Bar, Crna Gora
23 Nov. 2024.
post-image

Multikulturalizam u Baru

Autor: Radomir Petrić

Multikulturalizam je velika riječ.

 Jezički stručnjaci, kada definišu ovaj pojam, navode pored ostalog da on predstavlja  kulturnu raznolikost zajednica i politika koje promovišu ovu raznolikost.

Uprošćeno, multikulturalizam, kažu eksperti, predstavlja više kultura unutar istog prostora.

Ovakvi opisi običnom građaninu i građanki u prvi mah djeluju strano i pomalo odbojno,  i skrivaju kontekst multikulturalizma, a on je, tako smo počeli ovaj osvrt, velika riječ.

 No, kada ovu priču sa akademskog lingvističkog nivoa spustimo na nultu životnu nadmorsku visinu, na ulice Bara, značenje multikulturalizma dobija svu svoju veličinu i sve njene boje.

Jer, u Baru je multikulturalizam način života, tačnije, život sam po sebi. U ovom gradu, i uopšte u cijelom ovom kraju sa obje strane planine Rumije, i jezerskoj i morskoj, multikulturalizam je stvaran i upijan kroz vjekovno prožimanje nebrojenih civilizacijskih slojeva kulturne i duhovne baštine  i tradicije, koja ovdje pripada svakoj  vjerskoj i nacionalnoj zajednici ponaosob,  i pripada svima zajedno.

Nema tog Baranina i Baranke koji sa ponosom ne govore o Starom gradu, koji je kroz svoju milenijumsku istoriju nebrojeno puta mijenjao vladare i države koji su svi u njemu ostavljali tragove svoje kulture.

Svako u Starom gradu i tim naslagama kulturnog nasljeđa može pronaći dio sa kojim se može u potpunosti identifikovati i reći “Ovo je samo moje”, ali, niko se ne zadržava samo na tom dijelu: nezavisno od toga kako se zove, svaki Baranin i svaka Baranka za tu veličanstvenu cjelinu crnogorske Pompeje, kako ju je nazvao akademik Pavle Mijović, kaže da je njegova i njena do posljednjeg kamena. 

Pored Starog grada, na multikulturnoj mapi Bara nalazi se još jedan istaknuti toponim, i to jedna biljna kultura koja u ovom kraju ima status svete. Maslina odavno predstavlja vizuelni identitet grada, a slogan najpopularnije crnogorske maslinarske manifestacije, starobarske Maslinijade, glasi “Maslina je ime Bara”.

Svojim predanim radom u maslinjacima u svim krajevima opštine, tokom čitave godine njenu slavu  pronose maslinari-i pravoslavni, i muslimani i katolici, a svoje zajedništvo simbolički pokazuju okupljanjem pod krošnjom Stare masline na Mirovici, živog spomenika prirode.

U kontekstu priče o multikulturalizmu u Baru, maslinu i Stari grad geografski i duhovno povezuje Stari Bar, mjesto u kojem se kulture, istorija, tradicije i ljudi susreću i prožimaju u skladu kao u malo kojem drugom gradu, ne samo u našem regionu.

Dovoljno je vidjeti bogatstvo boja nošnji na starobarskoj pjaci svakog petka, čuti najrazličitije akcente u starobarskim kafanama i ulicama svakog dana, pogledati sa kakvom se radošću  Starobarani obilaze i posjećuju za Božić, Uskrs, Bajram... da bi se osjetilo kako diše i živi Stari Bar.

 U tom Starom Baru, čuje se i poj mujezina sa minareta Omerbašića džamije, i zvuk zvona crkve Svetog Nikole u Podgradu , i zvonjava katedrale u Gretvi.

Ta muzika je za Starobarane poodavno nedjeljiva harmonična cjelina, koju niko i nikako ne može razdvojiti.

Ovakav tretman različitosti, koja se ovdje doživljava kao nešto što obogaćuje, a ne kao nešto što razdvaja,  najljepša je slika multikulturalizma u Baru. Za primjer ostalima! 

Ovaj tekst je napisan u sklopu Projekta „Đaci Krajine u interkulturalnom dialogu“ koji je podržan od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.