Vladimir Mijač: Karate šampion iz Bara
Izvor, foto: Bar info
Autori: Tamara Marković i Ilija Kovačević
Gost u emisiji “Sportski mikrofon” Radio Bara bio je Vladimir Mijač, karate šampion. Član Karate kluba “Bar” i crnogorske reprezentacije je u protekla dva mjeseca što u pojedinačnoj konkurenciji, što sa kata timom ostvario odlične rezultate. Muški kata tim karate reprezentacije Crne Gore sredinom septembra je osvojio zlatnu medalju na turniru Serije A u Salcburgu, u sastavu Vladimir Mijač, Arijan Kočan i Kenan Nikočević. Krajem septembra muški kata tim karate reprezentacije Crne Gore osvojio je bronzanu medalju na 30. Mediteranskom prvenstvu u italijanskoj Olbiji, dok je krajem jula Vladimir Mijač na Evropskim studentskim igrama u Miškolcu osvojio srebrnu medalju.
Protekla dva mjeseca, po starom dobrom običaju osvjetlali ste obraz, karate sportu i generalno sportu u Crnoj Gori.
-Tako je, potrudili smo se. Nikola Malović i ja smo osvojili medalje na Evropskim studentskim igrama.
On je osvojio zlatnu medalju a ja srebrnu, odnosno ponovili smo uspjeh od prošle godine, što je izuzetno dobra stvar, na izvanrednom takmičenju, jer je konkurencija bila vrhunska.
Uspjeli smo da ostvarimo odlične nastupe koji su nas doveli do finala, gdje je on uspio, i osvojio zlato, i ovom prilikom mu još jednom čestitam.
Ja sam, eto, za pola boda izgubio finalnu borbu, nijanse su bile u pitanju, ali zaista šest mečeva koje sam imao su bili vrhunski.
Nije mala stvar biti vicešampion Evropskih studentskih igara ?
-Slažem se, dolaze takmičari koji su iskusni i kojima to takmičenje mnogo znači, bukvalno tempiraju formu, zato što većina zemalja daje velike benefite za osvajanje studentske medalje.
Imaju stipendirane fakultete, odvojenu stipendiju od toga, i mnogi se trude da u tom trenutku budu u vrhunskoj formi i dođu do medalje.
Zaista je bilo odlično takmičenje, što mi je bio znak u neku ruku da će sezona biti uspješna, što smo pokazali u nastavku.
Da li je teško tempirati formu u ljetnjim mjesecima ?
-Jeste. Mi smo prošle godine u oktobru imali Svjetsko prvenstvo, odmah nakon toga počeli smo pripreme za prvenstvo Evrope u Zadru koje se održalo u maju.
Znači mi smo sedam, osam mjeseci imali jedan ozbiljan ciklus, gdje je zaista bila nevjerovatno podignuta i držana forma. Mi mo u Zadru branili medalju.
Drago mi je i zahvalan sam momcima, Arijanu Kočanu, Kenanu Nikočeviću i Nikoli Miliću na sjajnom rezultatu.
Oni nijesu uspjeli da dođu iz opravdanih razloga u emisiju, ali biće prilike.
Uspjeli smo da prikažemo vrhunsku formu, za pola boda smo smo izgubili u meču za bronzanu medalju, ali pokazali smo kontinuitet i dokazali da smo zaista u vrhu evropskih timova.
Nakon tog ciklusa nije bilo pauze, znao sam da me sredinom juna čeka Miškolc, Univerzitetsko prvenstvo Evrope gdje je zaista bilo teško fizički da se izdrži, ali ništa na šta nijesam navikao.
Tu su sa nama bili i vrhunski treneri i selektori, Almir Cecunjanin i Milena Milačić, koji zaista imaju izvanredan sistem da ostanem zdrav da ne budem prezasićen nego da pokažem odličnu formu na dan takmičenja, tako da su me tempirali vrhunski i odradili smo odličan posao.
U sportu je poznato da je kontinuitet prije svega rada, a samim tim kontinuitet vrhunskih rezultata izuzetno teška stvar.
I to nam daje izuzetnu motivaciju, kad vas neko prati stalno ili očekuje ili vam poželi sreću, svjesni su da možemo da ostvarimo rezultat.
To nam daje dodatni motiv i nekako u onim periodima kad je stvarno teško, znate i sami da u sportu ima momenata kad je teško kad ne ide nešto kako treba, primiče se takmičenje, odakle onda izvući energiju.
Vjerujte mi da jednim dijelom utiče to što imamo iza sebe ozbiljne rezultate, ozbiljno iskustvo i samim tim smo svjesni da možemo da postignemo rezultate, i kao što vidite polazi nam za rukom.
Pominješ ozbiljne rezultate i ozbiljno iskustvo, mlad si momak a još uvijek u zaista veoma mladim godinama. Počeo si veoma rano sa karate sportom. A naše druženje i saradnja datiraju od tvoje devete godine. Da li nekad dodje do zasićenja? 15 godina si u vrhunskom sportu.
-U svoje lično ime mogu da kažem da još nije došlo do tog momenta, zato što ljubav prema karateu koja traje od samog početka je u jednom momentu prerasla u opsesiju.
Ja sam ovim sportom opsjednut i svaki dan je izazov i svaki dan mi predstavlja priliku da se prikažem u što boljem svijetlu i da napredujem.
Naš jedan dan je borba i prilika da pokažemo jesmo li pravi sportisti ili nijesmo.
Tako da se ponašam shodno tome, i vjerujte mi da me ta opsesija drži i zaista karate je put kojim idem i nije došlo do tog momenta da se zasitim, ali iz iskustva drugih to je potpuno prirodna stvar i dešava se.
Moramo i našeg drugara Almira (Cecunjanina) pomenuti. Jedno je sigurno, imali ste svi u Karate klubu Bar i reprezentaciji Crne Gore od koga da naučite i da „pokupite“ sve te cake koje dovode do vrhunskih rezultata.
-Upravo tako. Trener Almir Cecunjanin je neko ko ne voli previše da se gura ispred takmičara, ali smo u svijetu prepoznatljivi po njemu.
To je čovjek iza kojeg stoji preozbiljno iskustvo. Pored porodice koju ima i pored svega što radi, njemu je karate ispred svega.
Vidite i sami koliko djece u Baru trenira karate, to je najviše njegovom zaslugom.
Sav ovaj nivo rada i rezultata, zatim, prepoznatljivi smo kao neko ko nije na relaciji trener/takmičar.
Mi smo zaista jedna porodica, to je čovjek koji mimo sporta gleda da svakog svog takmičara uvaži na bilo koji način.
Drži nas pod kontrolom, pored toga što nas je izgradio kao sportiste, većinu nas je izgradio i kao ljude.
Najveća zasluga ide njemu, nadam se da će i buduće generacije znati da cijene njegovu ličnost.
Kada si ti u pitanju, odnosno kata tim Bara i Crne Gore, došao je potom septembar, Salcburg i zlatna medalja na turniru Serije A. Uspjeh koji poodavno crnogorski, ali i regionalni karate nije imao.
-Za taj rezultat mogu slobodno reći da je istorijski.
Koliko znam sa prostora bivše Jugoslavije, nije uspio niko da to osvoji, odnosno u katama, u muškoj konkurenciji, da osvoji zlatnu medalju na seriji A ili Premijer ligi.
Često možete vidjeti objave gdje piše „Kata tim ostvario istorijske rezultate“.
To je zaista istorijski rezultat, nešto što se nije nikad desilo, u slučaju medalje. 40-ak godina nije osvojena, to dosta govori o našem rezultatu.
Što se tiče samog takmičenja u Salcburgu potrefila se energija.
Tu smo osjetili da su se sve kockice složile i jednostavno smo se prepustili tome, uživali, pružili maksimum, pomjerili granice, dobili odlične ocjene.
Zaista mi je drago i ponosan sam na momke i rezultate.
Pored vas na pobjedničkom postolju su bile selekcije Kolumbije i Njemačke. To dovoljno govorili koliko je mala Crna Gora napravila nevjerovatan rezultat. Barski kata tim, osvojio je medalju, i to bronzanu, na Mediteranskom prvenstvu.
-Imali smo jedan dan da se spremimo, namjestimo glavu, spakujemo stvari i odemo za za Italiju. Navikli smo i to je jedna od stvari na koje se spremamo mentalno.
Stigli smo u Italiju, radili treninge, osjećali se lijepo. Ja sam imao neki žulj koji sam vukao od Salcburga.
To je uticalo donekle na rezultat, ali s druge strane bila je tanka linija da ne nastupim. Rana se otvorila i jedva sam šetao, a kamoli da radim katu.
Kad je nastup za reprezentaciju u pitanju, i generalno nastup, toliko sam dao na treninzima, nijesam htio da dopustim da me neka rana spriječi da nastupim.
U meču za treće mjesto me koštala ta povreda, dok u ekipnoj konkurenciji u 0.6 smo izgubili.
Znači, za pola ocjene. Tako da, to sve dovoljno govori da smo pružili izuzetan nastup i ta bronzana medalja je sigurno kao zlatna.
U bliskoj budućnosti tebe i saborce vrlo brzo očekuje Svjetsko prvenstvo u Španiji ?
-Ovaj dio godine je u znaku kata tima, zato što smo jedina ekipa iz Crne Gore koja ima plasman na seniorskom prvenstvu svijeta za ekipe, koje je od ove godine odvojeno pojedinačno i ekipno.
Sva ova prethodna takmičenja su predstavljala u suštini uvertiru za kraj novembra.
Tu nam je bilo mjerilo forme gdje smo, što smo, na čemu ima da se radi i onda imamo period od tih dva mjeseca od takmičenja do Svjetskog prvenstva koje će se održati u Spaniji.
20 najboljih ekipa učestvuje, odnosno sa svih kontitenata je trebalo da izbori plasman.
Mi smo ga izborili sa prethodnom medaljom iz Gvadalahare i sa petim mjestom u Zadru i sa ovom poslednjom zlatnom medaljom.
Kakvi su planovi i ambicije kada je Španija u pitanju?
-Evo pokazali smo u Salcburgu da se sve može, da se svaka ekipa može pobijediti.
Svjesni smo konkurencije, učestvovaće i Japan koji je u Salcburgu bio samo u ženskoj konkurenciji, muški tim nije došao.
Svjesni smo da će svi biti izuzetno spremni, naravno i mi. Spremni smo za najveći mogući rezultat, da ponovo obradujemo našu javnost sa možda još jednim istorijskim rezultatom.
Pomenuli smo u prvom dijelu razgovora Karate klub Bar, koji je prava armija sportista. Milina je vidjeti vaš trening, a i sam sam se uvjerio da ste svi uključeni kada je rad mlađih u pitanju, odnosno aktuelni takmičari i treneri. Jako lijepu poruku šaljete.
-Drago mi je da je Karate klub Bar prepoznat, kako u Baru tako i u Crnoj Gori i regionu kao “mašina” za pravljenje vrhunskih takmičara i ljudi, i drago mi je da i ja nekim dijelom utičem na to.
Ponoviću da je tu Almir Cecunjanin, “alfa i omega” kluba i da svi učimo od njega i trudimo se da slijedimo njegov princip rada, truda i odnosa prema djeci.
Uopšte nije lak zadatak, ali činjenica da 16 trenera radi u klubu, da jedan veliki dio, mogu slobodno reći polovina su aktivni takmičari.
I nas je neko doveo do trenutnih visina, zašto mi da ne dovedemo do toga i do još boljih rezultata.
Imamo izvanredan sistem rada, trenutno imamo oko 350 članova, to je zaista velika brojka koja nas čini jednim od najmasovnijih klubova u Evropi.
Samim tim iz tolke baze, normalno da će isplivati veliki broj takmičara koji će da prave odlične rezultate.
Kad dođu ti dječaci i djevojčice, na vase treninge, sigurno da znaju ko ste, ili su im roditelji kazali ili oni sami saznali. Kakva pitanja postavljaju, uz to što vole da treniraju?
-Drago mi je da djeca prepoznaju sve nas kao ličnosti, što znači da se karate dobro propagira kao sport, a mi sa rezultatima utičemo na to.
Uglavnom djeca kad se pojave imaju predrasude kao s kim ću da se bijem, kako ću da se bijem, a broj je podijeljen.
Vjerujte mi da su dosta često djevojčice hrabrije i talentovanije, imaju jači mentalitet za karate, bolje prihvataju sugestije i greške i onda s druge strane mi baš zbog toga gledamo da dječake isprovociramo i tako pravimo neku realnu sliku njima o karateu.
U suštini je to vještina gdje se oni, prije svega, mentalno razvijaju, samim tim i fizički gdje se budi i njeguje mirnoća, a ne neka agresija.
Onda oni vremenom, kako sazrijevaju, zaista saznaju šta je karate i mi im pomognemo da predstavimo karate kao najljepšu vještinu u sportu.
Pred kraj razgovora, da se dotaknemo ličnih, privatnih tema. Studije su pri kraju, dakle nepotrebno je pitanje da li mogu zajedno vrhunski sport i škola ?
-Čekam samo odbranu specijalističkog rada. Tu nijesam uspješan kao u sportu, ali trudim se, završavam u roku.
Trudim se da djeci propagiram to, balans škola i sport, škola treba da bude prioritet, mi u klubu vodimo računa da djeca u školi ne skrenu s ocjenama ili ponašanjem, što je izuzetno važno.
Ja samim tim ako ih učim i tražim to od njih, naravno, gledaću da sam se vodim tim putem, i evo lagano privodim specijalističke studije kraju.
Imam u planu i možda se angažujem da radim nešto vezano za sport. Moj put je sport, to sam odabrao i to volim.
Sigurno da vrhunski sport iziskuje dosta odricanja, dosta treninga, toga sam i ja svjedok u nekom malom promilu kada si ti u pitanju i Karate klub Bar. Sigurno da to nije lako. Iako još uvijek treba da stigneš u najbolje sportske godine iako si ti svojim rezultatima već poodavno i uspio u tome, do kada planiraš da budeš u vrhunskoj top formi ?
-Dokle god bude zdravlje služilo, mentalno i fizičko. U mojoj disciplini kata postoje primjeri i na najvećem svjetskom nivou.
Na Olimpijskim igrama su nastupili takmičari sa blizu 40 godina.
Damian Kintero iz Španije, koji trenutno ima 39 godina, je aktuelni vicešampion na Olimpijskim igrama, još uvijek je aktivan.
Mislim da će da odradi još jednu, odnosno sljedeću sezonu, tako je najavljivao. Gledajući njega u vrhunskoj formi, mogu slobodno reći da je posle 30, 35 godine u suštini bio najbolji.
Za kraj ovog razgovora, moram te pitati jer se mnogi roditelji i djeca interesuju, je li upis za članstvo u vašem klubu stalno otvoren ili ima određeni rok?
-Upis traje cijele godine, zato što imamo grupe i podgrupe za neke koji se tek priključuju i za one koji su savladali osnovne stvari pa idu dalje i zbog toga radi toliki broj trenera.
Ponedjeljak, srijeda i petak, od 18 do 19 časova je predviđen za najmlađu grupu u SD “Topolica”-.
- Tagovi:
- Karate
- Bar
- Takmičenje
- Priznanje
- Vladimir MIjač
