Bar, Crna Gora
27 Dec. 2024.
post-image

Život u čizmama Krisa Nikolsa

Izvor: Pobjeda

Autor: Stojan Stamenić

Foto: Ružin trn FB page/Nikols prvi zdesnau bendu Ružin trn početkom osamdesetih

Nema raskošnijeg i neobičnijeg muzičara, koji je iz neke daljine došao da stvara u Crnu Goru, od Krisa Nikolsa.

 Jedan put koji vodi od londonskog benda Foundations i slavnog Škota Donovana – do barskog Ružinog trna. Ozbiljno!

Prvo: Kris je, tamo sedamdesetih, bio džez-roker i klavijaturista ekstra klase.

Čim čujete njegov autorski pečat na Donovanovom remek djelu folk-psihodelije, albumu „Santa Maria Pressing“ (1973), recimo, u pjesmi „Essence to Essence“, jasno vam je kakav je to muzičar.

Nikols, tip iz Prestona, tamo blizu liverpulske luke, bio je, prije svega, tipičan čovjek rokenrola i svog vremena.

Pa se mogla desiti ovakva scena: Zoran „Sančo“ Veljić, kultna barska faca i crnogorskog roka, pjevač Ružinog trna, i Momčilo Momica Glomazić (bubnjar i jedno od ključnih imena crnogorskog džeza) zapucali za Beograd...

I u kafani „Grmeč“, za sto fino sa Nikolsom. Da mu ponude da jedno ljeto svira sa njima, na Jadranu.

I što se dešava? Eto ga Nikols, na barskoj stanici, bez kofera. Sav prtljag u četiri kese. On došao!

Za njim uskoro vozom stižu i njegov sintisajzer i električni klavir... I eto ga, da stvaraju.

U brojnim intervjuima, prije svega za našeg brižnog hroničara crnogorskog pop-roka i Baranina Željka Milovića, koji je i zaslužan za to što je upamćen Nikolsov barski period – Veljić je govorio da takvog muzičara poput Krisa u Crnoj Gori nije bilo.

-Od drvosječa do benda sa čovjekom koji sve to zna da ispegla-slikovito je opisivao prije deset godina.

Ostao je Kris sa njima skoro pola godine; značajno uticao na njihov zvuk koji je naginjao ka hard roku. I nastavio...

Odakle Kris u Jugoslaviji? Dva su imena tu bitna: Dado Topić i sjajan bubnjar Peco Petelj.

Dado je već bio pristojna zvijezda, ali je nakon odsluženog vojnog roka – skontao da mu se bend Time osuo i zamro. Pa je prihvatio Pecov poziv da dođe u London.

A Petelj je, prethodno, na Ostrvu završio nakon ponude da radi sa Traffic, velikim bendom Stiva Vinvuda i Džima Kapaldija.

Uglavnom, Dado je tamo završio na turneji sa bendom Foundations – gdje je Kris bio klavijaturista.

I naravno da se svima i u Traffic i iz Fondations svidjelo to što je Time svirao i što su čuli sa ploča.

Nikols je tu lagano prihvatio poziv da pođe u Jugoslaviju; dopalo mu se toliko, da je ostao mnogo duže od planiranog.

Kris je poseban trag ostavio na ploči grupe Time „Život u čizmama s visokom petom“ (1976), pa na Dadovim solo-albumima „Neosedlani“ (1979) i „Šaputanje na jastuku“ (1980).

Ali je posebno interesantan period rada nakon Ružinog trna u Baru.

Sa Bobanom Petrovićem snimio je disko-pop biser „Zora“ (1984), a sa jugoslovenskim rok titanima iz Smaka – „Smak 86“.

Tada ga je i gitarski genije Radomir Mihailović Točak prozvao prosto – Krsta Nikolić.

Ružin trn sada je prepoznat prije svega po kultnoj barskoj pjesmi „Mrzim decembar“, koja je potom objavljena i u verziji Katapulta.

I što bi, na kraju, sa našim Krstom Nikolićem? Decenijama kasnije, vodio je svoju džez akademiju za klavijature i klavir, u njemačkom Gledbeku.

I to nije kraj priče o Krisu Nikolsu: prošle godine stigao je i jedan glas, da je proputio sve do nekog ašrama – svetilišta hinduističke religije, tamo neđe pod Himalajima!

Na kraju, poslušate onaj „Život u čizmama s visokom petom“ grupe Time, pa vam bude jasno zašto je i do Bara, i sve do Indije, sudbina nosila Krisa Nikolsa.