 (1).jpg)
Luka Lavlje srce
Autor: Radomir Petrć
Foto: Naslovna Feral.bar
Budvanin Luka Vučković (40) odavno je poznat širom Crne Gore zbog učešća u brojnim humanitarnim aktivnostima, od kojih je mnoge i sam pokrenuo.
Svoje veliko, slobodno se može reći i lavlje srce, dokazao je djelom i 20. oktobra ove godine, kada je, rizikujući sopstveni život, spasio muškarca iz velikih talasa na plaži Mogren u Budvi.
Zbog ovog podviga, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović odlikovao je juče Vučkovića ordenom za hrabrost.
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović i Luka Vučkovi. foto: Predsjednik.me
U razgvoru za Feral.bar ovim povodom, Vučković kaže da mu ovo odlikovanje predstavlja „jednu zaista veliku čas i priznanje“,
-Ponosan sam na taj orden. Iskreno, nije mi baš bilo prijatno da za ovakve poduhvate primam bilo kakve nagrade, ali, ipak, nije u redu, niti pristojno, i da se odbijaju,
Zahvaljujem se predsjedniku Milatoviću na ovom gestu, bio je izuzetno lijep prijem i samog predsjednika države i svih članova njegovog kabineta-priča Luka.
Za Feral.bar Vučković je detaljno opisao akciju kojom je zavrijedio jedno od najviših državnih odlikovanja:
- Moj pokojni otac vodio me je na valove kada sam bio malo dijete, učlio me kako da uđem na valove, kako da se borim sa strujama, kako da se izvučem iz struje, koje su tehnike za to.
Od malih nogu sam naučio da poštujem more, jer je najjače. Vi ste u moru zrno soli koje može da se rastopi u svakom trenutku.
Taj dan sam plivao četiri kilometra, i kad sam izašao iz vode, saznao sam da je momak koga znam pošao sam na Mogren plažu da pliva.
Uplašio sam se za njegov život jer sam znao šta ga čeka; bili su ogromni talasi, pravi pakao na moru.
Poslije neka tri sata smo uočili momka koji se borio sa valovima, i došli smo do Mogren plaže-navodi Luka.
Mladić zamalo nije izašao iz mora, dodaje, ,međutim, struja je počela da ga vuče na pučinu „i vidjelo se da je bio dezorijentisa“.
-Skinuo sam se u donji veš, skočio u more i doplivao do njega.
On je momak koji je izuzetno hrabar i spreman i to ga je spasilo, mada, moram da kažen da ga je Bog spasio, niko drugi, jer da smo svi zakasnili 20 minuta, pitanje je što bi bilo sa njim.
Rekao sam mu „Molim te, okrenuću ti se leđima, uhvati me za ramena i onda ti guraj nogama koliko možeš, ja ću da čupam rukama, da se izvučemo“.
I zaista, to je sve ispoštovao, nije pravio probleme, nije me davio, nije bio uznemiren, što je zaista nevjerovatno u onakvim okolnostima, i bilo je na kraju i presudno.
Izvukli smo se iz struje, došli do obale, tu je priskočio moj kum Vlado Duletić, izvukli smo ga iz mora.
Milija Bulatović je bio logistika u akciji, zaista je veliki broj ljudi pomogao, a policija jednostavno nije mogla da isplovi jer su valovi bili preveliki i prevrnuli bi im gliser-kaže Luka.
Sagovornik Feral.bar je inače poznati budvanski ugostitelj.
Vlasnik je restorana „Mocart“ u budvanskom Starom gradu, koji je pokrenuo njegov otac 1993, godine, i kako sam kaže, bukvalno se sa bratom podigao u ovom objektu,
-Sa cijelom tom pričom oko ugostiteljstva sam ovdje počeo, od svoje šesnaeste godine.
Prvo sam radio kao magacioner, da se malo prilagođavam poslu, od prije nekih sedam–osam godina sam preuzeo da vodim restoran, a moj brat je preuzeo da vodi poslastičarnicu i pogon za proizvodnju kolača i sladoleda-navodi Vučković.
Vučković na pobjedničkom postolju X Waters Montenegro, foto: TK Budva
Vodeni sportovi su njegova velika pasija. U školskim danima ušao je i u svijet plivanja, čiji je danas veliki promoter.
- Kao dijete sam trenirao plivanje kod Luke Zenovića. Malo sam bio i na vaterpolu, koji mi se nije baš posebno svidio,
Prestajem onda s plvanjem, u srednjoj školi počeo sam da se bavim fitnesom, teretanom, pomalo i boksom, sa personalnim trenerima.
Javila mi se želja za plivanjem na otvorenom moru (Open water) kada sam imao 24-25 godina, i ponovo sam krenuo kod Luke Zenovića koji me nekih godinu dana učio tome.
Maratonsko plvanje je malo drugačije u odnosu na plivanja u bazenu, sprinteve i te kraće distance.
Zadnjih petnaest godina se bavim open water plivanjem, od 2016. u Budvi organizujemo humanitarne plivačlke maratone kojih je do sada bilo 11-kaže Luka.
-Plivali smo u odijelima, nas 17, došla je iz Hrvatske i naša prijateljica Snježana Sarajkić da nas podrži, a plivala je sa nama i deseti jubilarni maraton u julu-,
Inače, svaki maraton se pliva u humanitarne svrhe, kako bi prikupio novac za liječenje dječaka Vanje Jovanovića, te Sanje Pešalj iz Budve, i za adaptaciju Doma starih "Sveti Vid" u Petrovcu.
XI maraton je pored toga za cilj imao i prevenciju samoubistva, društvenog problema koji je posebno u Budvi izražen u posljednje vrijeme.
Vučković je zbog podrške humanitarnim aktivnostima i sportskog života ponosan na svoje drugove u plivačkom klubu:
-Naš klub Open water čine ljudi koji su izuzetni sportisti u našoj zemlji, to su državni prvaci u plivanju Ado Gargovič i Dušan Dapčević, triatlonac Petar Milić koji je nastupio na Ironman takmičenju, Dragan Jovanović koji je dva puta Ironman.
Naš persoalni trener Milija Bulatović ima 62 godine, bio je reprezentativac SFRJ u boksu, a već pet-šest godina se aktivno bavi plivanjem na otvorenim vodama, čak se malo i takmičio.
Imamo zaista dobru ekipu, treniramo svi na otvorenom moru, zimi imamo na raspolaganju i bazen, zahvaljujući razumijevanju direktorice SRC Ivane Liješević.
Imamo sve uslove za pripremu, dosta radimo i treninge „na suvo“, treniramo tokom cijele godine uas sedam-osam je uvijek u trenažnim procesima-.
Spasilačka akcija na Mogrenu bila je samo još jedan u nizu razloga da se Luki na svečanoj sjednici SO Budva 22. novembra dodijeli Novembarska nagrada za poseban doprinos gradu u proteklih godinu dana, i to uz obrazloženje-za dugogodišnji humanitarni rad, požrtvovanost, solidarnost, hrabrost u spašavanju ljudskih života,
Predsjednik SO Budva Nikola Jovanović uručuje Luki Novembarsku nagradu, foto: Media Biro
Koja je motivacija za humanitarni rad?
-Iskreno, inat me pokreče u ovom društvu!
Jeste, imamo dosta humanih ljudi, no, nažalost, sve to ide u drugi plan,
Vodim se mišlju da mali doprinos mnogo znači, i zato skrećem pažnju da je Crna Gora u velikom deficitu što se tiče davanja krvi.
Mi smo na 2,8 posto u zalihama, a treba 4 posto da bi zalihe bile pokrivene, da ne bude situacija da neko ne daj Bože treba da se operiše, a da treba tražiti tri ili četiri jedinice krvi, nego da ta krv čeka bolesnika.
Apelujem na sve ljude od 18-65 godina koji su spremni psihički i fizički, da razmisle malo o ovome i da pođu da naprave akciju, da daju krv.
To je vrlo plemenit osjećaj, ne može se opisati koliko je to plemenito i za osobu koja daje krv, i generalno i za cijelo društvo.
Za mene je svaki član koji je dao krv veliki heroj ove države, jer bez te krvi i bez tih davalaca ne bismo mogli da seliječimo-kaže Vučković.
On sam je do sada dao krv deset puta-ide dva puta godišnje, a počeo je prije pet godina.
-Nažalost, nisam počeo ranije, ali, nikad nije kasno.
Postoje kod nas humani ljudi koji pokreću različite NVO, neke koje brinu o mentalnoj higijeni, neke o prevenciji samoubistva, drug eopet o ekologiji, ili o prevenciji vršnjačkog nasilja koje je nažalost sve veći problem.
Ima , kaže, tih humanih ljudi dosta, samo je bitno da se mediji uključe i da ih podrže, da prezentuju javnosti tu problemitku i da država pokuša da ih rješava.
Teško se sve to može iskorijeniti, ali, nekako treba početi-naglašava Vučković.
Luka ni na ovom polju ne sjedi skrštenih ruku: pokrenuo je formiranje NVO „Sačuvajmo život“ koja če da se bavi mentalnim zdravljem i prevencijom samoubistva.
-Crna Gora mora da zna da smo u problemu zato što nemamo otvorenu telefonsku liniju za ljude koji imaju mentalne probleme, kaošto to ima, recimo, Srbija.
Ta linija nije nimalo jednostavna, da bi se uspostavila moraju se okupiti i platiti stručnjaci kakobi mogli da dežuraju 24 časa dnevno.
Vjerujte mi, razgovor liječi.
Naravno, ne može se svima pmoći, ali, neka se takvim razgovorom sačuva samo jedan život- dosta je.
Apelujem da se takva linija otvori, a takođe i da se skloni stigma i etiketiranje sa osoba koje imaju mentalni problem-to nisu ludaci, nego ljudi kojima je potrebna pomoć-ukazuje naš sagovornik, dodajući da bolnica za mentalne bolesti „nije ludnica, nego bolnica gdje ljudi treba da se liječe“.
Predrasude se, napominje, i dalje prepreka:
-Znam iz svog iskustva-kad u školi napravite nešto što ne treba, šalju vas kao po kazni kod psihologa, i samm tim djeci ubacuju u glavu da se tamo ne ide i da vam se drugi smiju.
Sem toga, mi nemamo dovoljan broj psihologa i psihijatara.
U Budvi je sada, sa ljudima iz Ukrajine i Rusije koji su sa svojom mukom došli, preko 50.000 stanovnika, i malo je u ambulanti jedan psihijatar, ili u tri škole po jedan psiholog.
To je poražavajuće, i tu treba država na neki način da se okrene.
Kažem, teško je to sve rješivo, ali, želimo da skrenemo pažnju da je mentalna higijena nešto na čemu trebamo da radimo.
Naravno, niko od nas nije idealan, svi mi imamo grešaka koje pravimo, ali, hajde da nekako pokušamo da izgradimo temelj za generacije koje dolaze, da njima malo olakšamo-zaključio je razgovor za Feral.bar Luka Vučković, humanista za ponos i svom gradu i cijeloj državi.
