Bar, Crna Gora
24 Sep. 2024.
post-image

Karađuzović: Tamna strana podočnjaka

Autor: Senad M. Karađuzović, pisac

Foto: Privatna arhiva

Stripovanje Slobodana Boba Lalovića, titogradskog poslenika devete umjetnosti, liči na autorovo lutanje kroz lavirint - vilajet kvartova: „Štajgus“; „Pejtonke“; „Baston“; „Vampirice“; „Vojne zgrade“; etc i sve je doista mračeno...

...skoro (ali i za malo) Lalović se kreće poput lovca na sjenovite krajolike, u kojima noću svraćaju džini – demoni, ne biblijski demoni, već demoni zafrkanti, koji se zavitlavaju pospanim taksistima, noćnim damama i stražarima sa gradilišta.

Stoga Bobo je lovac tamne strane podočnjaka.

Da se razumijemo: sve trigonometrijske sa nepravilnom katetom i deformisanim hipotenuzama, Bobo stripovski nagrđuje noseve strip junaka, i kao da se trudi da ne naruši prirodnu formu kojom su nebesa narušila simetriju, dajući nekom prosječnom liku, jedno klempavije uho, ili pak prodoran pogled zenica koje čitaoca stripa posmatraju iz šoljice čaja, kao oni pomorski kompasi koji blude u tekućini kapetanove kontrolne table u zoni bermudskog trougla.

Uspjeh stripovanja autora Lalovića je: izvrsnost u jednostavnosti brzopoteznih linija!

U oblačićima komentara njegovih junaka se osjeća sketovanje uličnih filozofa i ljudi zagubljenih između dvije dimenzije.

Nevjerovatan pristup jedinstvenoj „cikotićkoj“ sprdačini je još jedan doprinos umjetničkog pristupa ovog autora koji lako „bilježi“ i poznaje način sporazumnih kretnji stanovnika jednog crnogorskog grada.

...Slobodan Lalaović u jednom od svojih intervjua veli da je pripadnik evropske škole strip crtača, onda to i jeste, jer niti geografski – teritorijalno niti stilski američka i japanska škola mu ne mogu biti bliske.

Stoga Lalović je prvo titogradski, pa europski strip majstor i to je dobro.

P.S. Usudio sam se prokomentarisati Bobov rad iz razloga što sam odrastao uz stripove, zato što Crna Gora ima svojeg strip majstora (napokon) i u konačnici zato što je Lalović moj savremenik!

Dovoljno?

Pa naravno da jest.