.jpeg)
Pjesnik prkosa Radovan Zogović u Herceg Novom ima publiku
Izvor, foto: Novski portal
Veče o ulozi crnogorskog pjesnika, borca NOB-a, Radovana Zogovića, u crnogorskoj književnosti i jugoslovenskoj ideologiji, pod nazivom „Prkosi i polemike Radovana Zogovića“ priređeno je u organizaciji Ogranka Matice crnogorske i UBNOR-a Herceg Novi.
O Zogoviću i drugim nepokornim i slobodnim ličnostima crnogorske i jugoslovneske istorije govorila je profesorka crnogorske književnosti, magistarka međunarodnih odnosa i doktorantkinja na univerzitetu u Klagenfurtu, Aleksandra Vuković Kuč.
-Razgovor o Zogoviću vodila sam tri puta, od kojih se jedan odnosio na Zogovića i Herceg Novi, a drugi na spaljivanje pisca, jer su Zogovićevi “Plameni golubovi” spaljivani i zabranjivani, a on je pisao “Rukopisi ne gore”.
Treći je razgovor sam vodila sa njegovom ćerkom, Mirkom Zogović, koja me je pitala da li će Radovan u Herceg Novom imati publiku.
Zato sam zamolila Sveta Bakovića da zabilježi ovaj trenutak da se vidi da Radovan Zogović i u ovakvom na neki način opsađenom Herceg Novom on i te kako ima publiku-kazala je Vuković.
Pročitala je jednu pjesmu iz Zogovićevih “Plamenih golubova” i poručila da istinu da je zvanična vlast Herceg Novog zapalila maketu pisca i sve ono što on simbolizuje neće prekriti drama, niti protok vremena, te da će ona odzvanjati gdje god pokušali da je zakopaju.
Herceg Novi je bio prvi Zogovićev susret sa morem, njegovim dolaskom uoči Drugog svijetskog rata 1940. godine.
Novi je za njega bio važan, jer se tu liječio od tuberkuloze. Poslat je u Herceg Novi gdje se nekoliko mjeseci oporavljao gledajući na Lovćen.
Posmatrao je more koje odvodi crnogorske zarobljenike u logor u Zemunu zbog njihovog revolucionarnog djelovanja, osjećajući slom koji dolazi.
Njega je Novi kako Vuković Kuč kaže, “upoznao sa onim po čemu je Crna Gora poznata, sa morem, njenim mediteranskim identitetom”.
-Zogović je neobičan po svemu čovjek-istakla je ona.
No, nije se bavila njegovom biografijom već “njegovim polemičkim karakterom”.
Publika je bila slobodna da se uključi u priču u duhu antifašizma o dugoj , lijepoj, ali i tragičnoj istoriji Crne Gore.
Veče je, inače, otvoreno darivanjem knjige profesora Krsta Kika Kosića Aleksandri Vuković Kuč, koja je zahvalila Kosiću koji “drži zublju vječnosti antifašističke Crne Gore”.
Domaćin večeri bio je 98-godišnji, Petar Perišić, učesnik Drugog svjetskog rata i kurir Save Kovačevića na Sutjesci. Poželio je svima dobro zdravlje uz riječi:
-Mi koji smo se borili u toku rata učestvovali smo u borbi za smrt i život, zato je danas važno da čuvamo tu slobodu i njegujemo bratstvo i jedinstvo-.
Na žalost, danas čak u crnogorskoj Skupštini svjedočimo ruševinama revizionističke istorije, kazala je Aleksandra Vuković Kuč, pa malo ko može da povjeruje da se desila NOB i oslobodilački pokret zahvaljujući kome se desila i obnova Crna Gore, čemu je najveći doprinos dao upravo Radovan Zogović.
Predsjednik UBNORA i antifašista Herceg Novi, Sveto Baković, podsjetio je na ono što je Herceg Novi bio nekada i na slavne ličnosti kojima je grad bio utočište, poput Njegoša, Džumhura, Andrića, Lalića, Stanića…Ali i na zločince “krvavog kola” i nove krojače demokratije koji spaljuju lutke pisaca.
Podsjetimo da u književnoj kritici njegovog vremena, a i poslije njega, o Radovanu Zogoviću kao čovjeku postoje često različita i oprečna mišljenja.
O njemu kao pjesniku postoji skoro jednoglasno mišljenje da je jedan od najznačajnijih crnogorskih pjesnika XX vijeka i da su njegovo najznačajnije djelo Pjesme Ali Binaka.
Iako je Zogović pisao pripovijetke, romane, hronike, eseje, kritike i polemike, ostao je zapamćen kao pjesnik.
Dominantne teme i motivi njegovih pjesama su sloboda, kritika nepravde, priroda, gradski ambijent, Crna Gora, Balkan i njegovi narodi.
Zogovićevi motivi izrastaju iz usmene tradicije, njegoševske tradicije, a žanrovski se kreću u rasponu od socijalnih do čisto opisnih pjesama.
