.jpg)
Kotor: Održana promocija romana “Bastadur” Jasenke Lalović
Izvor: Radio Kotor
Autorka: Biljana Marković
Foto: Radio Kotor / B.M.
U organizaciji Javne ustanove (JU) Kulturni centar “Nikola Đurković“ Kotor /Gradska biblioteka i čitaonica u sali Kina „Boka“ održana je promocija novog romana „Bastadur“ autorke Jasenke Lalović.
Nakon pozdravne riječi koje je u ime organizatora uputila rukovoditeljka Gradske biblioteke i čitaonice Marija Starčević koja je bila moderatorka večeri, obratila se autorka naglasivši da je tema romana vezana za Boku.
Govoreći o knjizi, recenzentkinja, docent dr Olga Vojičić Komatina, kazala je da autorka kroz roman “bastadurno” interpretira sve junake sa kojima će se čitalac upoznati.
To su, ističe, likovi, u ovom slučaju muški, koji stalno imaju emocionalne mijene, koji su stalno u nekim svojim životnim stranputicama, stalno imaju dileme i boljke, želje i frustracije, koji se vječito oburdavaju, ali se uvijek iznova pronađu i izgrade.
-Oburdavao se i Siziv. Oburdavao se i njegov kamen.
I koliko god puta da se oburdavao taj kamen, koliko god puta da je on mogao da kaže neću više da ga guram, da idem dalje, ja ću sada da odustanem, opet je išao dalje, iako je možda znao da opet može kamen da se oburda.
Takvi su Jasenkini junaci, sa tom filozofijom egzistencijalizma, crnogorskom, primorskom, brdskom, brđanskom, kakvom god hoćete, ali neobuzdanom, neponovljivom, svojstvenom nama-poručila je Vojičić Komatina.
Dodaje da su u pitanju junaci sa nekom čudnom kombinacijom primorskog i planinskog vazduha, jer su zato multikulturalni.
Jer brojni od njih imaju i svoje visine ka kojima streme i širine kojima obuhvataju neka polja i daleka mora i nikad da se smire.
To su, kaže, junaci sa nekim vatrolomijama, brodolomima, burama, uraganima, olujama, ali i sa bonacama.
-Da nije bilo bura ne bi nikada spoznali sebe i nikada znali koliko mogu i ne bi se nikada, kako to kaže Jasenka, obožili, odnosno došli do sebe boljega, odnosno ne bi se nikada očovječili-navela je Vojičić Komatina.
Ističe da autorka podražava stvarnost minulih vremena, nekih težih traumatičnijih, sigurno romantičnijih, ali u svakom slučaju podražavajući tu stvarnost i to vrijeme ona šalje veličanstvenu poruku koliko je nekada teško biti čovjek.
-I koliko ćemo imati lomova i padova do toga nečega da dokažemo sebi da smo ljudi.
Ovim junacima je posebno bilo teško u nekim vremenima. Svaka su vremena u Crnoj Gori bila teška. Njima je posebno bilo teško zato što su muškarci.
Bilo im je teže nego nekim kastiguljama sa ove i sa one bande moje gore, vaše gore, naše gore, jer žena nije morala da odgovara za određene stvari, revolucije, politike, za ideološke poruke, za te vrijednosne sisteme, a mušarci su i te kako bili odgovorni.
I ako su neopredijeljeni krivi su i ako su opredijeljeni krivi su.
Sudbine junaka Jasenka daje naizmenično tako što nudi sižejne linije jednu za drugom, nižući vremenska razdoblja po principu sada i ranije, čime se poklanja mogućnost čitaocu da za sve ono što ona preživljava ovdje i sada postoji objašnjenje koje se desilo negdje i ranije, ili isto ovdje, u zavisnosti od hronotopa koji uvijek, pa i u ovom diskursu, otvara vrata smisla-kazala je između ostalog Vojičić Komatina.
Na kraju se ponovo obratila autorka knjige, odgovarajući na pitanje moderatorke Marije Starčević, da li je ovaj roman koji u fokusu stavlja muškarca sa ovih prostora u prvoj polovini 20. vijeka, svojevrsna protivteža dosadašnjim romanima kojima je ispisala posvetu crnogorskoj ženi.
-Odlučila sam da ovaj roman napravim kao neku protivtežu kastigulje zato što mislim da, kada ne živite na ovim prostorima, kada niste ovdje konstantno kao ja, postanete svjesni da ljudi sa strane često ne razumiju kakvo je naše biće.
Ta površnost, koju nažalost živimo svi na neki način, je stroga, sklona je izopštavanjima, tu je sve crno bijelo-navela je Lalović.
Poručuje da je imala potrebu da ispriča da to kako razumiju Crnogorce, ne samo crnogorsku ženu, u stvari treba "gledati malo drugačije, da nije sve kako se čini”.
-Duboko vjerujem u jednu posebnu emociju koju nosi muškarac sa ovih prostora. Kada vam neko kaže glorifikacija muških glava, to treba vrlo oprezno da posmatramo.
Ovo su stradalni prostori, ovdje je vazda falilo muških glava i da bi se napravila ta ravnoteža bilo je nužno da se muškarac podigne na viši pijedestal.
Muškarci su stradali, odlazili su u pečalbu, nije ih bilo, tako da sve to treba vrlo kompleksno da se posmatra.
Bastadur je u stvari trebao da skrene pažnu upravo na to, jer i danas žene žive taj teret, pogotovo žene pomoraca, vazda su odsutni, to je nešto što se ponavlja.
Mislim da je na ženama posebna odgovornost i teret.
Da bi se sve sagledalo i razumjelo na pravi način mora se gledati kompleksno - zašto smo baš takvi kakvi smo, a što se mene tiče mi smo najbolji, na svijet boljih nas nema-kazala je, između ostalog Lalović.
Odlomke iz romana “Bastadur” čitao je glumac Slaviša Grubiša.
- Tagovi:
- Kotor
- Biblioteka
- Promocija
- Roman
- Jasenka Lalović
