Mornar-Dinamo Tbilisi, taktička analiza
Izvor: CdM
Autor: Lazar Šoć, diplomirani fudbalski trener sa UEFA “A” licencom
Foto: FK Mornar Facebook
Ne vjerujem da je bilo ijednog fudbalskog poslenika barskog ili crnogorskog, ili ijednog simpatizera Mornara, što ovaj rezultat prije utakmice ne bi potpisao (kako volimo da kažemo).
Tako da, što se rezultata tiče, on možda nije besprekoran (bio bi da je ostalo 2-0) ali i ovako je puna kapa.
Na prvo gledanje učinje mi se rapsodija, obuzeše me razni sentimenti, pa počeh da poredim izdanje Mornara sa sad već kultnim igrama Zete protiv Rendžersa.
No, na drugo gledanje hladnije osmotrih i zaključih da je igre ipak bilo malo manje nego li mi se isprva učinjelo. Ali dobro, ni malo subjektivnosti nije na odmet.
Samo kratak skok u prošlost: gol Đurišiča iz slobodnog udarca djelovao je kao replika gola Hrgovića 2007. za Hajduk protiv Budućnosti (izvio se tad Vujke ali ne bi dostatno).
Fast forward na preksinoćnji meč. Odmah po drugom golu Mornara utakmica je ušla u tok koji je imala do svog svog kraja: Dinamo je napadao, Mornar se branio. I branio se dobro.
Ali što jes’- jes-, fudbalsko stvaralaštvo našeg tima u drugom poluvremenu 0%. Parada odugovlačenja i korišćenja svih mogućih trikova.
Naravno, treba razumjeti igrače iz emocionalnog i psihološkog ugla: umije biti iznenađujuće teško naćerati sebe da se ponudiš za dodavanje i nešto stvaraš kad znaš da tvoja ekipa ima prednost, a svaka greška može značiti njeno gubljenje; još je protivnik jači, a umor otežava odlučivanje i izvođenje svakog poteza.
Ali što ćeš, mora se malo i igrati.
Dinamo Tbilisi nam je, je kao i mnoge ekipe prije njih, donio dah evropskog fudbala (što i jeste svrha igranja ovakvih utakmica): moderna varijanta 4-2-3-1 formacije, sa prelaskom na 3-5-2 u napadu; par individualno odličnih igrača koji se uklapaju u savremeni profil na tim pozicijama (lijevo krilo Santis iz Gvatemale koji je igrao nevjerovatnim intenzitetom od početka do kraja (ne mogu da tvrdim ali imam osjećaj da su ga pronašli njihovi skauti s obzirom da Dinamo u tom pogledu ima razvijenu aktivnost) u ili centralni bek Kalandadze – neka Dinamova verzija Matvijenka ili Laporta).
Jedna stvar koju uopšte nisam razumio: izmjene Mornara. Osjećao sam se kao da je 1986. godina (uz dužno poštavanje zlatnom dobu): trener može da napravi jednu izmjenu i to će ućiniti vjerovatno zbog zamora ili povrede igrača.
Grama taktike, taktičkog mišljenja, ideje ili odlučivanja nije bilo u ijednoj od pet izmjena Mornara – pozicija, za poziciju: prinudno, osvježavanje ili kao „taktika“ odugovlačenja.
Čak i po isključenju Seratlića nijema ostade klupa Barana.
Šta se istim povodom dešavalo na suprotnoj strani? Feldhofer je na poluvremenu uveo špica i sa 4-2-3-1 prešao na 4-4-2. E sad, jedino pitanje je bilo što zamijeni baš zadnjeg veznog Lominadzea, evidentno najboljeg igrača Tbilisija u prvom poluvremenu? Posumnjah u prvi mah da se radi o kakvoj povredi.
No, mister Feldhofer mi otkloni sve dileme kad za našu redakciju poslije utakmice izjavi da je odluka bila isključivo taktička i da je poenta bila uvesti napadača. Ne djeluje da se puno lomio oko toga koga da izvede.
No, dobro, kakva im bi izmjena takva im bi i igra: „ajde napa’ni, ajde opkoli“ ali niđe ništa (do samog kraja naravno). Zato se ne malo začudih kad se poslije utakmice naši gosti počeše pozivati na neke šanse u drugom poluvremenu (trenerska optika je izgleda uvijek naštelovana na neke „dominacije“, „šanse“ i sl.)
Naravno da zasluga leži i u odbrani Mornara. Formacija 4-4-2/4-4-1-1, koncentrisano, borbeno, bez previše komplikacija.
Od igrača pojedinačno, najbolji utisak ostavili su Kaluđerović (odličan pod pritiskom na svojoj polovini), Zorić, u čijoj se igri viđelo iskustvo, a dobro je na golu djelovao i Popović.
Mornar je nekako preživio dugi period nakon vođstva i u drugoj utakmici će biti teže. Što se revanša tiče, paziti se njihovog presinga, a zašto ne i neka promjena formacije (za one sa avanturističkim duhom), ili makar neka defanzivnija vezna linija, čisto da se Gruzijcima malo oteža posao.
Sa paluba, veli, zvona zvone…
