Likovnim jezikom obnovili zavjet iz Jevađelja
Izvor, foto: Dan
Članovi Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre, slikari, vajari, grafičari i vizuelni umjetnici: Eugen Borkovski iz Grožnjana, Barbara Cetina i Silvana Konjevoda iz Rijeke, Iva Fonović, Gordana Ivančić, Monika Petrović, Sanja Simeunović Bajec i Breza Žižović iz Pule, Branko Kolarić i Davor Rapaić iz Rovinja, Milan Marin i Slavica Marin iz Umaga, Ivona Verbanac iz Labina i Andrej Zbašnik iz Čabra, predstavljaju se kotorskoj publici izložbom pod nazivom „Don´T Be Afraid”, koja je otvorena u Staklenoj galeriji Kulturnog centra „Nikola Đurković”.
U sijenci svjetske krize koja je unijela nove odnose u socijalnim zajednicama, različitim likovnim govorom koji su odabrali, kroz kombinovane tehnike, akrilik, akvarel, grafički prikaz olovkom, kolaž, predmete, video, umjetnici, su gledaocu poslali jasnu, univerzalnu poruku altruizma: „Ne bojte se”.
-Strah je postao proizvod elite s ciljem stvaranja sve većeg kapitala i moći... U dvije hiljde godina hrišćanstva stvorena je nevjerovatna institucija straha, zato u najmanju ruku čudno i nestvarno zvuče, ako ih ponovimo u ovom vremenu, riječi Isusa iz Nazareta: `Ne bojte se` iz Jevanđelja po Mateju-zapisao je kustos izložbe Milan Marin.
– Za svakog umjetnika izložba je vrsta afirmacije, moramo izlagati, to je naš posao, komunikacija s ljudima, mi u stvari sve što radimo, radimo za čovjeka, tako da je ovo izuzetno dobra prilika da se naše udruženje, koje broji više od 200 članova, umjetnika da se predstavi ovdašnjoj publici.
Povezuju nas jadranska obala, isto govorno područje, mi smo blizu, treba da sarađujemo i da razmjenjujemo umjetnike – kazao je za „Dan” Milan Marin, predsjednik HDLU Istre.
On dodaje da je ideja za izložbu potekla iz Saveza Crnogoraca Hrvatske, te da su, s obzirom na ograničena finansijska sredstva, morali da se ograniče na manje formate i radove na papiru, koji su lako prenosivi.
– Umjetnost je put ka najvišem dobru, ka slobodi, koja negira sve strahove prema onom Apsolutnom duhu koji se ostvaruje kroz religiju, umjetnost i filozofiju.
Umjetnici uvijek rade, ne po odluci i namjeri, nego po nužnosti, to je komunikacija koju mi nosimo u sebi od rođenja i moramo to da ispoljimo, pa taman bile neuslovne situacije. Mi se zatvorimo u naše ateljee i radimo, ako je neka pošast, mi smo unutra i radimo, pripremamo se za ono vrijeme kad će doći da možemo pokazati svoj rad.
Ovo neoliberalno kapitalističko društvo nema taj osjećaj prema umjetnosti, kakav bi trebalo da ima. Mi se snalazimo svakako. Sloboda je kad ste ekonomski nezavisni, a umjetnici danas rade druge poslove da bi finansirali svoj rad i onda taj rad besplatno daju narodu da gleda.
To je paradoks, to nigdje nema u privredi da neko radi nešto za badava, da sa druge strane povlači novac da bi stvarao, a mi to moramo, jer je to naš život – kaže Milan Marin u razgovoru za „Dan”.
U postavci je i njegov poliptih od 50 portreta u akvarelu, pod nazivom Faces on the street iz ciklusa Don`t be afraid.
