Dr Luka Reković na ponos Tivtu i Crnoj Gori
Izvor: Radio Tivat
Autorka Sonja Štilet, u transkripciji intervjua pomogla Jelena Peričić
Foto: Radio Tivat i privatna arhiva
Među dobitnicima Studentske nagrade Opštine Tivat ove godine je i Luka Reković, u čijem se indeksu Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu nakon šest godina nalaze samo desetke.
Gost programa Radio Tivta je svih šest godina na Medicinskom fakultetu u Beogradu zavšio sa prosjekom 10.00, pet godina uzastopno dobijao nagradu za najboljeg studenta, bio saradnik na Katedri za patološku fiziologiju i na Katedri za farmakologiju i toksikologuju, učestvovao na Kongresu studenata biomedicinskih nauka Srbije i na Međunarodnom kongresu Global Students Conference , objavio tri studentska naučna rada, dobitnik je nagrade Fondacije „Nikola Spasić“, kao i godišnje nagrade Ljekarske komore Crne Gore.
Crnogorska zajednica zdravstvenih radnika je prije par mjeseci dobila novog člana, doktora medicine, našeg mladog sugrađanina i jedno vrijeme saradnika Radio Tivta, Luku Rekovića.
-Za mene je specijalan i poseban momenat doći u program Radio Tivta, vratiti se na mjesto gdje je sve počelo i gdje sam krenuo u novu etapu svog života koja se okončala na najbolji mogući način.
Za Radio Tivat me vežu lijepe emocije i srećan sam zbog ovog gostovanja.
Pamtimo te kao jednog od najboljih tivatskih đaka u osnovnoj i srednjoj školi, kao izuzetnog člana emisije za tinejdžere „Teen Code“, kao svestranog, odgovornog, elokventnog đaka, pravog eruditu. Završio si Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu i vraćaš se u Tivat sa diplomom u velikom stilu. Kakav je to osjećaj ?
-Medicinski fakultet je bio nastavak mog obrazovanja a šest godina studiranja mi je zaista brzo prošlo.
Kada se usavršavaš u nečemu što ti je oduvijek bila želja, onda vrijeme brzo prolazi.
Ukoliko u pauzama svoj odmor koristite na najbolji način kako biste svoju ličnost dalje razvijali, postali što svestranija osoba, radili na sebi, tada je šest godina vrlo kratak period ispunjen velikim rezultatima, lijepim sjećanjima i momentima koji ostaju za čitav život.
S obzirom na tvoju komunikativnost, retoričke sposobnosti i ubjedljive javne nastupe, očekivali smo da ćeš se okrenuti društvenim ili političkim naukama. Šta je uticalo na to da promijeniš pravac interesovanja ?
-Smatram da osoba, ukoliko je intelektualac i član akademske zajednice, bez obzira na to da li se bavi prirodnim ili društvenim naukama, mora da bude na vrhuncu i da sve svoje najbolje osobine izvuče na površinu.
To je neophodno pogotovo ukoliko radite sa ljudima. Kao ljekar i doktor medicine radite sa ljudima, držite edukacije, idete na kongrese, radite na međunarodnom nivou.
Kroz čitavo djetinjstvo sam radio za Dječiji savez Tivta sa profesoricom Slavicom Vulanović, a počeo sam sa šest godina.
Tu je bio veliki broj tematskih priredbi, festivala, organizovanih škola.
Nakon toga sam nastavio u Školi za talente sa profesoricom Ružicom Lazarević gdje sam se trudio da razvijem sve kreativne aspekte svoje ličnosti.
Zatim sam kroz Debatski klub, a posebno kroz radio emisiju Teen Code gdje ste nam Vi bili urednica i mentorka, razvijao i njegovao novinarske i oratorske sposobnosti.
Svaku godinu na Medicinskom fakultetu si zavšio prosjekom 10.00, pet godina uzastopno dobijao nagradu za najboljeg studenta, bio si saradnik na Katedri za patološku fiziologiju i na Katedri za farmakologiju i toksikologuju, objavio si tri studentska naučna rada, učestvovao na kongresima. Šta ti lično izdvajaš od ovih izuzetnih uspjeha i šta ti najviše znači ?
-Svi ti rezultati i uspjesi su sami po sebi značajni, posebni i različiti.
Izdvojio bih naučne radove, jer je to za nekoga ko se prvi put okušao u pisanju naučno -istraživačkih radova, bio specijalan momenat.
Pogotovo u eminentnoj instituciji kao što je Medicinski fakultet Beograd.
Moja tri rada su napisana iz tri različita predmeta i tri oblasti medicinskih nauka, čime sam htio da steknem veći nivo poznavanja medicine kako bih sutra kao ljekar u svojoj kliničkoj praksi mogao da obuhvatim i sagledam pacijenta kao cjelinu koja funkcioniše zahvaljujući djelovanju svih organskih sistema.
Te oblasti su dječija kardiologija, endokrinologija i patološka fiziologija.
Patološka fiziologija je bila u četvrtoj godini kada sam tek počeo da se bavim kliničkim naukama i tada još uvijek nije bilo moguće pisati radove.
U obavezi ste da pišete naučne radove isključivo iz onih predmeta koje ste završili, odnosno koje ste odslušali i položili sa ocjenom minimum devet.
Odabrao sam patološku fiziologiju kao jednu bazičnu nauku koja je izuzetno važna za poznavanje i dalji rad u klinici.
Ona se bavi razumijevanjem nastanka poremećaja u ljudskom tijelu, a kada dobro razumijete mehanizam nastanka nekog poremećaja, ili kako bismo mi to stručno rekli patogenezu, onda možete da znate kako da prekinete redosljed događaja koji dovode do bolesti.
Da na najbolji način optimalno sprovedete liječenje pacijenta.
Taj rad je odrađen pod mentorstvom našeg sugrađanina koji se istakao u nauci u Beogradu i na međunarodnom nivou, a to je docent Sanjin Kovačević na Katedri za patološku fiziologiju.
Kako profesori i studenti respektabilne visokoškolske ustanove sa tradicijom od čak 104 godine, kakav je Medicinski fakultet, reaguju na tako izuzetne studente iz Tivta ?
-Već od prve godine sam stekao poznanstva i prijateljstva koja ostaju za čitav život, kako među kolegama tako i među asistentima i profesorima, cjelokupnim nastavnim kadrom.
Većina njih su divni ljudi i imamo odličnu saradnju. Prihvaćen sam u potpunosti, uvijek sam istican od strane pojedinih asistenata i na katedri gdje sam provodio sate na dežurstvima.
Tokom pandemije corona virusa, volonterski sam se prijavljivao za dežurstva na katedrama neurologije, interne medicine, pedijatrije i hirurgije.
Radio sam dodatna dežurstva u Urgentnom centru i na hitnim prijemima Instituta za majku i dete, gdje sam nekada i po 12 sati radio i pomagao u tim teškim trenucima kada su oni bili u velikom izazovu, borili se sa velikim prilivom pacijenata u covid ambulantama.
S druge strane, morali smo da liječimo ljude koji dolaze zbog hitnih situacija iz drugih medicinskih branši.
U najtežim trenucima sam bio na mjestu gdje treba da budem i stekao najveća poznanstva. Zahvaljujući tome sada imam ponude da nastavim svoju karijeru na velikom broju klinika.
Tri puta si učestvovao na Kongresu studenata biomedicinskih nauka Srbije, zatim na Međunarodnom kongresu, dobitnik si nagrade Fondacije „Nikola Spasić“, kao i godišnje nagrade Ljekarske komore Crne Gore. Šta možemo dalje da očekujemo od tebe ?
- Moj rad iz dječije kardiologije koji se bavi jednom jako rijetkom bolešću, koarktacijom, odnosno urođenim suženjem aorte koja predstavlja veliki izazov u dječijoj kardiologiji i dječijoj kardiohirurgiji, prihvaćen je za Međunarodni kongres, 19. po redu, YESMeeting u Portu u Portugaliji.
Od 1. novembra sam student doktorskih akademskih studija na Univerzitetu u Beogradu i to je moj sljedeći korak na naučnom putu.
Što se specijalizacije tiče, trenutno sam u procesu obavljanja ljekarskog pripravničkog staža, nakon čega mi slijedi polaganje državnog ispita.
To je zakonski put za doktora medicine prije nego što može uopšte da se zaposli na klinici i da započne svoj klinički rad.
Takođe, kada govorim o specijalizaciji, imam nekoliko ponuda na priznatim institucijama.
Trudiću se da odaberem nešto što mi bude u datom momentu najviše prijalo i značilo.
Prilikom odabira specijalizacije cijeniću najviše svoju svestranost. Sada radim na više polja medicine. Ulažem velike napore da budem kompletan ljekar.
Smatram da to generalno u svim naukama danas fali, da se dosta cijeni uska specijalizovanost što je, po mom mišljenju, malo i pogrešno.
Bilo čime da se bavite morate imati širinu znanja. Na tome radim i dajem svoj maksimum.
Kada objedinim svestranost u medicini, onda ću odlučiti šta dalje i gdje ću se uže specijalizovati. Onako kako to nalaže protokol, zakon i medicinska praksa.
Ovih šest godina studiranja i sve rezultate koje sam postigao posvetio bih svojoj porodici od koje sam imao emotivnu i stručnu podršku.
Dali su sve od sebe da mi taj period učine što ljepšim i svrsishodnijim.
Jedan od primjera za to jeste činjenica da je moja baka znala tačno u minut kada mi počinje svaki ispit, pratila i čekala pored telefona da joj javim da li je ispit završio.
Cijela porodica je bila da me dočeka kada sam završio poslednji ispit i zvanično postao doktor medicine.
Zato svoj uspjeh posvećujem porodici, a i svim svojim sugrađanima.
Uvijek ću biti tu za Tivat, gdje god me karijera u narednim etapama bude odvela, uvijek ću se vratiti i raditi za svoj grad-.
- Tagovi:
- Tivat
- Studenti
- Priznanje
- Medicinski fakultet
- Beograd
