevićem, Marić je pokrenuo projekat restauracije grada. Angažovao je najbolje stručnjake na čelu sa Đurđem Boškovićem i arh. Mirkom Kovačevićem, a rezultat je ovo što danas vidimo- iz ogromne aglomeracije jedne od najvećih ruševina poslije zemljotresa, restauriran je grad koji svjedoči o veličini i važnosti Bara u srednjem vijeku i otomaskom periodu.
Duško Marić je pokazao veliko pregalaštvo i osvjedočio se na svim nivoima muzejske djelatnosti. Iskustvo koje je stekao nesebično je prenosio na svoje radnike i okolinu.
Iz tih razloga nijesu nepoznata ni društvena priznanja kao potvrda njegovog punog doprinosa muzeološkoj nauci: u organizovanju muzeja, u proučavanju kulturno- istorijske građe i u uzornoj zaštiti i prezentaciji spomeničkog fonda.
Shodno ovim karakteristikama, Dušan Marić je zaslužno nosio zvanje muzejskog savjetnika i time u potpunosti ustanovio i utvrdio muzejsku djelatnost u Baru.
Dušan Marić je sahranjen u Baru 2. novembra 2020. godine. Pandemija nije dozvolila da se sa njim oprostimo kako to dolikuje jednom velikanu grada. Ali, najmanje, jedna muzeološka manifestacija će ubuduće nositi njegovo ime.
U ime Kulturnog centra Bar- Zavičajnog muzeja, opraštamo se od velikog prijatelja i kolege, sigurni da ga nećemo nikada zaboraviti.
Kolektiv Kulturnog centra i Zavičajnog muzeja grada Bara
