Risan: U đardinu Dragićevića oko 500 različitih vrsta biljaka
Izvor: Radio Kotor
Autorka, foto: Tamara Vuković
Jednu od emisija “Ljetnje priče” Radio Kotora snimili smo u đardinu Olivere i Dejana Dragićevića u Risnu u kojem je zasađeno oko 500 različitih biljaka.
O baštovanstvu i gastronomiji govorio je Dejan, nekadašnji košarkaš koji se posle niza različitih poslova opredijelio za unapređenje svoja dva hobija.
Postao je TV lice radeći emisiju „Prva bašta Srbije”, a onda je počeo da snima i serijal „Gurman”.
Posljednjih godina putem društvenih mreža prikazuje svoju ljubav prema hortikulturi, a poznat je i po brojnim emisijama o gastronomiji i ukusima kuhinje Balkana, kroz promociju restorana.
On ističe da voli da dođe u Risan, rodno mjesto njegove supruge Olivere, nekadašnje košarkašice, koja iza sebe ima veoma uspješnu karijeru.
-Imam puno prijatelja i osjećam se kao da sam ovdje rođen.
Risan mi je pri srcu i stvarno želim da ovo mjesto iz dana u dan bude ljepše, ali čini mi se da Risan živi na starim lovorikama.
Volio bih da sa mještanima organizujem neku akciju oplemenjivanja risanskog parka tokom zimskih mjeseci, da se mlađe generacije uče da vole prirodu.
Ovaj region je prepun lovora, pelina, tušta koji raste u skoro svakoj bašti, pomislili bi da je ovo kameniti prostor, međutim, ovo je Bogom dana zemlja-ističe Dragićević.
Kako dodaje, od malena je volio da sadi cvijeće i koji god zemlju da posjeti interesuje se za različite biljne kulture i u povratku obavezno sa sobom ponese nove sadnice.
-Smokve, citruse, kivi i kamelije u ovoj bašti zasadile su još prije 50 i više godina Oliverine tetke, a ostalih 485 biljaka sam zasadio sa suprugom i to raste nekih 30 godina.
Imamo cikas palmu koja je procvjetala posle 25 godina, a kada sam je zasadio imala je oko 10 cm. Na imanju od te matične biljke sada imamo preko 40 sadnica.
Takođe, imamo mnogo rijetkih biljaka i većina su tropske. U ovu baštu je u proteklih deset godina uloženo puno truda.
Dolazimo tri do četiri puta godišnje, sve se to treba srediti, okopati, orezati, presaditi.
Nemam omiljenu biljku. Sve volim, mahovinu u šumi, divlje cvijeće, tropske biljke, a i začinsko bilje, kao i paradajz i mogu se pohvaliti da je odličan, ali ove godine malo kasni.
U bašti imamo 19 različitih vrsta citrusa, bambus kojeg sam donio sa Ade Bojane i on je sad visok nekih 12 do 15 metara, bosiljak sa Hilandara i brojne druge biljne vrste-pojašnjava Dragićević.
Ljubav prema baštovanstvu, kaže, naslijedio je od oca Domislava, a osim u Risnu, sličnu baštu ima i u Beogradu.
-Izgleda da se u svakoj generaciji nađe neko ko voli cvijeće, pa se nadam se da će neko mlađi taj gen poprimiti-dodao je.
Smatra da će ljudi vremenom morati da se ponovo vrate sopstvenoj proizvodnji hrane.
-Moju generaciju su zvali majonez generacija, jer je počela da jede majonez i kečap, ali mi smo bar nešto naučili, vidjeli smo kako se sadi paradajz, krompir, a mnogi danas ne prepoznaju stabla.
Ako živiš na Balkanu treba znaš da šljiva ne može da raste u primorju, ali, na primjer, tu raste nar.
To je osnovna kultura, to se uči na času biologije u osnovnoj školi, a jednoga dana kada ne bude bilo društvenih mreža, pitaće se neko stariji kako se sadi paradajz-dodaje on.
Naglašava i da većina stvari koje ljudi vole, prija upravo i biljkama.
-Interesantno je, recimo, da orhideje potiču iz tropskih krajeva i kod njih je najbitnije da imaju vlažnost.
Kod kuće možemo da je nadomjestimo, stavimo neku činiju koja će isparavati i dati vlažnost oko 60 procenata.
Možemo staviti kontraceptivnu pilulu u koriijen i ona napreduje mnogo lijepo.
Biljke ne vole zatvoren prostor i zato ih je preporučljivo držati na balkonu, a ne u stanu, a dešava se i da ljudi naruše život biljke sa previše vode.
Aklimatizacija je važna za biljke koje donosimo. Kada kupimo gotove sadnice, one treba da budu u hladovini, a ove koje sadimo iz sjemena na najačem suncu-zaključio je on.
