U susret Svjetskom juniorskom prvenstvu u skajraningu na Rumiji (VIDEO)
Izvor: RTCG
Autor: Igor Pejović
Foto: TVCG
Branislav Baltić uspješni je planinar i prvi crnogorski predstavnik na Svjetskom prvenstvu u skajraningu koje je nedavno održano u Italiji.
S obzirom na to da planinari od najranijeg djetnjstva, riješio je da se oproba i u skajraningu pa je u emisiji Mladovanje na TVCG govorio o tome sa kojim se sve izazovima suočava na stazama, kakve su pripreme, te koje su mu bile najteže.
Ovaj rođeni Mojkovčanin, inače zaposlen u kompaniji koja se bavi uvozom klima uređaja i opreme za Crnu Goru, trčanjem se bavi od kraja 2018.
Do sada je osvojio više od 100 medalja i oko 25 pehara.
Član je Atletskog kluba Dionis iz Bara, a učestvovao je na tri svjetska prvenstva u tri različite discipline u Italji i japanskoj Osaki, kao i na Evropskom prvenstvu na Prokletijama koje je organizovala naša zemlja.
Osvojio je skajraning ligu Srbije i Crne Gore za 2023, a učesnik je mnogih regionalnih planinskih trka, polumaratona i maratona.
Pobjednik je ultramaratona na 50 km u martu ove godine u okviru prvenstva Crne Gore, a u junu prošle godine osvojio je Mon Blan i popeo se na visinu od 4.810 metara...
Važan svaki korak
-Prvi sam put skajraning trku odradio 2019. na Sinjajevini, a pošto sam ja iz Mojkovca bila mi je žellja da kao jedan od stanovnika tog grada pređem tu distancu, bilo je oko 33 kilometra, sa 2.200 metara visinske razlike.
I to je prva trka u okviru skajraninga, i nijesam se baš proslavio na toj trci.
Krenuo sam možda previše jako, jer sam očekivao da je to možda nešto poput trka na asfaltu, da uhvatiš ritam i držiš ga do kraja-priča nam Brano.
No, kako kaže, u pitanju je potpuno drugačija disciplina:
-Ako se krene jako, a pogotovo ako ima nekog većeg uspona, dođe praktično do iscrpljenosti organizma i ne može da se nastavi. Upravo se to desilo meni na toj trci.
Od te velike želje sam krenuo među prvima i do pola trke sam bio među prvima, i onda više nijesam imao snage i morao sam da stanem da odmorim 20 minuta, ali sam završio tu trku-.
Pojašnjava nam da je skajraning trčanje po tehničkim dionicima, grebenima, kuloarima:
-Tu moramo da gledamo na svaki naš korak unaprijed gdje ćemo da nagazimo, jer može da dođe do povrede, da izvrnemo zglob... dok se u maratonu drži isti ritam-.
Nije ista čak ni priprema:
-Praktično ne rade isti mišići na ravnom i kad smo u brdu. Što se tiče priprema mora da se ide na visinu, da se adaptirate na toj visini.
Potreban je veći stepen kondicije jer nije lako čak ni trčati uz brdo, ni niz brdo, neko ne može ni pješke da pređe neke dionice koje mi trčimo-.
Poziv za Svjetsko prvenstvo u skajraningu u Italiji dobio je od skajraning lige Srbije i Crne Gore.
Učestvovao je i na skaj stajl takmičenju u Osaki:
-To je trčanje uz stepenice u Osaki u Japanu, na soliteru od 60 spratova. Tu sam zauzeo osmo mjesto. Odradio sam 60 spratova za deset minuta i 21 sekundu.
Tako da sam prezadovoljan tim rezultatom i iskustvom u Osaki.
A ove godine sam učestvovao u trećoj disciplini skaj snov, to je trčanje sa mini derezama koje se stavljaju na cipelama, i to je trčanje po snijegu. To je bilo u Tervisiju u Italiji.
Bilo je oko 18 km sa 650 visinske razlike i tu sam bio trideseti, bilo je oko 280 učesnika, tako da sam zadovoljan tim rezultatom-.
Potrebni priprema i kondicija...
Na italijanskim Alpima je učestvovao na trci od 31 km dužine sa 2.600 metara vertikalnog uspona:
-To je prva trka na Svjetskom prvenstvu gdje sam bio. 2.600 metara kumulativnog uspona, to se odnosi samo na uspone, a ne na spustove-.
Podršku mu je do sada pružila Opština Mokovac i Turistička organizacija, dok Ministarstvo sporta to još uvijek ne vidi kao individualni sport pa, kaže, nijesu ni opredijelili sredstva za tu namjenu.
-Baš sam odradio dosta planinskih trka, što ovdje, što u regionu. Bilo je teških, različitih formata. Najduža je bila 61 km Vučko trejl na Bjelašnici-kaže Brano.
Sve staze u Crnoj Gori su mu omiljene, jer poznaje teren i zna šta ga čeka:
-Trka na Durmitoru je pravi izazov za trkače sa strane, oni nemaju te terene, Durmitor je kamenit i tehnički zahtjevan.
Prije dvije godine tamo bilo je možda 150 trkača, ali znam da ih je mali broj završio trku, 38 njih što govori o težini te trke-.
Vjeruje da će skajraning zaživjeti jednog dana i u Crnoj Gori:
-Ove godine će biti održana trka na Rumiji i to će biti svjetsko juniorsko prvenstvo za trkače do 23 godine.
Za sad Crna Gora ima jednog predstavnika, pa evo prilike da se apeluje, jer ima prostora za trkače da predstavljaju Crnu Goru, samo treba kondicija i priprema-.
- Tagovi:
- Skajraning
- Bar
- Rumija
