Siromaštvo nije izbor
Autorka: Marina Medojević, predsjednica Banke hrane Crne Gore
Danas se obilježava Svjetski dan socijalne pravde, koji su Ujedinjene nacije proglasile 2007. godine.
Ne rješava se siromaštvo jednokratnom pomoći, besplatnim udžbenicima u osnovnoj školi i malim dječijim dodacima i socijalnom pomoći.
Šteta nastala životom u siromaštvu je nenadoknadiva.
Socijalna pravda je temeljna vrijednost svakog društva, a Crna Gora je po ustavnom uređenju socijalna država.
Samim time smo svi pozvani pridonijeti socijalno pravednom društvu u kome sve osobe uživaju jednaka prava i imaju jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih potencijala i ravnopravnog učestvovanja u svim aspektima života.
Pravednost jednog društva mjeri se odnosom prema siromašnim i nemoćnim.
Da bi se ostvarila socijalna pravda, neophodno je jasno definisati sva ključna socijalna prava i garantovati ih Ustavom, zakonskim i podzakonskim aktima i što je najvažnije primjenjivati ih, neselektivno.
U uslovima ekonomske krize socijalna politika je veoma važna.
Bogatstvo uskog kruga bogatih povećava se čak i u krizi, a na drugoj strani raste broj siromašnih i povećava se njihovo siromaštvo.
Nezaposlenost je veliki pokazatelj socijalne nepravde posebno, dugoročno nezaposleni.
31.01.2024. prema podacima ZZZ Crne Gore bilo je 38.161 nezaposlenih, od kojih je 18.926 dugoročno nezaposlenih.
To su ljudi koje država ne uspijeva da integriše u tržište rada i koji se zbog toga suočavaju s društvenom izolacijom.
Nezaposlenost mladih, a ima ih prijavljenih kod ZZZCG oko 16.230 je vrlo problematična.
Pravo na adekvatno stanovanje je definisao Komitet Ujedinjenih nacija za ekonomska, socijalna i kulturna prava.
Crna Gora je potpisnik međunarodnih sporazuma i konvencija i obavezala se da ovom pitanju pristupi u skladu sa preuzetim obavezama.
Kako je kod nas stambena politika u nadležnosti lokalnih samouprava, potrebna je njihova veća angažovanost i državna potpora, kako bi se postakla socijalna gradnja.
Priuštivost adekvatnog stanovanja svima koji nisu u mogućnosti da ovo pitanje riješe na tržištu, obaveza je države socijalne pravde.
Lokalna samouprava treba da prikupi dostupne podatke o prosječnoj mjesečnoj cijeni najma na njihovom području, i da zavisno od njih odobrava naknadu za troškove stanovanja.
Obuhvat korisnika subvencija se mora proširiti, za šta su nam od koristi socijalni kartoni najugroženijih gradana.
Za porodice u teškom socio-ekonomskom položaju, subvencija mora biti u maksimalnom iznosu.
Vlade koje su partneri u Međunarodnom savezu za ekonomska, socijalna i prava na kulturu, odgovorne su da obezbijede da svi koji žive unutar granica njihovih država imaju sredstva za život.
Čak i bez zakonske obveze, države imaju moralnu obavezu da obezbijede hranu i spriječe glad.
Nedovoljan broj obroka u Narodnim kuhinjama u Crnoj Gori je odraz nedovoljne angažovanosti lokalnih samoprava.
Samo 300 porodica u Glavnom gradu ima mogućnost da dobije jedan, često i jedini dnevni obrok i pritom je broj obroka ograničen na maksimalna četiri.
Dostupnost barem jednog obroka dnevno bi morala, biti omogućena, svima koji su gladni.
Potencijal za proširenje broja obroka je njihova priprema u samoj Narodnog kuhinji, a nikako plaćanje drugim, što je slučaj u podgoričkoj narodnoj kuhinji.
Potreba za socijalnim prodavnicama i te kako postoji.
U mnogo uređenijim, bogatijim zemljama, ovakve trgovine postoje i limitirano je ko ih može koristiti besplatno, a ko u njima može kupovati po posebno povoljnim uslovima: to su određene socijalne kategorije, penzioneri sa najmanjim primanjima, nezaposleni.
Dječiji dodatak mora pratiti razvojne potrebe djece, a njegova visina zavisiti od dohotka porodice i uzrasta djece.
Sva djeca u Crnoj Gori ne primaju dječiji dodatak, iako se često političari time hvale.
Nema dječiji dodatak svako šesto dijete u porodici čak i ako je izuzetno ugrožena , kao ni djeca čiji roditelji nemaju regulisan pravni status.
Njihove porodice nemaju pravo ni na socijalnu pomoć, koja je inače neprihvatljivo niska i kreće se od 84 do 165 eura.
Materijalno obezbjeđenje četvoročlane porodice sa dječjim dodacima je pet puta manje od minimalne potrošačke korpe Monstata, a čak deset puta od one koju je izračunala Unija sindikata.
Još 2014. godine Crna Gora je imala preporuku Komiteta za ekonomska, socijalna i kulturna pitanja, da iznos socijalne pomoći mora biti daleko viši.
Socijalna pomoć namijenjena siromašnima
Materijalno obezbjeđenje porodice (MOP) , ne prati rast minimalne zarade, niti minimalne potrošačke korpe, pa je tako za deset godina, porasla svega od 20 do 39 eura.
Naša socijalna politika ne brine o ljudima u stanju socijalne potrebe, pa mnogo građana i građanki živi u zoni siromaštva bez mogućnosti, zbog strogih kriterijuma ostvarivanja socijalne pomoći, da dobije MOP kao jedino socijalno davanje, koje se vezuje sa siromaštvo.
Ukoliko imate stan, kuću, auto, naslijeđeno zemljište od kojeg ne možete prihodivati, to će ipak biti dovoljan razlog da od sistema ne budete prepoznati kao socijalno ugroženi i da nemate pravo za MOP.
Možete biti gladni, nemati mogućnost da platite režijske troškove, ništa to neće značiti administraciji koja se poziva na zakonske regulative.
Pravo na besplatan prevoz bi trebalo imati socijalno osjetljive i ugrožene kategorije građana kako bi se smanjili njihovi izopštenost iz društva i troškovi.
Uslov za ostvarivanje tog prava trebao bi biti ukupni mjesečni prihod po članu porodice.
Građani Crne Gore nakon 65 godine života koji imaju prihode ispod utrvđene granice, a nemaju imovinu koja im može služiti kao izvor prihoda, morali bi imati socijalnu penziju kao mjeru brige države u starosti .
Naša socijalna politika se nalazi u zoni administracije, a ne pravde.
Iz MMF-a su ocijenili i da socijalnim transferima treba upravljati kroz bolje usmjeravanje prava na naknade, ka onima koji su najugroženiji.
UNICEF nam ukazuje na važnosti ulaganja u obrazovanje djece, posebno socijalno ugrožene, kao i o važnosti toplog obroka za ugrožene, na šta Banka hrane upozorava 14 godina.
Osobe nevidljive za sistem, odnosno osobe bez državljanstva ili apatridi su i dalje među nama.
Oni se suočavaju sa problemima u pristupu zdravstvenoj zaštiti, kao i pravima iz oblasti socijalne zaštite.
Oni po pravilu žive u izuzetno teškim ekonomskim uslovima i nalaze se ispod granice siromaštva.
Ne postoji zvanično definisan minimalni paket usluga koje bi lokalne samouprave treba da obezbjede kako bi se osigurala odgovarajuća kombinacija usluga dostupna svakom ugroženom, kome je potrebna podrška.
Morali bi oformiti posebnu službu koja bi pratila uslove u kojima žive socijalno ugrožena djeca, bolesni i stare osobe i formirati adekvatne servise podrške.
Neobaviještenost o pravima koje mogu imati iz domenta socijalne zaštite je još jedan problem građana Crne Gore koji se adresira na socijalnu politiku.
U Crnoj Gori postoje samo okvirne procjene, ali ne i precizni podaci o broju njenih građana i drugih stanovnika koji ne mogu da zadovolje osnovne egzistencijalne potrebe.
Bez pravih podataka nema ni prave socijalne politike po mjeri čovjeka.
Socijalna politika je pitanje svijesti ali i savjesti i odgovornosti, posebno države, lokalnih samouprava ali i kompletnog društva.
Crna Gora i ove godine Svjetski dan socijalne pravde dočekuje sa velikim socijalnim razlikama među građanima a posebno među djecom i malo šta čini da socijalnu pravdu učini dostupnom svima.
NVU “ Žene Bara” i Fondacija “ Banka hrane Crne Gore” su podnijeli peticiju Vladi Crne Gore, za regulisanje statusa pravno nevidljive djece, rođene u Crnoj Gori, a koja nemaju dokumenta kojim bi stekla pravo na zdravstvenu zaštitu, dječiji dodatak, socijalnu pomoć i mnoga druga prava koja su im uskraćena.
Svako dijete ima pravo da ima dostojanstveno djetinjstvo i da bude integrisano u zajednicu.
Peticiju će biti na raspolaganju za potpisivanje potpisati nakon procedure odobrenja i provjere, koja traje 20 dana .
