Radnički – Mornar, taktička najava: Kako protiv tima koji nije bolji, ali ni gori od Tbilisija
Izvor: CdM
Autor: Lazar Šoć, diplomirani fudbalski trener sa UEFA “A” licencom
Foto: FK Mornar
U Srbiji se ne igra loš fudbal. Ovo ne pričam iz ugla „Partizan-Crvena Zvezda“ praćenja srbijanskog fudbala već profesionalnog. Imao sam priliku (i obavezu) da kao skaut jednog od „superligaša“ pratim pretprošle sezone tamošnju prvu i drugu ligu.
Kvalitet Superlige uostalom potvrđuju brojevi – liga Srbije je trenutno 19., a prije dvije sezone je bila zvanično 11. liga u Evropi prema Uefinom koeficijentu.
Nije sve na kalup
Dvije stvari su mi tad privukle pažnju: taktički pristup ekipa i individualni kvalitet igrača. Ekipe su bile taktički prilično prepoznatljive i ako ništa drugo, makar si mogao reći to je ta i ta ekipa – nije bilo sve na kalup.
A što se tiče igrača, njihovu drugu ligu prvenstveno sam doživio kao potencijalni „bazen“ za naše timove, ali nisam siguran koliko se time ko bilo tad, bilo sad bavio (transfer-apatija naših timova je tema za neku narednu priliku).
Mada su mi pojedini superligaški skauti i treneri od igrača Radničkog 1923 skrenuli pažnju talentovane Vidosavljevića i Aleksića, pomenuta dvojica se nisu istakli na utakmici prvog kola Superlige sa Železničarem iz Pančeva (jedna utakmica nije dovoljno za konačan sud) koju je Radnički izgubio 2-3.
Neki drugi pojedinci su mogli zapasti za oko, prije svih ofanzivni lijevi bek Dadić: odlično se snalazi blizu protivničkog gola i na njega treba obratiti pažnju.
Kako igra Radnički
Radnički nije slabija ekipa od Dinamo Tbilisija, a ni puno drugačija. Igraju u sistemu 4-2-3-1 i napadaju u blago modifikovanoj 4-1-4-1 formaciji.
Ovo samo po sebi ne bi trebalo da predstavlja problem Mornaru jer se uglavnom poklapa sa formacijom našeg tima i u tom smislu neće zahtijevati neku posebnu pripremu. Slobodnije kretanje njihovih krila Bevisa, Evandra itd., sa druge strane, može biti taktički izazov za Vukotića i Stevanovića, bekove našeg tima.
Radnički počinje pritisak visoko na protivničkoj polovini. Ipak, upravo nakon jednog ovakvog pokušaja da što ranije osvoje loptu su i primili gol od Železničara. Da li će se Mornar truditi da tačnim dodavanjima iznese loptu kroz ovaj pritisak ili će jednostavno izbjeći rizik teško je reći, jer ne znam koliko su Mornari uvjereni u svoje sposobnosti.
S obzirom da su Đurišić i Dubljević u dvije utakmice sa Dinamom rijetko pomagali Kaluđeroviću u izgradnji napada, ovo bi mogli ići malo teže.
Jedno dodavanje mijenja sve
To ne znači da ne treba igrati, naprotiv – biće ključno igrati. Manji posjed ne znači automatski i odsustvo igre. Koliko god bude moguće mora se napadati stvaralački i smisleno i loptu sistematski prenositi sa jedne na drugu stranu.
Čim naši momci povežu nekoliko dodavanja na sredini igraće se lakše i samouvjerenije.
Zavisi puno i od toga kako je druga utakmica sa Dinamom analizirana. Je li vladala „ja tebi serdare – ti mene vojvodo“ retorika ili je bilo (kao što vjerujem) i kritičkog osvrta. Mornar je prema riječima trenera Đuraškovića prošle sezone igrao „najljepši fudbal u zemlji“, što ipak diže ljestvicu prilikom analiziranja igre, makar u napadačkom smislu.
Što se tiče sastava, sudeći prema izdanjima u utakmicama sa Dinamom, u napadu bi značajno doprinijelo da igra više Marko Ćetković. Svako njegovo dodavanje protiv Dinama je imalo smisla.
Mornaru za gol možda neće trebati puno dodavanja (Radnički će sigurno napadati više), ali jedno može biti presudno.
Za ovu utakmicu je vjerovatno najbitnije pripremiti svoju igru, a manje razmišljati u pravcu zaustavljanja protivnika. U svakom slučaju, želimo Mornarima da iskoriste sve potencijale i prije revanša budu makar u igri za prolaz u treće kolo.
