Od Đapovog trkačkog poduhvata, Dnevnom centru oko 6200 eura
Izvor, foto: Novski portal
Nakon završenog humanitarnog ultramaratona posvećenog Dnevnom centru za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju, Safet Đapo je učinio ponosnim svakog stanovnika našeg grada, piše Novski portal.
Safet je ovaj humanitarni ultramaraton od Splita do Tivta trčao sedam dana i ukupno je prešao 300 kilometara.
S obzirom da je napravljen obračun koliko je sredstava na ovaj način obezbjeđeno, Đapo kaže:
-Troškovi pratnje i prenoćišta trebalo je da budu oko 5.000 eura, ali smo uspjeli da uštedimo 1.500 eura i sveli smo to na 3.500 eura. Za djecu je ostalo oko 6 200 eura-.
Svi koji žele, i dalje mogu uplatiti sredstva na žiro račun, a ona će biti upućena Dnevnom centru.
Đapo je istakao kako je došlo do te ideje.
-Ekstremnim disciplinama se bavim duži niz decenija. Krenulo je davnih ‘90. sa biciklizmom, gdje sam vozio jako duge dionice.
S obzirom na to da se ne takmičim, uvijek ispitujem svoje mogućnosti, a one su ljudske i pripadaju svakom od nas, jer nemam tu želju da budem bolji od drugih ljudi.
Moj pristup sportu je duhovan. Prije šest godina, nakon što sam shvatio da imam neke kapacitete, počeo sam da trčim.
Već nakon dva mjeseca sam istrčao maraton, pa sam shvatio da to mogu da iskoristim i na neki human način.
Zatim sam istrčao ultramaraton od 105 km za Dječji dom „Mladost“ Bijela.
Taj poduhvat gdje sam prešao 143 km za 18 sati, je po težini bio zahtjevniji od ovog ultramaratona Split – Tivat.
S obzirom na to da sam u ova dva projekta ulagao svoja sredstva koja nisu uopšte jeftina, odlučio sam da uz sugestije Radovana Novakovića, Ivana i Milana Lučića, prihvatim osnovne troškove suplementacije, prenoćišta i tako dalje-ojasnio je on.
Safet je pozvao sugrađane, sve ljude dobre volje, firme da se uključe u njegov poduhvat i da budu dio ovog ultramaratona na način što će donirati sredstva za Dnevni centar za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju.
On je istakao da ga pokret pokreće i da voli da testira vlastite granice.
U kakvom stanju moraju biti duh i tijelo da bi pristupili ovakvom poduhvatu, Đapo ističe:
-Osnova mi je meditacija, vježbe disanja i asane. Čovjek mora da ima uredan san, da bude disciplinovan i u ravnoteži sa samim sobom.
Vremenom sam postao slobodniji, svoj sam i u miru sam sa sobom. Volim da budem sam, ali nikad nisam usamljen, a tek sada volim ljude i tek sada mogu da pomognem.
Zbog ovih ljudi i radosti kad su me dočekali, spreman sam sljedeći poduhvat istrčati možda i 1.500 km bez ikakvih problema, jer posjedujem te kapacitete-.
Ovaj poduhvat bio je jedan od načina za ujedinjenje zajednice i Safet je uspio u tome, međutim nakon par dana odmora, on je već započeo pripreme za novi poduhvat.
-Volim ovo što radim i uživam u tome.
Želja mi je još da trčim 24h na vrijeme, u komadu, bez odmora, da plivam na relaciji Bar – Bari i da trčim neki suvi ultramaraton po asfaltu, ali ne ispod 1.500 km.
Sad sve zavisi koliko mi se omogući sredstava, ali sam spreman na to-kazao je on.
Takođe, Safet ističe da je suplementacija korisna, ali u određenoj mjeri.
-Lično uzimam nekih 10 – 15 suplemenata koji su isključivo prirodni. Ti suplementi se uglavnom svakom preporučuju i nemaju negativne efekte.
Ishrana je takođe veoma bitna, treba voditi računa o tome šta jedemo i na koji način pripremamo.
Nemojte blitvu i spanać kuvati, jedite ih svježe, kuvanjem se svi enzimi unište i onda nismo ništa uradili-kazao je Đapo.
Safet je zaključio da bi svako od nas trebalo da otkrije šta voli i da se time bavi, kao i da, ako nešto radimo na silu jer je to dobro i preporučuje se, nećemo produžiti život već samo napraviti još gore:
-Ako idete da trčite, a ne volite, nemojte trčati. Sve što radite, radite spontano i s ljubavlju. Potrudite se da otkrijete i prepoznate šta vas usrećuje.
Ne treba ništa raditi na silu, jer život produžiti tako nećemo, samo ćemo biti pod stresom zbog očekivanja koja imamo.
Sada sam u životnom dobu koje se zove početak starosti i jako sam srećan zbog toga. Nemam problem sa prolaznošću.
Osvijestio sam postojanje svoje duše i moj cilj je da kad odem, da ostavim ovaj svijet ljepšim nego što sam ga zatekao.
To je do mene, jedino možemo mijenjati sami sebe, druge ne možemo. Ovim uzajamnim projektima smo pokretači nečeg lijepog.
Život jeste težak i naporan, ali je takođe i nešto najvrijednije i najdragocjenije što imamo, njegov kvalitet je u rukama svakoga od nas-poručio je Đapo.
