Nesvakidašnja pasija jednog 65-godišnjaka
Izvor, foto: Radio Jadran
Nije često da pripadnici tzv. „trećeg doba“, koji su pri kraju radnog vijeka ili već u penziji, upražnjavaju osim šetnji, rekreacije i veoma kompleksne sportske aktivnosti. Sagovornik Radija Jadran Lajčo Đurica apsolutno obesmišljava „tezu“ da godine uz „krtije” kosti i slabiju mišićnu masu i snagu mogu biti prepreka za sport, naročito adrenalinski.
Novljanin, Lajčo Đurica, zvani Lali, „nekonvencionalan“ je 65-godišnji penzioner, koji je šetnje uz more, društvene igre, čitanje novina, ili prebiranje po FB, zamijenio skijanjem na vodi – i to na tabanima.
Zvučalo bi nevjerovatno da je usred sedme decenije ovako nešto uopšte izvodljivo, međutim, Lalijeve „vožnje“ ovih dana mogu se gledati u Topljanskom zalivu. Doista, kad je vrijeme lijepo, a more potpuno mirno.
Penzionerske dane Lali provodi na relaciji Keln – Herceg Novi, budući da je tamo kao mašinac, proveo 34 godine radeći kao protivpožarni tehničar. Iako ga je posljednji ratni vihor prinudio da promijeni adresu stanovanja, svoj hobi – skijanje na vodi na tabanima, počeo je, priča nam, u Njemačkoj.
Riječ je o ekstremnom sportu, koji mu je opsesija i koji mnogo voli. Njime se bavi već 25 godina:
-Da bismo skijali, moramo se udaljiti 300 m od obale, gdje nema turističkih brodova. Na primjer, skijamo u „dužini“ od restorana Ancora do tunela i nazad. Vuče gliser, koji mora biti veoma jak, sa 200 k/s, pri brzini od 65/70 km/h, što je velika brzina za vodu, 30- 40 milja-objašnjava Đurica.
Mora se savladati strah
Ključna stvar za sve koji žele da probaju jeste da se ne boje brzine i da taj strah savladaju prije nego se „vežu“ za gliser:
-Ako se čovjek boji, onda se ukoči i radi protiv broda i vode. Protiv broda od 200 konja ne možete, a voda je elemenat koji takođe moramo poštovati.
Ako je voda mirna ne smijemo stvarati veliki otpor, jer nemamo ništa osim tabane, otpor mora biti minimalan, da bismo mogli skijati-objašnjava on.
Da bi neko ko nikada ovo nije probao, mogao da uživa u ovom sportu i vožnji, pod uslovom da nema strah od brzine, neophodno je u prosjeku 6 – 7 dana intenzivnog “treninga“.
-Tada možemo reći da je naučio da se održava na vodi i da može da skija. Ali, da bi skijali kao što radim ja, uz neke gimnastičke pokrete i „trikove“, potrebno je više vremena, na primjer ako ćete da skijate okrenuti leđima brodu tj. „naopačke“ i slično…-dodaje naš sagovornik.
Intezivni treninzi za skijanje na tabanima
Ovaj sport prvi put vidio je u Njemačkoj, kada mu je bilo 37 godina. Dodatno ga je podstakla i supruga, Njemica, koja je takođe pasionirana skijašica na vodi, na jednoj skiji – monoskiji, nakon čega je odlučio skijati – bez skija. Tako je počeo:
-To su sportovi koji se upražnjavaju u Australiji, Americi, Novom Zelandu… Išao sam par puta na kurs u Ameriku u trajanju od 7 dana. To su intenzivni treninzi kao da ste u nekom kampu, dva tri puta na dan, po dva tri sata, jer recimo ja od Igala do Novoga „pređem“ za dva, dva i po minuta-navodi Đurica.
U prosjeku, skijaška dionica je oko 7 km u oba pravca, jer nakon toga tabani počnu da „bride“. Ujutru kaže naprave 7 – 10 startova i na vodi su 35-45 min, sa pauzama. Tokom godina treniranja, naučio je neke od tehnički najzahtjevnijih, ali i najatraktivnijih „poza“:
-Mogu da skijam što je najteže, da sam okrenut leđima brodu, mogu na jednoj nozi, da dignem nogu, mogu da „sjednem“, da se okrenem pa ponovo stanem na noge, tzv. „tumple turn“- precizira on.
Za ovakve vožnje neophodan je poseban gliser, sa jakim motorom, što u Crnoj Gori nije mogao da nabavi, jer to kaže, ovdje niko ne upražnjava. Stoga je sebi u inostranstvu kupio gliser, koji ga čeka u Novom kad dođe na odmor.
-Vozi me i žena ponekad, mada je ovog puta ostala u Njemačkoj, nije htjela da rizikuje dolazak zbog situacije sa virusom. Ona se boji pomalo, ja ne, ali moramo se paziti-poručuje Đurica.
Kada je bonaca, zaliv idealan za skijanje na vodi
„Skijao“ je na brojnim destinacijama po inostranstvu, čak i na rijeci, međutim, zaliv Boke kako kaže ima za to najbolje predispozicije, naročito dio iza tjesnaca Verige ( Morinj, Risan, Perast, Kotor ) kao i dio Tivatskog zaliva u blizini rezervata Solila.
-Kod Solila se skijalo još dok je bio Club Mediterrane. Mi moramo da imamo potpuno mirnu vodu, kao staklo, jer skijanje može da se upražnjava isključivo po bonaci.
Kad sam u Kelnu, skijam na rijeci Mosel kod Triera, gdje je voda kao ulje. Rijeka ima samo tri kilometra, zato je mirna, 3 km je strujanje i to čovjek ne primjećuje puno.
Na strujanje od 7 km više ne može da se skija. U Americi se recimo skija na jezerima pretežno. Boka ima nekoliko dobrih destinacija – Topljanski zaliv, Tivat i Morinj-objasnio je Đurica.
Sport koji ga toliko ispunjava nastaviće da upražnjava dok god mu to „tijelo bude dozvoljavalo“, bez bojazni od eventualnih povreda. Do povratka u Njemačku, ukoliko vrijeme još bude pogodovalo, „glisiraće“ na tabanima u akvatorijumu Topljanskog zaliva.
- Tagovi:
- Herceg Novi
