Božidar Ćarli Nikolić: Slađanino zdravlje i život su u rukama humanih ljudi
Izvor, Bar info
Autorka: Vjera Knežević Vučićević
Foto: Privatna arhiva
Istaknuti humanitarac Božidar Nikolić Čarli je, uz podršku mladog Željka Ćurčina, pokrenuo akciju prikupljanja novčanih sredstava za odlazak Slađane Čolović Anđelković na transplantaciju bubrega u Bjelorusiju.
Podsjetimo, prije nekoliko mjeseci, nakon uspješno završene intervencije, sa klinike „Gomelj“ vratio se Željko Ćurčin.
Ovaj mladić je poslije višegodišnje borbe za zdravlje i mukotrpnih odlazaka na dijalizu, konačno zdrav.
Nije zaboravio na veliku podršku koju je u mjesecima neizvjesnosti i borbe imao upravo od Slađane.
Sada je, uz Čarlijevo ogromno iskustvo kada su akcije ovog tipa u pitanju, odlučio da pomogne drugarici, jer ko će bolje znati šta je Slađani potrebno, sa čime se bori i koliko joj je teško, ako ne onaj koji je do skoro bio “u njenim cipelama”.
Tim povodom gost emisije „Sunčanom stranom ulice“ Radio Bara, bio je Božidar Nikolić Čarli.
Već godinama ste prepoznati kao jedan od pokretača brojnih akcija sa ciljem pomoći sugrađanima, ali i ljudima van lokalnih okvira. Najnovija akcija, koju ste započeli sa mladim Željkom Ćurčinom, odnosi se na prikupljanje novčanih sredstava za Slađanu Čolović Anđelković, kojoj je neophodna transplantacija bubrega. Akcija je pokrenuta prije desetak dana, kakav je odziv Barana?
-Hvala Vam na riječima da sam humantarac, a ja bih prije sebe nazvao osvjedočeni, višestruki, provjereni pokretač akcija kome se vjeruje i onaj koji apeluje na građane da pomognu.
To je veoma važno kod svake humanitarne akcije – povjerenje. Mislim da sam stekao povjerenje, jer svaka akcija koju sam pokrenuo je bila uspješna.
Vjerujem da će tako biti i ovoga puta.
Humani rad se ne mora nužno odnositi na materijalni segment, brojne su karike u lancu podrške i želje da se pomogne, tako da ste Vi u mojim očima i dalje humanitarac. Zamoliću Vas da objasnite kako se rodila ideja da pokušate da pomognete Slađani?
-Akcija je pokrenuta na inicijativu Željka Ćurčina, za koga sam, zajedno sa humanitarcima Bara, Crne Gore, regiona i svijeta, uspješno organizovao prikupljanje sredstava za operaciju u Bjelorusiji.
Odlučio sam da mu se pridružim u nastojanju da istu akciju organizujemo i za našu sugrađanku Slađanu Čolović Anđelković (43).
Ona je ćerka mojih prijatelja – pokojnog policajca MUP-a Bar Slobodana Čolovića i Sonje Čolović, sa kojom se poznajem još od kada smo početkom osamdestih radili u HTP “Korali” u Sutomoru, ja kao spoljni saradnik, a ona kao ugostiteljska radnica.
Željko i Slađana su jedno drugom velika podrška. Ako humanost ponovo odnose pobjedu i bude sakupljeno 120.000 eura, koliko je potrebno da ova mlada žena otputuje u Bjelorusiju, možemo očekivati da će i ona biti Željkove sreće – da se vrati u Crnu Goru sa zdravim organom. Koliko je hitno da Slađana otputuje na transplantaciju?
-Slađana je, prema Željkovim riječima, u toku akcije za njega bila najveća podrška od početka do kraja.
Njih dvoje su mi ispričali da se ova mlada žena sa otkazivanjem bubrega bori već tri godine.
Prvo, pod hitno moramo sakupiti deset hiljada eura za Slađanin odlazak u kliniku “Gomelj” da bi je tamošnji medicinski stručnjaci pregledali.
Zamoliću Vas da objasnite proceduru koju trebaju slijediti oni koji se odluče da podrže akciju „Svi za spas Slađaninog života“.
-Pregled traje sedam do deset dana. Poslije toga će je staviti na listu čekanja za transplataciju bubrega.
U toku Slađaninog boravka na klinici “Gomelj” akcija prikupljanja sredstava će i dalje teći.
Poslije pregleda, Slađana bi se vratila u Bar, a mi dalje nastavljamo akciju da joj prikupimo ostatak novca.
Međutim, moramo biti brzi u prikupljanju novca, jerpostoji mogućnost da je na intervenciju pozovu za pet, deset ili 30 dana.
Po pozivu, Slađana mora biti u Bjelorusiji za najviše 24 sata. Željko i ja ćemo dati sve od sebe, ali uspjeh akcije najviše zavisi od humanih ljudi.
Zato molimo da još jednom svi zajedno pokažemo koliko su nam bitni životi naših Barana, ma gdje na planeti oni živjeli.
Na koji način se može pomoći Slađani na putu ka zdravlju?
-Slađani je potrebno 120.000 eura i baziraćemo se na direktne uplate sa žiro-računa pojedinca ili firme na njen žiro račun.
Iako organizacioni tim kutije za prikupljanje novca neće postavljati, svako ko želi, može u svojoj firmi, lokalu, organizovati humanitarne manifestacije koje će trajati jedan dan i postavljati na njima kutije za prikupljanje novca.
Poslaćemo im plakat sa Slađaninom slikom da zaslijepe na kutiju. Organizator prikupljanja pomoći na ovaj način snosi svu odgovornost za donirani novac.
Po završetku akcije, dužan je da nas obavijesti, kako bi član našeg tima, uz prisustvo još dvoje lica, prebrojao novac koji će biti uplaćen na Slađanin žiro-račun.
Na kraju, obaveza je i da našoj organizaciji pošalje uplatnicu, a mi ćemo fotografiju uplatnice objaviti na FB grupi.
Zato još jednom molim da budemo što brži u prikupljanju, kako prvih deset hiljada, a potom i ostalih 110.000 eura, jer ako se nađe bubreg, a Slađana ne bude imala novac i ne ode u “Gomelj” u roku od 24 sata, pada na drugo mjesto na listi čekanja i ponovo slijedi mučna procedura i čekanje.
Molim vas da svi zajedno krenemo u spašavanje još jednog mladog života pod sloganom “Svi za spas Slađaninog života”.
Nije humanitarni rad jedino po čemu ste prepoznatljivi među Baranima, kao i u cijeloj Crnoj Gori. Podsjetiću da su Vaše velike ljubavi i odbojka i književnost. U kojoj mjeri trenutno imaju ulogu u Vašoj svakodnevici?
-Veliku. One su sastavni dio mog života koji je počeo daleke 1979. godine. Godinu kasnije počeo sam da pratim odbojku.
Zbog limita koje mi nameće zdravstveno stanje i godina, nastojaću da pišem i ubuduće, ali odbijkaške utakmice više ne mogu pratiti sa tribina.
Ipak, putev televizije, portala sam potpuno u toku.
Zbog izvanredne saradnje sa Odbojkaškim savezom Crne Gore, nema utakmice o kojoj nisam informisan, niti događaja za koji ne znam.
Ne predajem se, a sve aktivnosti kojima sam posvećen – pisanje poezije, ljubav prema odbojci, pokretanje humanitarnih akcija, bile su mi stimulans i podsticaj da prevazilazim teškoće, dajući mi snagu da se suočim i borim sa ličnim barijerama i problemima-.
