.png)
Dr Vesna Mačić: Impresije sa Antarktika (FOTO)
Izvor: Institut za biologiju mora /FB
Autorka, foto: Vesna Mačić
Institut za biologiju mora kao naučna institucija posvećena očuvanju i istraživanju morskih ekosistema, ponosno učestvuje u međunarodnim projektima koji pomjeraju granice nauke. Naša saradnja sa Bugarskim institutom za Antarktik omogućila je da se i Crna Gora upiše među zemlje čiji naučnici doprinose istraživanjima na jednom od najsurovijih i najudaljenijih mjesta na planeti – Antarktiku. Ovo je posebno značajno za naš Institut jer ne samo da pokazujemo da nauka nema granice, već i aktivno doprinosimo razumijevanju globalnih ekoloških izazova poput mikroplastike, klimatskih promjena i očuvanja biodiverziteta. Dr Vesna Mačić, kao dio 33. bugarske antarktičke ekspedicije, svojim radom predstavlja ne samo naučnika našeg Instituta, već je i kao ambasador Crne Gore u ovom međunarodnom poduhvatu. Uz fotografije koje nam šalje sa Antarktika, dr Mačić nam prenosi impresije o ovom jedinstvenom kontinentu. Njeni zapisi ne govore samo o naučnim zadacima, već i o svakodnevnim izazovima boravka u ovim ekstremnim uslovima, kao i o fascinantnim prizorima koji su dio njene svakodnevice. Slijedi galerija fotografija sa pratećim tekstovima koje je dr Mačić pripremila, donoseći nam djelić atmosfere sa kontinenta koji je i dalje pod najmanjim antropogenim uticajem i predstavlja ključ za razumijevanje naše planete.
-Prvi dani boravka na Antarktiku su potvrdili očekivanja da je ovo naučna misija potpuno drgugačija od svih prethodnih.
Metode rada su u suštini iste, ali uslovi okruženja uslovaljavaju uvođenje raznih modifikacija i ovdje saradnja, interdisciplinarna i međunarodna, nije izbor već moranje.
Pod vođstvom kapetana Ratka brod je bezbjedno doplovio od Varne do ostrva Livingston i pošli smo na bugarsku antarktičku bazu da se pozdravimo sa kolegama koji su tu ranije došli i koji se bave raznim aktivnostima, neki su zaduženi za tehnička pitanja i izgradnju novog objekta, a neki su angažovani na naučnim projektima.
Bugarska baza se uglavnom električnom energijom napaja iz solarnih panela, a kad se uđe u glavnu zgradu moj prvi osjećaj je bio kao da sam ušla u ušuškani, planinarski dom nekog dobrog prijatelja.
Dobrodošlica, toplina, saradnja, pogled za nezaborav ... neizmjerno sam srećna što sam dio ove ekspedicije.
Narednih nekoliko dana glavne aktivnosti su bile da se teret sa broda prebaci u bazu i uglavnom su to bili dijelovi naučne opreme, ali i materijala za izgradnju nove zgrade.
Posao ni malo lak koji zahtijeva koordinaciju, umjijeće i spretnost većeg broja ljudi.
Već sada je nova zgrada impresivna i Kamen kao šef stanice sa tih šest momaka koji rade na njoj, i sva ostala podrška sa broda i logistika iz Bugarske zaista zaslužuju divljenje i sve pohvale.
„Za Novu Godinu“ sam dobila poklone od Marte i prof. Elize koje su mi na brod prije isplovljavanja iz Varne ukrcale neophodnu opremu i ambalažu za uzorke.
Od srca hvala je malo reći!
Ovdje je sada ljeto i normalno je da se topi led i snijeg, ali, nažalost, zbog raznih čovjekovih aktivnosti ovaj proces je sada mnogo intenzivniji.
Svi smo svjedoci klimatskih primjena, a predviđanja kažu da će ekstremnih situacija biti sve intenzivnijih i sve češće.
Prizori su kao sa druge planete, a još čudnije-kad ima sunca, tanja jakna je sasvim dovoljna (sa nekoliko podslojeva garderobe).
Pingvini su radoznali mada uglavnom bježe ako im se previše približite.
Lednička jezera su posebno lijepa.
Okolne pionirske zajednice mahovina, lišajeva i rijetkih viših biljaka predstavljaju „spomenik“ borbi za život čak i u ovako surovim uslovima.
Neki morski sisari su se tako lijepo prilagodili da im zima ni najmanje ne smeta, već samo čovjek. Konkretno u ovom slučaju izvinjavam se što sam prekinula popodnevno dremkanje.
Nakon dana prepunog doživljaja na Antarktiku, vrijeme je za odmor. Počela sam pisati dnevnik, ali toliko je novih iskustava da jednostavno ne stižem sve zabilježiti.
Kao nakon svakog ronjenja, pravim kopiju novih fotografija i razmišljam kako bi moji prijatelji i profesionalni fotografi to vjerovatno bolje uradili.
Ipak, nadam se da ove slike prenose barem djelić magije ovog najudaljenijeg i najmanje istraženog kontinenta, koji je za sada pod najmanjim antropogenim uticajem-.
