Bar, Crna Gora
21 Nov. 2024.
post-image

Vulević: Svima se u sjećanje urezale ispovijesti mještana u Jablanici

Izvor: Bar info

Autorka: Ivanka Leković

Foto: Privatna arhiva, naslovna Bar info

U saniranju posljedica strašnih poplava koje su pogodile BiH ovog mjeseca, pomoć je pružila i Crna Gora, u čijem kontigentu je bio i komandir barske Službe zaštite i spašavanja Aco Vulević sa još trojicom Barana.

Ko je sve bio u našem kontigentu, i u kom mjestu ste bili?

-Crna Gora je poslala tim za spašavanje iz ruševina, koji je brojio 33 člana. Bila su 24 spasioca ljudi iz Direktorata za zaštitu i spašavanje Crne Gore, MUP-a Crne Gore i iz Crvenog krsta.

Iz Bara su bili, moram da pomenem moje drage kolege, Dragan Radanović, Balša Budimić i Ivan Nikolić, koji su zajedno sa mnom bili barski pripadnici toga tima.

Što ste zatekli na licu mjesta?

-Vrlo jezive slike, to područje su zahvatile obilne padavine i došlo je do pojave klizišta na više mjesta, uključujući Donju Jablanicu, gdje je bilo najviše žrtava i gdje smo mi bili angažovani na pronalaženju nastradalih.

Rekli ste, u pripremi za razgovor, da vam je bilo teže nego u Turskoj. Zašto?

-Drugi segment rada je u pitanju, gdje je u pitanju poplava i vrlo je malo vremena da se pronađu preživjeli ljudi.

Mi smo već kasnije došli, vrijeme za pronalaženje preživjelih je prošlo, ali smo pružali pomoć ljudima na terenu na pronalaženju nastradalih.

U ruševinama je druga priča – i poslije dvadesetak dana može da se nađe preživjela osoba, a u klizištima, zbog velike količine mulja, sedimenata, kamena, ta mogućnost je vrlo mala.

 U Donjoj Jablanici, juče su mi javili, pronašli su zadnje tijelo koje su potraživali. Sad se radi na raščišćavanju terena.

Tu je bilo najviše žrtava, čitave porodice su stradale, kuće uništene ili odnešene sa lica mjesta.

Bile su to jezive slike, mulj je stigao skoro do vrha minareta tamošnje džamije. Što vam se, nakon svega, najviše urezalo u sjećanje?

-Ne samo meni, nego i ostalim članovima tima, pripadnicima Službi zaštite iz Nikšića, Kotora, Herceg Novog, Tivta, sa Cetinja, iz Podgorice, Budve, Bara, Ulcinja i iz Plužina, svima su se u sjećanje urezale ispovijesti mještana koje smo tamo zatekli.

To su priče koje diraju srce i na koje je nemoguće ostati ravnodušan. Pored sve te naše angažovanosti oko pronalaženja tijela i pomaganja, negdje postoji i taj psihološki efekat.

Morate da saslušate preživjele, da im pomognete, da probate da im ublažite bol i patnju.

Svjedoci smo da ste to uspješno radili. Da li ste u kontaktu sa dječakom iz Turske koga ste spasili?

-Dva pripadnika našeg tima, iz Budve i Nikšića, su u kontaktu sa njim. Da ga ne opterećujemo, ne kontaktiramo svi s njim, ali znamo da je dobro, jer nam kolege javljaju.

Hvala vam puno, nadamo se da nećete skoro imati ovako tužne i mučne intervencije.

-I mi se iskreno nadamo. Moram da naglasim da je značajno to što u čitavom regionu uvijek možemo da se oslonimo na ljude iz okruženja, da pomažemo jedni drugima.

Nevjerovatno kako to sve funkcioniše kad smo na terenu, nevjerovatna saradnja, nažalost ružnim povodom-.