Kuća maslina: Promovisana knjiga “Tako je bilo zapisano u libru” Gordane Vujović
Izvor: Bar info
Autorka: Tamara Marković
Foto: Semir Karastanović
Vremenske nepogode nisu spriječile da sinoć u “Kući maslina” u Starom Baru bude održana premijerna promocija knjige “Tako je bilo zapisano u libru”, autorke Gordane Vujović.
Knjigu je objavila agilna barska izdavačka kuća “Mediteran Multimedia” specijalizovana za djela Barana i o Baru.
Pred pedesetak gledalaca, među kojima su bili Dušan Raičević, predsjednik Opštine Bar, Tanja Spičanović, potpredsjednica Opštine, Tanja Bardić, menadžerka Opštine, Miodrag Lekić, predsjednik DEMOS-a, i ostalih zvanica, upriličeno je veče puno emocija i važnih poruka.
O knjizi su, uz autorku, govorili recenzent dr Milun Lutovac i u ime izdavača Željko Milović.
-Ovo je knjiga čiji je prvi dio napisala novinarka, a drugi dio književnica. Prvi dio je novinski zapis na 107 strana, ono resto je književnost.
Kad kažem ’novinski zapis’ to radim punih usta, ne pežorativno, jer ovaj njen zapis je dobar, temeljit, pun istraživanja, a opet dovoljno ličan da bi se o pisanom moglo svjedočiti i čitaoca zainteresovati.
I ja sam taj prvi dio čitao kao veliki članak, ne kao knjigu, jer knjige nemaju to što članak ima – obavezu da zainteresuješ čitaoca iznova i iznova.
To je duža reportaža kakvom smo je nekad znali. Dobro je što Goca nije pobjegla od novinarke, ne bi ova knjiga bila takva.
Drugi dio je emotivni zapis putnice, koja je u svakom gradu u kome je bila, pronašla nešto u šta će se zaljubiti i što će vječno držati u svojoj škatulici sjećanja.
Taj drugi dio je prepun divnih, kratkih rečenica punih boja i mirisa, koje govore same za sebe kao da su kratke priče-naveo je Milović.
Dr Milun Lutovac imao je kratak ekspoze nadovezujući se na dio autorkine knjige.
-“Tako je od hleba i soli slova i nade nastao glavni lik hronike, narod Peroj”.
Svojim bravoroznim, dobro otkovanim novinarskim stilom, pod velom tajne koja još nije počela da živi, Gordana otkriva slojevitost i složenost narodnog bića sa mnogo lica.
Lik kolektiva koji je oblikovao mozaični i protivurječni Mediteran koji u svakom trenu zna da je bolje vrabac u ruci nego soko na grani, ali uprkos svemu, po cijenu najvećeg rizika, uvjek teži da bude soko.
Tako hronika srca postaje mala historija mentaliteta jednog naroda. Možda je u Peroju i drugim crnogorskim naseobama trebalo pisati više i ranije, možda.
A možda je tako bilo zapisano u libru.
Ono što je sigurno je da bi i najveća biblioteka bila mala da se uknjiži i po slovu poređa svo znanje o putovanjima po Crnoj Gori, preko najdaljih žila kucavica na planeti kojima su njeni žitelji težili kako bi se skrasili i opstali pod kapom neba.
Perojci su bili i ostali neodvojiv dio rodne grude, zavičaj je bio stalno sa njima, do potonje ure pa i poslije nje.
U pričanjima potomaka, njihovim planovima i snovima.
Bili su izdanci moralnih i viteških gromada, koji su kao plamen svijeće čuvali smisao postojanja preko istaknutih predstavnika patrijarhalne kulture, koji su bili oličenje mediteranskog i renesansnog mentaliteta.
Kako to sve skupiti na jedno mjesto, zapisati, opisati, sačuvati?
U toj takvoj namjeri Gordana plijeni svojom iskrenošću da oživi sjećanja na jedno veliko raseljenje, jer kako to kaže Crnjanski ’Nema smrti, ima seoba’.
Niti je narodu bilo lako sam sa sobom, niti sa gospodarom, niti gospodaru sa narodom.
O čemu će sanjati, na čemu graditi ponos i posebnost, čime se u tuđini dičiti, pitanja su koja postavlja sebi Gordana Vujović, a na koja je u knjizi pokušala da odgovori.
Koliko je u tome uspjela, ocijenite sami-nadahnuto je kazivao dr Lutovac.
Nakon promocije, koja je završena gromoglasnim aplauzom oduševljene publike, autorka je za Radio Bar i Bar Info, ne krijući zadovoljstvo, podijelila utiske.
-Došla sam sa popriličnom tremom, iako je nikada nisam imala. Izgledalo mi je sve divno, nisam očekivala da bude ovoliko svijeta, ali čini mi se da je ljudima prijalo.
U prolazu sam čula pozitivne utiske, ali tek treba sve da mi se ’slegne’ . Strahovito sam bila emotivna-istakla je Vujović.
