Banka hrane Crne Gore obilježila 14 godina volonterskog rada
Autorka: Marina Medojević, predsjednica Fondacije Banka hrane Crne Gore
Foto: Banka hrane
Fondacija Banka hrane Crne Gore obilježila je 14 godina volonterskog rada.
Nakon deset godina i pomognutih sto hiljada ljudi širom Crne Gore, pokušali smo završiti naše djelovanje jer je bilo a i sada je, bez ikakve podrške.
Naša organizacija nema kancelariju, zaposlene, novac, automobil… sav angažman je iskljucivo proizvod velikog entuzijazma i posvećenosti više od četiri hiljade volontera, raznih dobi.
Usled velikog pritiska, ljudi u stanju nužde , odlučili smo da nastavimo dalji rad.
Vapaji nemoćnih i od sistema zaboravljenih, nisu nam “dozvolili” da prekinemo decenijsku borbu za najugroženije.
Sada, nakon 14 godina rada punog odricanja i patnji, nastalih svjedočenjem teškog života ljudi, koji su izgubili dostojanstvo života, ne svojom voljom, možemo konstatovati da je situacija za oko najmanje 20 odsto zvanično siromašnih i svako treće dijete u Crnoj Gori daleko od zadovoljenja minimalnih potreba ljudskog bića u 21 vijeku.
Vlada nas obavještava da je sniženje 43 artikla u velikim marketuma, odraz brige za zdravlje i standard građana.
Banka hrane uočava da su cijene namirnice i higijenska sredstva jednaki za sve, nezavisno od imovinskog stanja.
Zaštitnih mjera za najugroženije i dalje nema, prepušteni su tržišnim cijenama hrane, sredstava za higijenu, obuće i odjeće, lijekova, prevoza, stanarina….
Namirnice i higijenska sredstva, koje je Vlada izdvojila, trebali bi biti besplatni, za građane i građanke, bez prihoda i korisnike socijalne pomoći, u obimu koji zahtijeva broj članova porodice, kao mjera zaštite porodice i pojedinaca.
Kako smo svjedoci da ljudi ne mogu da se prehrane, Udruženje privatnih izdavalaca smještaja je iniciralo dugotrajni, održivi program podrške Banki hrane kroz distribuciju donatorskog linka u kapacitetima smještaja, preko svog sajta i maila i partnerskih organizacija.
Naš zajednički cilj je da skupimo hranu i higijenska sredstva i pomognemo ljudima u stanju potrebe.
Strategije za borbu protiv siromaštva i rasipanja hrane i dalje nema, ni u najavi.
Dok se ne dođe neka odgovorna Vlada , koja će se baviti ovim veoma važnim problemom, moramo nači način kako pomoći pojedincu ili porodici da ima osnovne uslove za život i da ne živi na ivici siromaštva.
Socijalna pomoć koja se vezuje sa siromaštvo ( MOP) za pojedinca i porodice je daleko ispod, i do tri puta, zvanično utvrđene linije siromaštva i minimalne potrošačke korpe, što je pokazatelj udaljenosti socijalne podrške sistema od minimalnih potreba ljudi.
Naš sistem socijalne zaštite je time pokazao da čovjek i njegove potrebe nisu fokus socijalne politike.
Svaki građanin i građanka Crne Gore bi morao imati, zakonom garantovan iznos sredstava i uslova života, ispod kojih ne bi smio da padne.
Na putu ka tom cilju , pomoglo bi da fokus interesovanja javnih politika više sektora, stavimo na one koji nemaju ništa ili imaju malo.
Njima država i lokalne samouprave urgentno moraju pomoći .
Siromašni su svjedočili velikom rastu plata i penzija, ali uvećanje socijalne pomoći nisu još dočekali .
U prethodne dvije godine rast cijena hrane je išao i do 40 odsto, a za deset godina socijalno davanje, jedino koje imamo, materijalno obezbjeđenje porodice (MOP) koja su povezana sa siromaštvom, se povećalo od 20 do 39 eura.
Neprihvatljivo je da su uslovi, za sticanje prava na ovu simboličnu pomoć i dalje isti, nedostižni mnogima tj za više od 80 odsto zvanično siromašnih.
Razlika između dječijeg dodatka situirane porodice i one koja grca u nemaštini, je svega 20 eura.
Ne suzbija se siromaštvo među djecom, koje je kod nas veoma izraženo pa nam je svako treće dijete u zoni nemaštine, na ovaj način.
A ni ograničenjem broja djece u porodici koja će primati dječiji dodatak. Slična nepravedna podjela sredstava iz budžeta je i sa jednokratnom nadoknadom za novorođenčad.
Kako kod nas postoje djeca bez dokumenata a time i bez socijalne i zdravstvene zaštite, Banka hrane i Žene Bara pokrenule su peticiju za zaštitu svakog djetata rođenog u Crnoj Gori ili čiji je jedan roditelj crnogorski državljanin.
Djeca koja žive u nemaštini bi morala imati zagaranovano, besplatan obrok u školi, obuću, odjeću, troškove školovanja na šta upozorava Vijeće Evropske garancije za djecu.
Nebrižan je odnos države prema starim ljudima( 65+) , bez primanja i imovine od koje ne mogu prihodivati što se ogleda u nepostojanju socijalne penzije.
Da su problemi podstanara u stanju socijalne potrebe samo njihovi, što nije slučaj kod država članica EU kojima težimo , ogleda se u nepriznavanju troškova stanarine i komunalija.
Mala i simbolična pomoć od pedeset eura mjesečno, podstanarima u glavnom gradu, je uslovljena ovjerenim ugovorom o zakupu stana , uprkos postojanju socijalnih kartona.
Koliko taj kriterijum doprinosi isključivanju a ne pomaganju ljudima u stanju nužde pokazuje, da ga je u prošloj godini koristilo svega 127 porodica.
Problem neplaćanja poreza na izdavanje stanova i poslovnih prostora, je problem sa kojim država i lokane samouprave, treba da se bori, a ne građani.
Prihod koji se ne naplaćuje mogao bi biti kapital za gradnju socijalnih stanova kao i sredstva koja bi se mogla steći, naplatom po tržišnim uslovima, stanova i kredita datih po posebno povoljnim uslovima.
Budžet za ovu namjenu mogao se puniti i od nelegalno stečenih prihoda i imovine.
Izgradnja socijalnih stanova je put ka umanjenju izraženih socijalnih razlika i podrška mladima da ostanu u svojoj državi.
Smanjenje bacanja hrane na svim nivoima i u svim oblicima, je način umanjenju siromastva, ekonomski je odgovorno i pokazuje brigu za ekologiju.
Nezaposleni stanovnici Crne Gore, većinski su bez ikakve materijalne podrške sistema (imaju nadoknadu samo oni koji su bili dio velikih sistema koji su propali i ili nekoliko mjeseci, ukoliko dođe do otkaza zaposlenih ), pa mali broj ima motiv da se prijavljuje na Zavod za zapošljavanje( ZZZ) , što onemogućava da imamo pravi podatak o broju nezaposlenih.
Prioritetno zapošljavanje ljudi u stanju socijalne potrebe i onih koji su i po više decenija na ZZZ, je odgovoran način bavljenja socijalnom politikom.
Za socijalnu politiku koju imamo na snazi decenijama unazad, možemo kazati, da je bez prevencije ali i adekvatnu intervencije.
Banka hrane svjedoči zvaničnim podacima da mnogo, nezaposlenih, korisnika socijalne pomoći, samohranih roditelja, višečlanih porodica, porodica bez dokumenata, REA populacije, jedva spaja kraj sa krajem.
Više nego ikada potrebni su nam sistemski pristup, timsko djelovanje nadležnih institucija, profesionalnost i efikasnost.
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nisu nužno i stavovi redakcije Feral.bar.
