Bar: Vrijedna donacija Zorana Damjanovića biblioteci
Izvor, foto: Bar info
Autor: Ivanka Leković
Narodna biblioteka “Ivo Vučković” u Baru bogatija je za nekoliko izuzetnih izdanja posvećenih Njegošu – dva četvoroknjižja: Gorski vijenac u originalu i na engleskom, ruskom i njemačkom jeziku i Luča Mikrokozma u originalu i na francuskom, engleskom i njemačkom jeziku, kao i divot (luksuzna, u zlatotisku) izdanja Gorskog vijenca u originalu, na engleskom, njemačkom, španskom i japanskom jeziku, uz još nekoliko vrijednih djela.
Donaciju je uručio Zoran Damjanović, sin pok. Nikole Damjanovića, autora prve monografije o Baru “Bar, grad pod Rumijom”, izdate 1984. godine.
Dr Zoran Živković, nekadašnji urednik Radio Bara, danas književnik i publicista u Beogradu, podsjetio je da je Nikola Damjanović bio urednik mnogih izdavačkih kuća.
-Kad je otišao u penziju, odlučio je da osnuje Udruženje za njegovanje Njegoševog djela i postigao nešto što nisu uspjele velike izdavačke kuće – on sam je izdao, želeći da afirmiše Njegoša u svijetu, izdanja koja su prevodi Gorskog vijenca i Luče mikrokozme, na strane jezike” dodajući da je ovim prevodima “pokazao potpuno novog Njegoša”-.
Damjanović je naglasio da mu je drago da je njegov otac ostavio trag “koga ja možda nisam bio svjestan, čak ni u trenutku njegovog odlaska, iako sam se stvarno divio tome što je on napravio u svome životu, od od svoje 74. do 88. godine”.
-Ponosan sam na njegov odnos prema Starom Baru, odnos koji je imao prema familiji u Baru i kako je išao kroz život-istakao je Damjanović, koji je u njegovo ime poklonio ova vrijedna izdanja “da ostane na jednom mjestu sakupljeno u Baru” .
On je objasnio da je njegov otac po odlasku u penziju odlučio da se posveti Njegoševom djelu “i da ostvari svoju davnašnju želju da Njegoša približi što je moguće većem broju čitalaca na kugli zemaljskoj”.
-Prvi izdavački poduhvat koji je ostvaren je tzv. Plavo četvoroknjižje: Gorski vijenac, a odmah iza toga je objavljeno i četvoroknjižje Luče mikrokozme.
Ova dva četvoroknjižja su dokaz ozbiljnosti pristupa koje je Udruženje za negovanje Njegoševog dela imalo.
Poslije toga, pristupilo se objavljivanju takozvanih divot izdanja – originalno izdanje Gorskog vijenca i prevodi na engleski, njemački, španski jezik i jedan vrlo interesantan i prilično nepoznat prevod – na švedski.
Koliko sam zapamtio, 1880. godine Gorski vijenac je preveden na švedski, a tek 1913. prevod je odštampan.
To je nešto na šta je moj otac bio jako ponosan, da je u to vrijeme taj prevod postojao, ponosan i zbog Njegoša i zbog Crne Gore.
Sva ova izdanja su praktično uvod u ono što je od samog početka postojanja Udruženja bio glavni cilj, a to je prevod Gorskog vijenca na japanski, što je izdavački poduhvat Kazua Tanake- objasnio je Damjanović, poklanjajući ova vrijedna djela u ime svog oca.
Na ovom vrijednom poklonu se zahvalila Sonja Lalević, rukovoditeljka Narodne biblioteke i čitaonice “Ivo Vučković”.
-Mi smo u Biblioteci i do sada bili svjesni koliko je za kulturnu istoriju Bara značajan Nikola Damjanović.
Imamo većinu djela koja ste pomenuli, ovim ćemo dopuniti taj fond, izuzetno značajan za naše korisnike-naglasila je ona.
