Bar, Crna Gora
4 May. 2024.
post-image

Tivat: Promovisan roman „Pesma o tri sveta“ Vladimira Pištala

Izvor, foto: CG News

U Tivtu je, u organizaciji JU Gradska biblioteka, promovisan novi roman Vladimira Pištala „Pesma o tri sveta“.

Vladimir Pištalo je jedan od najznačajnijih savremenih srpskih pisaca, dobitnik je prestižnih nagrada među kojima je i NIN-ova za roman „Tesla, portret među maskama“ a i njegov novi roman bio je u najužem izboru za NIN-ovu nagradu.

Književni kritičar i književnik Nenad Šaponja istakao je , govoreći o knjizi, da se radi o pustolovnom romanu te da to nije tako česta pojava na našoj književnoj sceni.

-Ovu knjigu smo dugo čekali.

Vladimir mi je sinopsis izložio 2009. u Budvi, kad smo promovisali njegov roman “Tesla, portret među maskama”, kojim je on, postao poznat i publici ne samo u državama nastalim iz bivše Jugoslavije, nego i širom sveta.

Sad je izašlo 15. izdanje tog romana kod nas, prodat je u skoro 40.000 primeraka.

Trenutno je objavljen u 20 zemalja, među kojima u Kini, Egiptu, a u Turskoj je doživeo 19 izdanja za pet godina i prodato je više od 100 hiljada primeraka.

Pre dva meseca stigla je do Nepala, što je prvi put da se knjiga sa Balkana pojavila u Katmanduu. Posle toga je Vladimir objavio sjajan sasvim drugačiji roman “Venecija”-.

Ova knjiga nas, kaže Šaponja, vraća tri vijeka unazad. Prati jedan istorijski događaj, jednu od gusarskih pohara Perasta krajem 17. vijeka.

-Jedna mlada djevojka Ozana Bolica je oteta u svojoj sedamnaestoj godini. Pošto je iz bogate porodice i obrazovana u Veneciji, ima nevjerovatan talenat za jezike i muziku.

Putuje brodom, odlazi u Tunis, prodaje se u robove, stiže u Osmansku imperiju, te tamo biva u ropstvu. Poslije toga je oslobađaju neki drugi engleski gusari.

Odlazi u Salem blizu Bostona i tamo normalno živi. Ulazi u drugi jezik.

Tamo su ih Indijanci na sličan način kao gusari napadali. Ona biva oteta od strane Indijanaca, pa opet živi nekoliko godina u ropstvu.

Biva iznajmljena Francuzima koji su u Kanadi u Montrealu, pa vraćena.

Na kraju je izbavljena iz ropstva, malo živi u Londonu u vrijeme najhladnije zime i onda se preko Venecije vraća u Perast-.

Autor Vladimir Pištalo navodi da je roman pisao tri godine.

Kaže da je tokom kovida u šumama Nju Hempšira razmišljao o Boki, a osim u Americi, dobar dio knjige pisao je u Srbiji.

-Ova je knjiga napisana iz pozicije žene, u prvom licu. Ja sam, na neki način, morao da uđem u taj lik. Tu je najvažnija empatija. Bez nje nema ni imaginacije, ni morala.

Ozana upoznaje svjetove islama, puritanaca i Indijanaca. Ima mogućnost da razumije svijet, ljude oko sebe, a nagrada je čitav svijet-ističe Pištalo.

Autora nije samo porijeklo navelo da piše o Boki, u kojoj sve počinje i završava se u romanu, iako knjiga govori o tri svijeta – Evropi, Africi i Americi, nego i to što, kako kaže, ovaj kraj i njegovu tradiciju voli.

-Glavna junakinja se seća vremena kada je Boka bila kolonijalna. Bila je venecijanska kolonija, i to ne četiri, ili četrdeset godina, nego 400.

Jedan deo moje porodice je verovatno iz Risna. Boka je bila podeljena između Venecije i Turske. Govorili su turski kapetani – ne može to biti da dva neprijatelja ulaze na ista vrata.

Ta vrata su, naravno, ulaz u zaliv.

Onda Herceg Novi pada, postaje deo venecijanske teritorije, kao i Risan i tada se verovatno i taj deo moje porodice seli u Nikšić, pa u Hercegovinu.

Pokušavao sam malo da razotkrijem tu istoriju, koje se mi ne sećamo uvek dobro.

U Veneciji su se tada donosile odluke – šta tačno možeš da imaš, možeš li da osnuješ školu… Naravno da su naši švercovali, ali to nije bilo legalno.

Taj globalistički odnos prema stvarima, ali antikolonijalni, to je bilo važno u to vreme, a bogami je važno i sad, jer ja mislim da je ovo vreme neokolonijalizma.

Čitav 20. vek je bilo vreme antikolonijalizma, a sada se to vraća na drugu stranu.-kaže Pištalo.

On potvrđuje da knjiga jeste avanturistička ali za razliku od drugih avanturističkih romana u kojima glavni junaci uživaju u svojim avanturama i pustolovinama to u ovoj knjizi nije slučaj.

-Ona prolazi kroz to ali je to za nju egzistencijalna knjiga. Knjiga je i o ljubavi ali neuzvraćenoj ljubavi.

 Ovo je i knjiga o vremenu, o prolasku vremena., naročito kada glavna junakinja dolazi u Boku i gleda kako se sve oko nje mijenja.

Ona doživi na kraju da Venecija prestane i ona kaže – Venecija je umrla, bilo je to kao da je umrlo more. 

I taj prolazak vremena mi je bio potreban da završim knjigu-zaključio je Pištalo.