Bar, Crna Gora
4 May. 2024.
post-image

Zavidno umijeće: Izložba mozaika Predraga - Peđe Velaševića

Autor: Liberto Bob Slovinić, slikar i publicista

Foto: Privatna arhiva

Centar za kulturu Cetinja, priredio je oktobra  ove godine, u Galeriji Atelje Dada Đurića, samostalnu izložbu mozaika crnogorskog umjetnika Peđe Velaševića iz Budve.

U kamernoj galeriji, prezentirano je na štafelajima 12 mozaika, galerijskog formata.

Izložbu je u rano zimsko predvečerje, nadahnutim kazivanjem otvorio frontmen grupe The Books of Knjige – Aleksandar Radunović - Popaj.

Autor Predrag–Peđa Velašević, rođen je 14. decembra 1972. na Cetinju.

Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u rodnom gradu. Trenutno je zaposlen kao administrator u jednom rizortu na primorju.

Rano je pokazao sklonost za umjetnost i vidljive porive ka likovnoj vokabularnosti.

Završio je specijalistički tečaj mozaika u ateljeu umjetnika Jovana Kentere na Svetom Stefanu. Svojevremeno je radio kao kustos u Galeriji Montenegro Stars u Bečićima.

Likovno–primijenjena tehnika mozaika, svrstava se u vrlo zahtijevne i prilično komplikovane, ali i veoma cijenjene umjetničke izraze.

 Izložene Velaševićeve mozaičke cjeline, veličine oko (50x40) cm, realizovane su minijaturnim kamenim-kvadrima od autentičnog materijala sa područja Crne Gore, a opremljene su ukrasnim profilisanim i patiniranim drvenim lajsnama.

Podsticajne i vizuelne, likovno - inspirativne impulse, Velašević je apsorbovao u muzejima i galerijama u našoj zemlji i inostranstvu.

Ali je i brojne pobude akomulirao u crnogorskim sakralnim zdanjima, sa pažnjom analizirajući simplifikovanost al fresko-živopisa.

Nesumnjivo, izuzetno talentovana ličnost, snagom vlastite imaginacije, ostvario je zanimljive i interesantne tematske sadržaje.

Među uspješnije tematske cjeline spadaju mozaici kao što su: „Morski konjić“, „Dama sa ćupom“, „Bršljan“ „Djevojka i cvijet“.

Svakako, upravo takva univerzalistička i sveopšta sadržajnost, bilo bi uputno da mladome autoru u budućem kreativnom radu bude primarna.

Trebalo bi dobronamjerno naglasiti, da bi ga dalja vezivanja za etnografske i populističke teme, mogla lako odvesti na uveliko izlizane i profane terene.

Kada se detaljnije analiziraju likovni elementi prezentiranih mozaičkih cjelina, sa sigurnošću se može ustvrditi da je Velašević sasvim ovladao zanatskim tehničko-tehnološkim uzansama.

Opšta kompozicija ostvarenja je vrlo izbalansirana i centralno usidrena u središte eksplikata.

Crtačka matrica je znalački simplifikovana i podređena mozaičkim vrijednostima. Razložno je izbjegnuta volumenoznost, a forsirana je dvodimenzionalnost i plošnost prizora.

Hromatika radova je izrazito suzdržajna, svedena na osnovne tonove: svijetle i tamne umbre, maslinasto zelene, okera, sive i mutno-bijele.

Naravno tu toplu gamu reflektuju blago-reljefne stranice mozaičnih kvadara.

Valerska skala je suspregnuta i grafički čvrsta. Mjestimično se ističe arabeskalni linearitet, a dopunjuju ga stilizovane ameboidne fleke.

Centralna atributivnost je naglašena i tamnije je supstituisana, dok je pozadinski isječak vidno smiren i sasvim neutralan.

Potrebno je naglasiti da se prezentirani mozaici osobito ističu svojom naglašenom stilizacijom i usmjerenom utilitarnošću.

Pretpostaviti je da bi prezentacijom u određenim javnim prostorima, izrazito podigli likovnu komponentu i estetsku vizuelnost ambijenta.

Iako je ova eksplikacija umjetniku Predragu Velaševiću, njegov debi pred javnošću, potrebno mu je uputiti puni podstrek da i u budućnosti nastavi sa ovako pozitivističkim nastupima.