Đorđe Perišić: Kompleks PVK Jadran je hram, ovdje treba doći na molitvu i pokloniti se
Izvor, foto: Radio Jadran
Bivši jugoslovenski vaterpolista i plivač, reprezentativac, rođeni Kotoranin, dugogodišnji član Primorca i Partizana, Đorđe Perišić, nakon skoro 30 godina, posjetio je bazenski kompleks PVK Jadran na Škveru.
To je prvi put od 1992. godine da dolazi na mjesto, gdje se pod kapicom vječnog Jadranovog rivala iz Kotora kao plivač, kasnije kao vaterpolista Partizana, mnogo puta sastajao tokom aktivne igračke karijere.
Za Radio Jadran objašnjava zašto je fasciniran kompleksom kluba, trofejnom salom na kojoj bi pozavidjeli „najskuplji“ fudbalski timovi, kao i trenutnom stanju u vaterpolu.
Jadran kojeg pamti i Jadran danas, Škver kojeg pamti i Škver danas, dvije su potpuno različite priče. Iako mlad plivač VK Primorac prvu diplomu u „trci“ na 100 m osvojio je upravo na Škveru, međutim, rivalstva među dva bokeljska kluba nije bilo:
-Taj plasman i sve što je u to vrijeme plivanje značilo za mene – drugarstvo, dobar odnos ne rivala nego prijatelja između Jadrana i Primorca. Kad je riječ o plivanju, rivalstva nije moglo biti, jer je Jadran bio jači.
Ali u to vrijeme sam bio plivač i sve je vezano za Škver i za plivanje iz vremena kad je pokojni Ivica Zuber stvarao žensku ekipu Jadrana-prisjeća se Perišić.
Kao vaterpolista Partizana sjeća se da je stari i praktično neuslovan bazen okupljao i do dvije hiljade najvatrenijih navijača oba kluba.
No Škveru je i tada bio nukleus vodenih sportova, gdje su se vaterpolo utakmice odvijale na bazenu sa tri strane i desantnim čamcem, gdje je kasnije napravljena i četvrta:
-Škver danas je neprepoznatljiv. Sve ovo kako izgleda, način organizacije i rada kluba – ovo je hram. Ovdje treba doći na molitvu, pokloniti se. Mislim da je Boro Mračević, uz pomoć i saradnju kolega iz Jadrana, koji takođe imaju osjećaj za Jadran, uradio pravu stvar.
Do ove godine sam samo slušao o tom Jadranu, a sad sam se uvjerio zašto je Škver ono o čemu ljudi pričaju i čemu se ljudi rado vraćaju. Mnogi žele da imaju ovo, ali je teško ostvariti-iskren je Perišić.
Što je ono „što bi svi da imaju, a ne mogu“ ?
-Sve je na jednom mjestu, jer ovdje je Jadran jedini i niko više, a to je već velika stvar, da može da se radi cijelog dana, da je sve u pogonu. Gledam svu ovu djecu koja treniraju, nema mjesta. Igla da padne, pala bi nekom na glavu. To je prava stvar-ocjenjuje naš sagovornik.
Jadran je, kako kaže, stasavao u tom rivalitetu sa Primorcem, Imao je primat na kratko se preselio u Kotor, ali je opet vraćen na Škver.
-Jubilarnih 90 godina od prvog derbija datum je za pamćenje, naročito za one koji se bave istorijom. Ali, to možete ovdje, u Kotoru toga nema, nažalost. Ja iz Beograda zovem neke drugare u Kotoru, da molim da se nešto uradi, jer za dvije godine je 100 godina kluba, želim da se napravi monografija, ali nema sagovornika.
Ja sam napisao jedan dio o plivanju koji pamtim do 1959. Kad sam otišao iz Kotora, bez tendecije vraćanja-navodi uz osmjeh Perišić.
Prisjeća se i da im je, iako su na državnim prvenstvima u plivanju nastupali pod kapom Primorca, strateg ipak bio Jadranov, pokojni Ivica Zuber:
-On nas je vodio jer mi nijesmo imali stalne trenere, jer su se mijenjali. Bio je jedan sklop jako dobar između Jadrana i Primorca kad je riječ o plivanju. Bili smo paženi i maženi od Herceg Novog, ne mogu reći više nego od domaćeg kluba, ali na jedan način koji nas je ispunjavao zadovoljstvom, imali smo osjećaj da pripadamo negdje-prisjeća se on.
Vaterpolo danas u delikatnoj situaciji
Na prostorima bivše Jugoslavije vaterpolo je danas u teško poziciji, ocjenjuje naš sagovornik. Nije jedini ekipni sport koji ima uspjeha, napravio se rivalitet između sportova.
Koliko god da su sportisti na „tvrdim“ podlogama bili kontra vatrepola, vatrepolo ih je uvijek postavljao na svoje mjesto, jer je bio bolji i uspješniji sport. Vatrepolo je uvijek bio pri vrhu timskog sporta. Situacija u kojoj se klubovi danas je veoma delikatna. Klubovi stvaraju, a u reprezentaciji se dobija glazura, gdje dolaze najbolji i mora se voditi računa o potencijalu:
-Osjećam da je djece odane vaterpolu sve manje u regionu, mada se to razlikuje od kluba do kluba, jer evo u Jadranu nemamo takvu situaciju. Ovakvo interesovanje djece u Jadranu gledao sam nekad u Partizanu, mada toga danas tamo nema, iako je u njegovom stvaranju učestvovao isto Novljanin Boris Čukvas-navodi on.
U narednom periodu potrebno je najprije zadržati trenere.
-Uz njih stvarati novi trenerski potencijal. Jer oni „bježe“ trbuhom za kruhom i teško je to pitanje riješiti. Isto tako sa igračima – uz postojeći igrački kadar, potrebno je stvarati novi, a za to treba baza.
Treba riješiti pitanje objekata. Nije kod svih situacija kao u Jadranu, na njihovu sreću. Mladi ljudi moraju da se zainteresuju za sport, isto kao navijači, a podjednako i da štampa održava interes, da se o sportu piše, što je vaterpolo izgubio-smatra Perišić.
Uz to, neophodno je povećati interes za vaterpolom i kod privrednih subjekata, kako bi pomagali vaterpolo više nego do sada.
Zid olimpijaca
Perišić je uvjeren da će zaživjeti i projekat Zida olimpijaca iz Herceg Novog, koji je trebalo da se radi uz zid klubskih prostorija sa strane Šetališta:
-Sjajna zamisao, fantastična. Iskreno vjerujem da će to Boro Mračević, poznajući ga, dovesti do kraja. Ali mora imati podršku COK-a kao i MOK-a. Jer, Crna Gora nema klubova kao što je Jadran- poručio je Perišić.
Sa Perišićem razgovaramo u Jadranovoj trofejnoj Sali, sa jedne strane okruženog „svjedočanstvima“ istorijskih rezultata i uspjeha kluba, dok sa druge strane pomno prati trenažni proces prvog tima u bazenu.
Jadranova sala kao kod Arsenala i Mančestera
-Ovakvu salu, sa ovoliko trofeja nijesam nigdje vidio. Mislim da nešto slično ovome imaju samo stari engleski fudbalski klubovi – Mančester, Arsenal, iza kojih je tradicija.
Išao sam do prije godinu na Banjicu u Pratizan – tamo je sve zbrda –zdola, bez reda….. Ovdje je situacija neuporediva …vidite odmah jedan sistemski rad, gdje je sve posloženo hronološki, uz fotografije…-ističe Perišić.
Škver, sa Jadranom u njegovom srcu, mjesto je kako kaže, koje treba kopirati, na koje treba dolaziti po savjete, jer „nije sramota kopirati i učiti od boljih“-zaključio je on.
Što je sve radio, postigao i koja priznanja dobijao Đorđe Perišić?
Pored dvadesetogodišnje vaterpolo i plivačke karijere u Primorcu i Partizanu, kao i reprezentaciji Jugoslavije, Perišić je obavljao i visoke funkcije u Vatrepolo savezima. Od novembra 1991. do septembra 1992. godine bio je predsjednik Vaterpolo saveza Jugoslavije. Od jula 1992. do marta 1993. godine bio je ministar sporta u Vladi Savezne Republike Jugoslavije.
Kao plivač, od 1959. do 1963. godine osvajao je titule prvaka Jugoslavije u disciplinama 100 i 200 m prsno. Reprezentativac Jugoslavije u plivanju bio je 66 puta, a između ostalog bio je i učesnik Olimpijskih igara u Rimu 1960. godine, Univerzijade u Sofiji 1961. i Mediteranskih igara u Napulju 1963. godine.
Za Vaterpolo klub Partizan od 1963 do 1976. godine odigrao je više od 500 utakmica. Osvojio je 11 titula prvaka Jugoslavije, šest titula pobjednika zimskih prvenstava Jugoslavije, četiri titule pobednika Kupa Jugoslavije i šest titula klupskog prvaka Evrope – Kup evropskih šampiona u kojem je u 12 učešća osam puta igrao u finalu.
Kao član vaterpolo reprezentacije Jugoslavije od 1965. do 1973. godine odigrao je 152 utakmice. Osvajač je zlatnih medalja na Mediteranskim igrama 1967. u Tunisu i Olimpijskim igrama 1968. u Meksiku, kao i bronzanih medalja na Prvenstvu Evrope 1966. u Utrehtu i Prvenstvu sveta 1973. u Beogradu.
Dobitnik je: Oktobarske nagrade grada Beograda, Majske nagrade SOFK Srbije, Ordena rada sa zlatnim vencem SFRJ i Ordena Međunarodnog olimpijskog komiteta. Napisao je knjigu „Naši olimpijci od Stokholma do Solt Lejk Sitija“.
Inicijator je ideje i autor projekta za dodjelu stalnih novčanih nadoknada sportistima osvajačima medalja na Olimpijskim igrama.
- Tagovi:
- Herceg Novi
- Jadran
- Primorac
- Partizan
