.jpg)
“Antares” Dalibora Dada Ćetkovića u Baru
Akademski slikar iz Bara Dalibor Dado Ćetković predstavio se likovnoj publlici u rodnom gradu samostalnom izložbom slika “Antares”. koja je postavljena u Galeriji “Velimir A. Leković“.
Ćetković je rad na ovom ciklusu započeo prilikom boravka u SAD krajem 2019, a slike je zavšio ove godine u svom barskom ateljeu, ukupno 45 slika u kombinovanoj tehnici sa uljem na platnu i papiru.
Uz poštovanje mjera NKT, zbog kojih u galeriji nije moglo biti više od 50 osoba, postavku je otvorio upravnik Galerije dr Milun Lutovac koji je naglasio da Ćetkovićeva postavka “zrači lijepom energijom”, te da na ovim radovima svako može pronaći “ono što mu pripada ili ono što mu je autor na neki način poslao”.
-Dalibor Dado Ćetković je nama poznat od ranije, ali nije htio da zloupotrijebi prijateljstvo ni ovaj kultni prostor, i da potrči, tako da kažem, da izlaže, dok nije sam osjetio da se na jednom lijepom mjestu inspirisao i podigao do određenog nivoa koji zaslužuje veliki respekt.
Ova izložba je privilegija ne samo autora, nego i nama koji smo prisutni večeras, zato što je prvi put prikazana otkako je izašla iz ateljea, a ta će privilegija biti značajna, i nama, i autoru kao lansirna rampa, da svoju stvaralačku misiju ostvari i van Crne Gore i ono što zaslužuje postigne na nekim drugim meridijanima-stakao je Lutovac.
Zahvalivši se posjetiocima, među kojima su bili i njegove kolege Muharem Muratović, Goran Ćetković, Edin Kaplani, Danijela Stanković Drobnjak, Dado Ćetković je podsjetio da je njegova prethodna samostalna izložba slika bila “davno, 2012. u Galeriji ‘Velimir A. Leković’, ali i u Tivtu”.
-Trebalo je da prođe dosta vremena da bih možda i ja sam nekako sazreo, a moje likovno stvaralaštvo se mijenjalo srazmjerno onome kako je i mene život oblikovao. Ovo što možete vidjeti na ovoj izložbi je nešto što ja mislim da sam ostvario, zadovoljavam se time u jednoj mjeri, ali znam da će nakon ovoga uslijediti nešto još bolje-rekao je pored ostalog Ćetković.
Publika je odslušala tonski zapis onoga što je o Ćetkovićevom radu zapisao dr Lutovac, koji je ustvrdio da novi radovi Dada Ćetkovića “nanovo potvrđuju istinu koja se nalazi u biću svake velike i iskrene likovnosti : slika svijeta koju nudi oko, nije slika svijeta koju otkriva duh”.
-Oko je usmjereno na igru pojavnosti, dok je vid duha sav u ezoteriji i metafizičkom. Na slikama Dalibora Ćetkovića granične linije, ako uopšte postoje, ne dijele i ne razdvajaju polja palete, već mire, ujednačavaju i benevalentnim duhovima, i same sobom, povezuju strane koje, igrom slučaja, čine posebnu cjelinu.
Granica je kod Dalibora šav, a ne procjep. Povezujući tonske razlike ona, drži višestranost na okupu i održava u igri, igru paraestetike. Kao da nam ovaj usredsređeni stvaralac poručuje da samo u prekoračenju čulnih granica možemo doprijeti do binarne strasti, vatreno crvene i smaragdno zelene zvijezde Antares, čiji je on izaslanik na zategnutom slikarskom platnu.
Duh velikog vida je u čulnom i natčulnom, u pojavnom i nepojavnom, u iskustvenom i nadiskustvenom - vidljivo i nevidljivo čine vid Ćetkovićevog stvaralačkog čina sveobuhvatnim - vid za kojim je uzaludno tragati. Kao da traganje za odgovorima pripada samo njemu, to jest, njegovoj strasti, i onom toreadorskom odmjeravanju snage i tišine.
Imenovanje nepoznatog, oslikivanje jave na pragu sna, ne ni čulima, ni razumom, već, reklo bi se, isključivo stvaralačkom intuicijom, Ćetković oslobađa cio jedan čulni svijet, koji nije sam sebi dovoljan, to jest, koji ne umije, bez vještog kista i riječi, sebe da objasni.
“Antares”, novi ciklus slika Dalibora Dada Ćetkovića dio je velikog sistema. Misli osciliraju, a znaju i da “kao ispaljene iz pištolja”, prosviraju, pored glave posmatrača, kao da nijesu dio galaktičkog prostora slike, što ne znači da nijesu njenom vezu i tkivu boje, bitne.
Put sam sebe rađa i otvara nešto veliko na horizontu praznine, a opet je sve sadržano u kapi vode – vazduh se ogleda, susrijeće sam sebe u oku slike.
Dalibor Dado Ćetković vlada vještinom velikog likovnog majstora koji uspijeva da prikaže duh koji se kreće!
Bjelina na Daliborovim platnima posjeduje iskustvo praznine. Skoro da ne postoji nijedna stvar i oblik, a da nijesu iz nje potekli. Samo veliki dar, koji dobro organizuje, može, sigurnim i preciznim potezom četkice, na ovaj način da djeluje iz praznog prostora bjeline, a da je pritom ne dovede u pitanje, već da je u njenoj punoj punoći preda stvaralačkoj igri i ovjenča optimizmom i nadom.
Aura magme, oštra, žestoka pa, moglo bi se reći i brutalna, zategnuta kao luk, vjetrobran je, koji, uprkos iznesenom, čuva sagu o ljepoti i nježnosti koje su laneno ulje Daliborovog stvarlačkog procesa. Sve se kreće, a ko to može bolje znati i prikazati od bajkera (Ride to live...”), kome je simbolika života u oslikanom pojasu horizonta i svevidećem orlovom oku - suncu.
Ritmičnost i melodičnost pokreta na novim Daliborovim slikama, koje su rađene u kombinovanoj tehnici akrilom, uljem, grafitom i ugljem, dio su stvaralačke i intelektualne snage ovog stvaraoca.
Ideje, koja izranjaju iz bjeline i dobijaju obrise, nude privid da slika nastavlja svoje prostiranje i van granica formata u kojem je data. Sve je u magičnom pojasu horizonta koji nastaje i nestaje u onom završnom potezu autorove četkice koji poput potpisa zaokružuje cijeli format platna.
Orlovsko oko, vidokrug kružnog, širokog leta i brza sjenka kako na platnu tako i van njega poziva nas promišljanje o ličnoj energiji i oslobađanju od svega onog što joj šteti. Akcenat je na slobodi, intelektu i dostojanstvu. Sve je orlovski čisto.
Umjetnički izraz, prema Hegelu, ima ulogu da prenese unutrašnju formu sadržaja i time zapravo objelodani duh epohe koji je oblikovao tu formu. Ako je suditi po umjetničkom izrazu novog ciklusa slika Dalibora Dada Ćetkovića, naš duh epohe je pronašao još jednog svog velikog ratnika.
Dalibor ante portas!-maveo je Lutovac.
