Sena Pelinković: Obrazovanje, tradicija i porodične vrijednosti ispred svega
Izvor: Časopis “Glas Mrkojevića” br. 5
Autori: Sabrija Vulić, Radomir Petrić
Foto: Privatna arhiva
Intervju: Sena Pelinković, profesorica kineskog jezika
Možeš li nam u kratkim crtama opisati svoj životni put od Kameničkog Mosta do Kine?
-Svoje djetinjstvo provela sam u Mrkojevićima, gdje sam završila osnovnu školu.
Po završetku osnovne upisala sam Gimnaziju „Niko Rolović“, koju sam 2019. završila kao nosilac Luče A.
Iste godine postala sam brucoškinja programa Kineske studije na Univerzitetu Donja Gorica.
U sklopu studija imala sam priliku da prisustvujem i aktivno učestvujem na brojnim konferencijama i seminarima, putujem i radno se angažujem u studentskoj organizaciji na Univerzitetu.
Diplomirala sam u septembru 2022. godine i naredni period provela u istraživanju optimalnih opcija za magistarsko samousavršavanje.
Od januara 2023. stručno osposobljavanje počela sam obavljati na Univerzitu Donja Gorica i ubrzo potom dobila pozitivne odgovore na aplikaciju za ANSO i CSC stipendiju u Kini, od kojih sam prihvatila drugu.
Krajem avgusta iste godine otputovala sam u Kinu i od tada studiram i živim na sjevernom primorju Kine u gradu Kvingdau.
Master studije nastavila sam na istom studijskom programu, gdje sam nastavila podrobnije izučavati kulturu, običaje, istoriju i umjetnost ove fascinantne zemlje.
Zašto si se opredijelila za kineski jezik?
-Izučavanje latinskog jezika u trećem razredu srednje škole mi se jako dopalo, pa sam htjela da u tom pravcu nastavim dalje samousavršavanje.
Jednom prilikom me je draga i inspirativna profesorica Tanja Ćorić tokom četvrtog razreda srednje škole upitala što želim da radim po završetku srednje.
Odgovorila sam da želim da to bude latinski i starogrčki jezik na univerzitetu u Beogradu.
S idejom da treba da izaberem neki „perspektivni jezik“, profesorica mi je savjetovala da razmotrim kineski jezik kao jednu od opcija. To sam i uradila.
Moja odluka je pala onda kada sam vidjela da pored kineskog mogu izabrati i korejski jezik, koji sam takođe u tom periodu samostalno izučavala.
Nekim slučajem, i na svu sreću, program Kineske studije se tada počeo realizovati na Univerzitetu Donja Gorica kao program koji se, osim na izučavanje kineskog jezika, fokusira i na izučavanje modernog razvoja, ekonomije, istorije, geografije i kulture Kine.
Generalno, istočnjački jezici poput korejskog, japanskog i kineskog oduvijek su me fascinirali, ali nikad nisam pomislila da ću ih izučavati uporedo s kulturom na koju se oslanjaju.
Kineski jezik i kultura su velika baza za većinu azijskih jezika i fascinantno je iz dana u dan otkrivati koliko je kineska civilizacija izvorna i bitna i drugim civilizacijama.
Kineski jezik običnom čovjeku više liči na crteže nego na pismo, koliko ga je teško učiti?
-Kinesko pismo svakako je posve strano i daleko onom koji nije upoznat sa par bazičnih karakteristika istog.
Glavna karakteristika kineskog pisma su logogrami, odnosno karakteri koji predstavljaju riječi ili koncepte.
Svaki karakter predstavlja jedan slog, riječ ili koncept, što znači da kinesko pismo nije fonetičko, kao što je slučaj sa pismom kojim se mi služimo.
U ovome se nalazi drugojakost kineskog pisma i jezika koji se razvijao hiljadama godina unazad i nosi bogatu istoriju i kulturno nasljeđe jedne od najstarijih civilizacija.
Pored ovog, kineski jezik je jedan od najraznolikijih jezika na svijetu, a dijalekti kineskog jezika su međusobno toliko različiti da bi neki od njih mogli biti smatrani zasebnim jezicima.
Onaj ko se po prvi put susreće s kineskim jezikom treba da ima na umu da su jezički koncepti riječi, gramatike i izgovora potpuno drugačiji od jezičkog sistema kojim se mi koristimo.
Kinesko pismo posjeduje karaktere, a ne slova. Svaki karakter zasebno nosi značenje, a u kombinaciji s drugim karakterima može činiti drugo značenje.
Dalje, kineski jezik ima drugačiju gramatičku strukturu u poređenju s našim maternjih jezikom.
Na primjer, kineski jezik nema padeže ili množinu ili vremena. Ili, bolje reći, ima, ali na sasvim svojstven način.
Takođe, i možda najznačajnije, kineski jezik je tonalni jezik, što znači da se značenje riječi razlikuje na osnovi tonalnog izgovora.
Postoji nekoliko tonova u kineskom jeziku: standardizovani „Putonghua“ ima četiri (i jedan neutralni), dok drugi dijalekti imaju do devet tonova, pa je svakako jako bitno dobro rukovati tonalnim izgovorom jezika.
Vjerujem da kineski jezik nije nesavladiv. Ukoliko postoji ambicija i uloži se veliki trud, svakako se kineski jezik može savladati na zavidnom nivou.
Sjećaš li se kako je bilo kada si prvi put komunicirala s nekim na kineskom jeziku?
-Čini mi je da je prva komunikacija na kineskom uživo van studionice bila ljeta 2019. kada sam posredstvom Univerziteta Donja Gorica kao novoupisana studentkinja bila učesnica Kampa za telente na kome je, pored učenika iz Crne Gore, učestvovalo desetak studenata s eminentnih univerziteta u Kini.
Na pomenutom kampu sam prvi put kroz interaktivno druženje sa Kinezima osjetila čari i raznolikosti kineske kulture i jezika, ali i širokogrudost ovog naroda.
Sa svima sam ostala u bliskom kontaktu, a jedan od njih mi je jako dobar prijatelj i dan-danas.
Koje su tvoje prve impresije prilikom susreta s Kinom? U čemu je najveća mentalitetska razlika između nas Barana i Kineza?
-Iskreno, mogu reći da mi je prvi dan u Kini bio jedan od najtežih u životu iako sam, srećom, mogla da se razumijem s Kinezima.
Broj kulturnih šokova koje sam samo u prvom danu doživjela bio je velik, ali ne i obeshrabrujući.
Vjerujem da svi znamo da je Kina jedna od najmnogoljudnijih zemalja na svijetu, ali isto tako vjerujem da nismo sasvim svjesni numere ove populacije.
Jedna od prvih impresija, pored broja ljudi, jeste čistoća gradova. Sve je besprekorno čisto, planski urađeno/uređeno i pri svakom koraku se može vidjeti koliko je pažnje posvećeno prirodi.
Zaista me je impresionirao prizor u jednom jako luksuznom restoranu u gradu u kom prebivam. Restoran posebno posjećuju grupacije ljudi zbog poslovnih razgovora, ponovnih susreta i slično.
U lobiju restorana nalazila su se dva poveća vodopada koja se ulivaju u jezerce s velikim brojem koi šarana. Taj prizor mi je bio prvo otjelotvorenje kineskog filozofskog koncepta „Yin-Yang“.
Rekla bih da je svijest ljudi u Baru o održavanju čistoće grada manja u poređenju s ljudima u Kini, a i pored toga, percepcija prirode je mnogo drugačija.
Kinezi na baš kreativne i jedinstvene načine nalaze rješenje između kontrasta luksuz/moderno i priroda/jednostavno.
Pored toga, Kinezi se ne oslanjaju na rekla-kazala mentalitet. Nema tračarenja u pogledu izgleda i djela, a ni prenošenja neprovjerenih i neosnovanih informacija drugim ljudima.
Moglo bi se reći da Barani dosta vremena provode u poslovima drugih ljudi. Ono što sam takođe zapazila jeste da su Crnogorci mnogo slobodniji da se upuste u nove stvari i da istraže neotkriveno, dok su Kinezi u ovom smislu malo užeg pogleda.
Prije dolaska u Kinu činilo mi se da mladi ljudi u Crnoj Gori mnogo vremena provode na svojim telefonima.
Vjerujem da bi se svaka majka u Crnoj Gori ovome iznenadila, ali zaista jeste tako. Kinezi, a naročito mladi ljudi, sve svoje vrijeme na ovaj ili onaj način provode na telefonima: tokom jela, tokom vožnje bicikla, tokom šetnje glava je u telefonu.
Takođe, najupečatljivija razlika u mentalitetu jeste da, za razliku od nas koji imamo filtriran osjećaj odgovornosti i ideju da su „pravila tu da bi se kršila“, Kinezi pažljivo prate i poštuju pravila vodeći se idejom da na taj način doprinose dobrobiti zajednice i pojedinca.
Posljednja paralela koju bih napravila vezana je za planiranje. Kinezi ne prave ishitrene odluke i pokrete već mnogo vremena ulažu u detaljno planiranje kako studiranja, putovanja, ceremonija, tako i malih izleta i stvari na koje se novac zaista treba potrošiti.
Tradicija, istorija i način života čine jednu kulturu drugačijom od druge. Pomenute razlike svakako ne treba uzeti kao neku negativnu karakteristiku, već ih samo treba posmatrati iz ugla životnih navika i kulture.
Što te najviše impresionira u Kini?
-Mnogo je stvari koje me impresioniraju u Kini, od svakodnevnog obavljanja poslova, javnog transporta pa do manirizma pri objedanju. Ono što bih izdvojila biće par stvari.
Posredstvom dugogodišnje kulture koja se oslanja na filozofiju, a ne na religiju, ljudi u Kini veliki akcenat stavljaju na lični razvoj.
Za razliku od ljudi iz Crne Gore, malo ko i da pridaje veliki značaj načinu odijevanja i prezentovanja u javnosti (naravno, ne govorim o prisustvovanju konferencijama i drugim okupljanjima od visokog značaja).
Primijetila sam da Crnogorci, posebno naša subkultura, dosta važnosti pridaju spoljašnjem izgledu. „Što obući danas?“ „Ne, ovo sam nosio/la juče, neko će primijetiti.“ „Ove nijanse nisu kompatibilne, pričaće ljudi.“ I tako dalje…
U Kini se na takve i slične misli ne gubi energija i vrijeme. Ono čemu aspirišu jeste lični razvoj, ispravno ponašanje prema starijima i ljubaznost prema svima.
Drugo jeste njihova ljubopitljivost, posebno kod djece. Znatiželjni su kada vide drugačije lice, ushićeno pitaju za druge kulture i zanimaju ih kulturne razlike i sličnosti.
Fizička kupovima je potpuno zasjenjena onlajn kupovinom putem koje se može nabaviti sve, od voća pa do kompjutera. Pored toga, dostava je jako brza kako za onlajn trgovinu namirnica i aparature, tako i za gotovu hranu.
Nekad se čak više isplati naručiti gotovu hranu jer košta manje vremena i novca. Dalje, Kina je jako bezbjedna zemlja. Ostaviti lične stvari napolju cijeli dan ne predstavlja problem jer prosto niko neće dodirnuti ono što nije njegovo.
Transportne stanice imaju „scan check“ za velike i male prtljage pa je i putovanje jako bezbjedno, a ljudi, po mom iskustvu, nisu ponašanja koje može da ugrozi drugu osobu.
Što Kinezi žele da znaju o Crnoj Gori i Baru?
-Veliki broj Kineza ne zna za Crnu Goru, ali kada pomenete bivšu Jugoslaviju, tada će pomenuti most na Tari i legendarni film „Most“.
Kinezi su nacija koju privlače prirodne ljepote i svi se možemo složiti da su Crna Gora i naš prelijepi Bar divna reprezentacija takve ljepote. Po utiscima Kineza koji su posjetili Crnu Goru mogu slobodno izvesti zaključak da su im Bar, Kotor i Žabljak prevazišli sva očekivanja i čini se da su ovo gradovi koji turistima generalno ostanu u lijepom sjećanju.
Kinezi su jako otvoreni i znatiželjni za druge kulture, te često postavljaju pitanja o paralelama između njihove i neke druge kulture. Na primjer, neka pitanja često dobijam:
„Kojim jezikom pričate?“ „Koristite li štapiće pri ručavanju?“ „Je li jezik sličan ruskom jeziku?“ „Da li svi govorite engleski?“ „Kakvi su vam odnosi s bivšim zemljama SFRJ?“ „Da li ljudi u Crnoj Gori imaju pretežno plave oči?“ I tako dalje…
Kada Kinezi negdje otputuju vole da upoznaju tu zemlju i saznaju kakvi su ljudi te, što se Crne Gore tiče, sigurna sam da bi željeli da vide i osjete ono što je crnogorsko i što nas to čini Crnogorcima.
Koliko su te studije i prethodno školovanje „pripremili“ za tvoj odlazak u Kinu?
-Vjerujem da čovjek nikad ne može da sačeka izazove sasvim pripremljen, ali dakako da mi je dosadašnje iskustvo omogućilo da veliku promjenu mnogo lakše savladam.
O Kini sam mnogo čitala i slušala, i godinu dana do odlaska u tu zemlju pripremala se učeći jezik i otkrivajući nove zanimljivosti, ali je sve bilo drugačije od momenta kada sam sletjela.
Iako se dobro služim bazičnim vještinama govora koje sam prilikom studija stekla, ono što je bila otežavajuća činjenica u komunikaciji jesu dijalekti, no to je nešto što sam brzo potom savladala.
Očekivanja su zamka realnosti, a Kina je zemlja koja podučava realnosti života.
Tokom studija, prethodnog školovanja i generalno odrastanja, rekla bih da je najvažnija priprema za odlazak u Kinu bila smjelost da pokušam, da govorim na kineskom, da se isprobam u novom itd.
Shvatila sam da je hrabrost ono čemu život i školovanje podučavaju i ta mi je ideja bila vodilja kroz život, ali i boravak u Kini.
Koliko je tačno da je kineski jezik budućnost?
-Ne osjećam da imam pravo da kažem da je kineski jezik budućnost, ali je svakako vidljivo da je vještina poznavanja ovog jezika od sve veće važnosti i traženosti.
Kina je danas jedna od najvažnijih i najuticajnijih zemalja u svijetu, a njen značaj i uticaj samo raste. Posredstvom sve veće umreženosti, a time i većom brzinom informacija, postaje jako važno da budući lideri, poslovni ljudi i stručnjaci imaju duboko razumijevanje kineske kulture, politike i ekonomije.
Upravo izazovi globalnog tržišta i nužnost interktulturalnih kompetencija čine da se brzo adaptiramo promjenama i imamo hrabrosti da pokušamo nešto novo i neobično.
Kao internacionalna studentkinja u Kini primijetila sam koliko mladih ljudi iz raznih djelova svijeta dolazi u Kinu da ostvari snove, otvori biznis i učini nešto veliko.
Vjerujem da je Kina zemlja čija se dugogodišnja kultura tek približava ostatku svijeta, a vjerujem i da je izuzetno važno biti upoznat s kineskim jezikom, naročito kulturom, ali i dešavanjima na političkoj i ekonomskoj sceni ove rastuće sile.
Tebi život prolazi u znaku jezika. Na ovom našem jeziku dobijala si nagrade još kao osnovac i gimnazijalac. Da li možda i dalje pišeš poeziju i prozu?
-Tako je. Tokom različitih stepena školovanja bavila sam se književnošću, a tokom osnovne škole i osnovnih studija sam čak bila i nagrađivana. U slobodno vrijeme i dalje pišem i slikam i vjerujem da će to uvijek biti lični način samoekspresije.
Stalno pričamo o razlikama, postoji li neka sličnost između Mrkojevića, Barana i Kine?
-Kada govorimo o/sa drugim kulturama, razlike su te koje se obično prve zapaze. O istima sam već pisala, a što se tiče naše i kineske kulture, fascinantno je koliko je sličnosti prisutno.
Mrkovska kultura, oblikovana smjenom različitih kultura, i kineska, koja se u kontinuitetu razvijala jako dugi vremenski period, imaju par toga zajedničkog. Naravno, detalji prave razliku, ali je ideja, rekla bih, ista.
Na primjer, njegovanje tradicije je dosta slično. U objema kulturama njeguje se kult starijih, poštuje muška glava, kultivišu odnosi s rodbinom i komšijama, a kultura i tradicija prenose se s koljena na koljeno.
Imala sam nevjerovatnu priliku da prisustvujem tradicionalnoj kineskoj svadbi i zapazila slične detalje koji čine i našu svadbenu tradiciju: dolazak po mladu uz davanje novca, spremanje kafe ili čaja budućoj porodici, crveni detalji posvuda itd.
Narodna vjerovanja su takođe slična: crveni vez na ruci, ugriz jezika (kod Kineza crvene uši), stavljanje knjige pod jastuk (kod Kineza prilaganje voća i novca prvom učitelju i najvećem filozofu Konfučiju) itd.
Takođe, primijetila sam da su u objema kulturama česti prizori da djeca ostaju s babama i đedovima dok roditelji rade, kao i da su obično majke te koje odvoze i čekaju djecu poslije škole.
Što ti je posebno ostalo u sjećanju iz tvog odrastanja u Mrkojevićima?
-Iako sam od malena smatrala da mi mrkovska kultura nije toliko bliska, odrastanje i sazrijevanje mi je pokazalo koliko je kultura i tradicija u kojoj sam odrasla posebna i da joj na mnogo čemu mogu zahvaliti.
Naravno, svaka kultura ima dugu i raznoliku tradiciju koja često može oslikavati dvije strane novčića.
Vjerujem da će manifestacija „Dana Mrkojevića“ svim Mrkovkama i Mrkovcima ostati u posebnom sjećanju, no ono što će mi (vjerujem) uvijek ostati u sjećanju jesu dvije mnogo prisnije stvari.
Sjećanja iz ranog djetinstva gotovo da vežem samo za sliku jedne posebne kuće u Kunjama i za osobu koja je, pored moje majke, bila model jedne neustrašive žene.
Djetinjstvo sam s bratom provela u Kunjama gdje smo čuvali ovce, sjekli drva, uzgajali voće i povrće, uzimali popodnevne dremke, a večeri provodili pričajući o istoriji i budućnosti.
Tada mi kao djevojčici nije bilo pojmljivo da dan provodim u čuvanju ovaca, da popodne dremam ili slušam tradicionalni jezik.
Ono što takođe neću zaboraviti jesu domaćinski seoski poslovi koje sam naučila od roditelja.
Pišući shvatam da nisam više dijete, jer djetetu svakako sađenje krompira, luka, branje trešanja, sušenje smokvi i urgajanje živine i stoke nije zabavno ili za pamtiti.
Pored toga, porodično sakupljanje maslima u tišini i smijehu jeste sjećanje kome se rado vraćam. Kad bih sumirala, rekla bih da je baba ta koja me je tiho učila tradiciji i tome kakva osoba treba da budem, a roditelji su me učili procesnosti, trudu, strpljenju i moralu.
Stoga, sjećanja na ove drage ljude, tj. djetinjstvo i rano odrastanje, jesu sjećanja kojima se rado vraćam iz Mrkojevića.
Iz kineskog ugla posmatranja, koja je najveća vrijednost i prednost Mrkojevića?
-Kada se predstavljam obično kažem da dolazim iz „male ali prelijepe“ Crne Gore. Vrijednosti i prednosti ogromne kineske tradicije, kulture i istorije slične su vrijednostima „male ali prelijepe“ zajednice Mrkojevići.
Kinu čini posebnom njena dugotrajnost, kontinuum i želja za ujedinjenjem i rekla bih da je sličan slučaj i sa Mrkojevićima čija se tradicija opire vremenu, modernizaciji i prenosi se s koljena na koljeno.
Mrkojevići ne zaboravljaju svoje korijene. Imala sam i posebnu čast i privilegiju da u Kini, na svečanosti upriličenoj prilikom godišnjice fakulteta na kojem studiram, zajedno s koleginicama porijeklom iz Kine odigram mrkovsku šotu.
Mrkojeviće čini posebnima to što i iz daljine brinu jedni za druge, uvijek se vraćaju domu, kulturi i tradiciju „drže“ blizu sebe.
Koja je poruka mladim Mrkojevićima, koliko je bitno obrazovanje i škola za uspješan i lijep život?
-Svakako da obrazovanje i škola igraju značajnu ulogu u oblikovanju uspješnog i ispunjenog života. Po standardnom shvatanju, obrazovanje je bitno iz par razloga.
Školovanje razvija vještine poput kritičkog razmišljanja, komunikacije, rješavanja problema i sl.
Pored veće šanse za zapošljavanje, obrazovanje eventualno vodi do sticanja važnih i mnogobrojnih mreža s ljudima širom svijeta, a brzina kojom dolazite do informacija je ključan faktor uspješnosti.
Za mene je obrazovanje knjiga, otvorenost i znatiželja, a škola je sve ono što izlazi iz života. Stoga, moje poruke dragim mladim Mrkojevićima jesu da čitaju mnogo, ali da čitaju kritički jer sve treba preispitati!
Otvorite se novom, neistraženom, razlikama, izazovima, jer nema razloga za strah! Njegujte tradiciju i porodične vrijednosti jer je to ono što čini vaše pretke, vas i vaše potomstvo!
Ne plašite se da budete svoji jer takvi u životu uspijevaju! Srećno!
- Tagovi:
- Mrkojevići
- Tradicija
- Kina
- Edukacija
