Radulović: Vrijeme je za korjenite promjene u VPSCG
Autor: Stanko Radulović Kika, novinar
Foto: Privatna arhiva
Vaterpolo reprezentacija Crne Gore je na Olimpijskim igrama doživjela težak debakl, pošto nakon četiri kola nije nikog pobijedila i ostala je jedino nebitna utakmica protiv Rumunije.
Tačno je da je Crna Gora odigrala nekoliko dobrih utakmica, protiv Grčke i Italije čak odlično do posljednje četvrtine, ali, i u tim mečevima smo ostali kratkih rukava što ukazuje na to da tim nije psihološki spreman da izdrži pritisak u završnici neizvjesnih mečeva.
Da je psiha problem pokazao je i meč protiv SAD koji je Crna Gora morala da dobije, a tim je „pukao“ pod pritiskom rezultata.
Priča o talentovanoj i mladoj generaciji ne pije vodu, nema utemeljenje, i zbog činjenice da je selektor nakon Tokija najavio da je to tim koji se sprema za Pariz i tada se zahvalio Aleksandru Ivoviću i Drašku Brguljanu.
U protekle tri godine nema rezultatskog napretka, a nema ni prevelikog pomaka u igri jer bi Crna Gora nakon toliko takmičenja proteklih godina makar jednom preskočila četvrtfinale.
U Parizu nakon tri godine priprema tima za Olimpijske igre najslabiji plasman na najvećoj smotri sportista u istoriji i najslabiji plasman ove generacije na bilo kojem takmičenju.
Ako je to rezultatski i igrački napredak, bojim se onog što nas čeka do Los Anđelesa ukoliko se nešto u Vaterpolo-plivačkom savezu Crne Gore (VPSCG) ne promijeni.
Crna Gora je prije 18 godina postala članica UN i od tada se ništa nije uradilo na širenju baze.
Crna Gora i danas ima vaterpolo klubove samo u Budvi, Kotoru i Herceg Novom. Obećavani su tada klubovi u Podgorici, Nikšiću, Baru, Beranama, Bijelom Polju.
Sva djeca rođena tada su postala punoljetna, mnoga od njih već i roditelji, ali ne dočekaše u Podgirici klub sa seniorskim timom.
Tačno, u Glavnom gradu postoji Budućnost, ali samo mlađe kategorije i za to odgovornost snosi VPSCG i njegov predsjednik Đuro Marić, koji je godinama u vaterpolo sportu-ili predsjednik VPSCG, ili predsjednik Jadrana, ili član UO VPSCG-i zato snosi najveću odgovornost.
Ovog puta se (selektoru Vladimiru, op. Feral.bar) Gojkoviću zbog slabih rezultata i Mariću zbog svega ne može gledati kroz prste.
Njihove ostavke su nešto što bi u svakoj normalnoj državi i sportskoj organizaciji bilo moralan čin.
Gojković je devet godina selektor, i nema rezultate; imao je iskusne igrače koji su osvajali medalje, nije imao rezultate; imao je devet godina priliku da stvara tim-nije ga stvorio.
Treba li da ostane još devet godina?
Crna Gora i crnogorski vaterpolo više nemaju vremena!
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nisu nužno i stavovi redakcije Feral.bar.
- Tagovi:
- Vaterpolo
- vladimir Gojković
- Takmičenje
- OI
- VPSCG
