Društveni prioritet mora biti obrazovanje: Lekcija iz Kine
Izvor: CdM
Autor: Petar Špadijer, Prosvjetna zajednica Crne Gore
Foto: Privatna arhiva
Nije nimalo lak zadatak srediti utiske poslije studijskog putovanja u Kinu i napisati službeni i odmjeren izvještaj.
Kroz saradnju sa ambasadom Republike Kine i kineskim Ministarstvom obrazovanja, naše MPNI je dobilo poziv da sa desetočlanom delegacijom obiđe kako kineke obrazovne instucije tako i kulturno-istorijske i prirodne znamenitosti ove, u svakom pogledu, velike zemlje.
U Ministarstvu je donijeta odluka da pored dva sekretara delegaciju čini i osam nastavnika iz neposredne prakse, koji će, potom, svoja iskustva prenijeti kolegama.
Domaćini su besprekorno organizovali svaki trenutak našeg gostovanja.
Raspored aktivnosti je predviđao posjetu obrazovnim, naučnim institucijama i institucijama kulture u jutarnjim časovima, a obilazak prirodnih znamenitosti i kulturno-istorijskih lokaliteta u popodnevnim.
Na ovaj način smo u Pekingu obišli i upoznali Ujedinjeni univerzitet, Centar za jezike i saradnju, Centar međunarodnu obrazovnu saradnju, Koledž za primijenjenu umjetnost, Nastavnički koledž, Koledž za specijalno obrazovanje koji je u potpunosti prilagođen slabovidim i slijepim osobama kao i osobama oštećenog sluha ali i Internacionalni kreativni centar, Eksperimentalnu osnovnu školu i Umjetnički i arheološki koledž u gradu Hangdžou.
U svim navedenim institucijama primljeni smo na vrlo visokm nivou i sa izuzetnim uvažavanjem.
Dočekivani smo od strane rektora ili dekana, direktora škola i partijskih rukovodilaca, uz obaveznu pozdravnu poruku na bimovima i displejima „Srdačna dobrodošlica delegaciji Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore“.
Izuzetan utisak na nas je ostavila dobrodošlica u Koledžu za specijalno obrazovanje gdje nas je pjesmom dočekao hor slijepe i slabovide djece.
Takođe, Eksperimentalna osnovna škola u Hangdžou je jedno izuzetno iskustvo za svakog prosvjetnog radnika.
Ukupni utisak, ali i detalji poput označavanja kraja časa uvodnim taktovima Betovene „Za Elizu“ umjesto klasičnog zvona ukazuju da se svemu pristupa izuzetno promišljeno, dalekovido i sa jasnim ciljem.
Onaj manje formalni dio našeg raporeda bio je rezervisan za posjetu znamenitosti kao što su Kineski zid, Zabranjeni grad, Ljetna palata, Hram neba, Zapadno jezero, Mingova grobnica, Olimpijski kompleks… koje ostavljaju bez dana i trajno se usijecaju u memoriju.
Kineski učenici uče svoju istoriju kroz interaktivne sadržaje, 3D projekcije, virtuelnu realnost.
Prave zmajeve od papira, grnčariju, jednom nedjeljno pohađaju predvojničku obuku. Spoj tradicije i visoke tehnologije je lagan i prirodan, smišljen i svrsishodan.
Za slijepe učenike su obezbijeđene kockice pomoću kojih uče Brajevo pismo ili aparati kojima se istim pismom piše, a muzička sala je opremljena tradicionalnim i standardnim instrumentima.
Sale za masažu u odjeljenju za fizioterapeute opremljene su krevetima, iglicama za akupunkturu, a vitrine svim potrebnim udžbenicima, anatomskim atlasima, mapama akupunkturnih tačaka i sl.
Atelje za kaligrafiju na svakom stolu ima set četkica, tuš, posudu sa čistom vodom, „mustru“ po kojoj se piše.
Odjeljenje kuvara u eksperimentalnoj školi dočekuje goste iz Crne Gore ručkom ništa slabijim nego u pekinškim restoranima.
Pred svakom školom, koledžom, fakultetom je kapija i stražara u kojoj je uniformisani stražar.
Sve odiše organizovanošču, značajem, uzvišenošču. I upravo tu se krije najznačajnija lekcija koju smo naučili u Kini:
– obrazovanje je od fundamentalnog značaja za razvoj jednog društva, brojalo to društvo 1300000000 jedinki, kao u Kini ili 650 000 kao kod nas;
– Država koja misli na sebe, država koja poštuje svoju tradiciju, drži do svoje sadašnjosti i računa na svoju budućnost ne štedi na sredstvima uloženim u obrazovanje;
– U svakom pogledu i na svakom koraku institucije obrazovanja, kako svojim spoljašnjim izgledom, tako i unutrašnjom organizacijom i etosom, ukazuje na uzvišenost, temeljitost i važnost.
Sve ukupno ostavlja jak utisak izuzetne bitnosti obrazovanja za razvoj cjelokupnog društva.
Kinezi su imali velikih oscilacija u svojoj bogatoj istoriji, ali su iz proteklih milenijuma iznjedrili jasan zaključak – samo obrazovano društvo obezbjeđuje sebi srećnu budućnost.
Ako, za početak, samo razmislimo o eksplozivnom razvoju Kine u proteklih tridesetak godina, a taj razvoj su iznijeli upravo stručnjaci obrazovani na domaćim školama i univerzitetima, onda je pred nama jasan i neizbježan put – želimo li napredak Crne Gore, društveni prioritet mora biti obrazovanje.
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nisu nužno i stavovi redakcije Feral.bar.
- Tagovi:
- Petar Špadijer
- Kolumna
- Obrazovanje
- Škola
- MPNI
- Kina
