.jpg)
Kotor: Promovisani romani Minje Marđonović
Izvor, foto: Radio Kotor
Autorka: Nataša Jotić
Promocija romana “Jefimija, žena koja čeka” i “Jefimija, žena koja neće” autorke Minje Marđonović održana je u multimedijalnoj sali Kulturnog centra “Nikola Đurković “ u Kotoru.
Sa autorkom je razgovarala Tamara Marković, dok je brojna publika aktivno učestvovala u književnoj večeri.
Kako su iz organizacije naveli, usmjerena na svoj literarni, aktivistički rad, živeći neko vrijeme u Indoneziji (Bali), Marđonović je napisala svoj prvi roman ”Jefimija, žena koja čeka”, nudeći postojećoj beletristici alternativniji pristup lično-političkom životu jedne žene.
Ovaj roman je politički, putopisni i, iako “ženski”, namijenjen je podjednako i muškarcima.
Nakon prvog uslijedio je nastavak sa istom glavnom junakinjom, mladom pjesnikinjom i feministkinjom Jefimijom, roman “ Jefimija, žena koja neće”.
Autorka ovim romanima donosi slobodu razgovara o ženskoj seksualnosti, ruši predrasude, te obrađuje društveno angažovane teme, sa željom da se stvari nazovu pravim imenom.
-Zanimljive su dvije perspektive: s jedne strane, da je jedan od najvažnijih političkih feminističkih zahtjeva, kada govorimo o drugoj polovini XIX i početku XX vijeka, seksualna i emocionalna emancipacija žena.
A sa druge strane, nije svojstveno da ženski autori pišu otvoreno o tom erotskom plesu, prije svega žena ali i muškaraca.
Dok sam pisala, sebi sam zadala zadatak da pobjegnem i otrgnem se od autocenzure, da se ne plašim opisati vođenje ljubavi onako kako se dešava u našim sobama.
To je upravo detabuizacija ženske seksualnosti koja je kroz istoriju bila sputavana, gušena, zabranjivana i nije bila dozvoljena da se u svojoj ekspresiji pokaže kakva jeste.
Ona se uistinu nimalo ne razlikuje od muške u ljudskom, antropološkom smislu, ali se razlikuje u odnusu društva prema ženskom tijelu i prema muškom tijelu.
Muško tijelo je rođeno i predodređeno da bude slobodno, dok je žensko kroz te sputavanosti i zabrane stvoreno i predodređeno da se stidi, srami i da se o tome ne govori, a kamoli promišlja i piše.
To je bio negdje moj poriv da sa samom sobom vidim da li ono u što ja vjerujem i za što se zalažem zaista živi i da li ta sloboda promisli, misli i zapisa, jeste ono što ja uistinu mogu ili sam samo možda sebe ubijedila da to smijem-objasnila je Marđonović, te svojim djelom stvorila mogućnost promisli da možda postoje neki drugačiji načini života u odnosu na one koji su nam u patrijarhatu namjenjeni.
Minja Marđonović je istakla da je problem nemanja i nepostojanja ženske solidarnosti veoma dobro obrađen u knjizi “Drugi pol” Simon de Bovoar, te naglasila važnost prijateljstva među ženama i iskustvene identifikacije jedne s drugom.
Ističe da ono o čemu piše jeste put buđenja odgovornosti ne samo kod žena, već i kod muškaraca.
U “Jefimija, žena koja neće” otkriva važnost psihoterapije i psihoanalize kao dobrog puta za uvidjeti odakle smo počeli, gdje smo sada i kakve su nam predispozicije gdje možemo da stignemo.
-Psihoanaliza, na koju sam išla godinama, jako mi je pomogla, prije svega, u detekciji realnih, ozbiljnih i dubokih problema.
Kroz svoje iskustvo sam željela da podarim i Jefimiji mogućnost da ona sama sebe propita, ali da sa tim propitivanjem ode i na psihoanalizu.
Mislim da je terapija otvara, da ona opet redefiniše transgeneracijski ženski problem koji se prenosi sa ženskog koljena na koljeno. Naše bake, mame, mi….
Nerijetko se dešava, logično, da svi naši roditelji imaju nekakve traume, živote, istorije života koji utiču na sve nas-kazala je spisateljica.
U dilemama o majčinstvu, odnosu majke i kćerke pita se ima li majke bezgrešnice ili je je svaka misleći da je najbolja na svijetu ujedno činila najbolje moguće greške.
Tokom promocije prikazana su dva kratka filma sa odlomcima iz knjiga.
-Nema bola bez uporišta. Uporište bola je bol. U pauzama smo srećni, u činovima smo nesrećni-navodi Marđonović ističući da je važno znati što hoćemo a još važnije ono što nećemo, dodavši da je “suština Jefimijinog života da ona mora da bude svoja na svome, da čvrsto stoji na svojim nogama, a da će sve ostalo doći, da će ljubav nju sama pronaći i da to čekanje neće biti ni pasivno, ni uzaludno”.
Minja Marđonović rođena je 1989. godine u Mostaru. Na Fakultetu političkih nauka, u Beogradu, diplomirala je politikologiju.
Doktorantkinja je kulturologije na matičnom fakultetu, s idejom da istraživački preispita konstrukciju heteroseksualne ljubavi devetnaestog vijeka.
Pored akademske posvećenosti feminističkoj teoriji, Minja Marđonović svoju političku borbu artikuliše kroz društveno angažovanu književnost.
