Nikezić: Biljke zidina i međa u Starom Baru, Maloj Gorani i Možuri
Izvor: Štampani časopis “Glas Mrkojevića” broj 4
Autorka: Melisa Maloković-Nikezić, spec. sci. biologija
Foto: Privatna arhiva
Gorana, tj. konkretno Mala Gorana, moje rodno mjesto, selo je u okviru mjesne zajednice Mrkojevići.
Oblast Mrkojevići obuhvata predio između primorske planine Lisinj na sjeveru, Možure na jugu, Jadranskog mora na zapadu, planine Rumije, oblasti Ana Malit na istoku.
Studirajući biologiju, posebno sam bila ponosna na svoj rad i trud kada sam došla do stadijuma da mogu svojim znanjem pokloniti jedno značajno istraživanje svom kraju na biološkom polju.
Pretvaranjem svoje ideje u stvarnost nijesam ni bila svejsna značajnosti rada.
Kod nas istraživanja na ovu temu nijesu rađena, te je ovo ujedno i prvi naučno-istraživački rad o flori i vegetaciji zidina u Crnoj Gori.
Rad je dobio na značaju i time što je prezentovan na Simpozijumu ekologa u Budvi, gdje je bio prihvaćen s oduševljenjem.
Međutim, za svoj uspjeh posebnu zahvalnost dugujem Danijeli Stešević, svojoj profesorici i mentoru, i profesoru Urbanu Šiliću, koji nam se pridružio na terenskim istraživanjima i dao doprinos identifikaciji vrsta tokom pravljenja fitocenoloških snimaka.
Međe i zidine na ovim istraživanim područjima datiraju iz 19. i početka 20. vijeka.
Međe građene od strane lokalnog stanovništva uglavnom su služile da se obilježe imanja vlasnika.
S obzirom na to da se većina stanovništva iselila za vrijeme rata devedesetih godina prošlog vijeka, kamene međe, kao i kamene zidine urušenih starih tradicionalnih kuća, sada je prekrio biljni prekrivač, te tako prigrljeni prestavljaju divan seoski, a ipak istorijski i nesvakidašnji prizor kada pobjegnemo iz gradske svakodnevice.
Tokom evolucije živog svijeta organizmi su se prilagodili na različite uslove životne sredine, na djelovanje pojedinih ekoloških faktora, naseljavajući staništa koja su manje-više pod dejstvom antropogenog faktora.
Karta istraživanog područja
Moju pažnju privukla su dva manje-više slična, ali nikako ista staništa: starogradske zidine Bara i zidine starih kuća u Maloj Gorani, kao i međe u Maloj Gorani i Možuri.
Temom flora i vegetacija zidina bavile su se brojne studije, te u zavisnosti od geografskog položaja, veličine i starosti zidina, ali i klime područja, rezultati su prilično heterogeni.
Tako, recimo, broj vrsta i podvrsta vaskularnih biljaka koje rastu na zidinama u istočnoj Bohemiji (Češka) iznosi 204 (Duchoslav 2002), u jugoistočnoj Turskoj u oblasti Šaniliurfa 113 (Aslan & Atamov 2006), u centralnom dijelu Ćustendila u Bugarskoj 122 (Nedelcheva 2011), u južnoj Srbiji 94 (Antić 2018), na Hrvatskom primorju 128 taksona (Raos 2016), na području grada Podgorice 102 (Stešević et al. 2014) itd.
U ovom istraživanju koje je obavljeno od novembra 2018. do jula 2019. popisane su, tj. identifikovane 73 biljne vrste/podvrste na zidinama Staroga Bara i Male Gorane i 46 vrsta i podvrsta na međama Male Gorane i Možure, koje su svrstane u 43 porodice i 83 roda, što je manje u odnosu na citirane radove.
Ipak, barske zidine ne treba okarakterisati kao floristički siromašne.
Prilikom komparacije treba uzeti u obzir heterogenost podataka i koncepta istraživanja jer, recimo, u studiji Duchosav (2002) uključeno je čak 114 biogeografski različitih lokaliteta.
Evidentirali smo da vrsta tipična za zidine Starog Bara jeste Campanula austoradriatica, dok u Maloj Gorani preovlađuje Cheilanthes persica.
Na istraživanom području Podgorice, dakle u submediteranskom klimatu, tipične vrste su Parietaria judaica, Ceterach officinarum i Tordylium apulum.
Vrsta Cymbalaria muralis, koja važi za tipsku stanovnicu zidina, na području grada Podgorice nije zabilježena iako se u literaturi navodi (Stešević 2014).
Isti komentar važi i za zidine Starog Bara.
U neobjavljenim podacima profesora Jovanovića navodi se postojanje pomenute vrste devedesetih godina na ovom prostoru, dok je sada indentifikovana vrsta Cymbalaria ebelii.
U istraživanju flore zidina utvrđene su i neke drvenaste biljke za koje se ne može reći da im je ovo prirodni habitat (npr. Pistacia lentiscus, Paliurus spina-christi, Quercus ilex, Pinus halepensis, Ficus carica i dr.).
Ove biljke na zidine su mogle dospjeti jedino anemohorno ili ornitohorno ukoliko su staništa u blizini zidina.
Drveće generalno negativno utiče na strukturu zidova i predstavlja osnovni problem za njihovo očuvanje (Antić 2018).
Neke od vrsta predstavljaju dodatne ukrasne elemente i doprinose arhitekturi lokacije, naročito mahovine, paprati i cvjetne biljke (npr. Cymbalaria muralis, Sedum sp., Chailanthes persica, Capparis orientalis).
Međa, suvomeđa, slaganje kamenja-ziđana/zidana međa
Ono što svakako odvlači pažnju jeste prisustvo paprati i to na zasjenjenim djelovima zidina, kao i na nižim zidinama.
Osim što daju na izgledu, proučavajući slična istraživanja naišli smo na činjenicu da se u drugim oblastima srijeću sve rjeđe po gradovima i da ih ima jedino na starim istorijskim građevinama.
Ova činjenica daje u prilog tome koliko su počastvovane naše zidine, pa i mi što živimo u ovakvoj sredini koja još uvijek nije potpuno podlegla zagađenju, i kako bi ih trebalo što više sačuvati i zaštititi od antropogenog faktora.
Takođe, interesantna je zastupljenost vrsta na različitim stranama zidina.
Veći broj vrsta je zastupljen na sjevernim stranama zidina u odnosu na južne strane, što se objašnjava povoljnijim ekološkim uslovima staništa, to jest manjom insolacijom, kao i manjim strujanjima vazduha odnosno vjetra, te većoj vlažnosti na sjevernoj strani zidina, što se podudara sa rezultatima (Raos 2016, Antić 2018).
Na osnovu toga možemo zaključiti da je zidna flora istraživanog pokazala karakteristike slične evropskim i mediteranskim zidnim florama.
Najzastupljeniji životni oblici istraživane flore zidina Bara su terofitsko-hemikriptofitskog karaktera, sa značajnim udijelom fanerofita.
Prema dobijenim rezultatima, na zidinama dominiraju terofite, to jest jednogodišnje zeljaste biljke koje brzo završavaju životni ciklus u optimalnim uslovima sredine, a nepovoljan period preživljavaju u vidu semena, odnosno plodova.
Prisustvo ovih jednogodišnjih formi možemo objasniti antropogenim pritiskom na ovo stanište.
Naravno, tu je i značajan udio fanerofita, odnosno biljaka sa višegodišnjim, trajnim nadzemnim izdancima i granama sa pupoljcima koje se u tragovima srijeću na zidinama.
Slobodno možemo reći, s obzirom na konstantnost rezultata iz različitih oblasti (Šaniluiurfa, Niš, Ćustendila, Krosno Odrzanskie…), da je hemikriptofitska forma takoreći tipična za zidine. Jednogodišnje vrste se ističu dominacijom na vrhovima zida, a višegodišnjih vrsta je više na zidnoj osnovi.
Od osnove do vrha zidova smjenjuje se raznolikost vrsta.
Ono što privlači pažnju jesu i endemične i subendemične vrste, od kojih su značajne sljedeće: Cymbalaria ebelii, Seseli globiferum, Stachys mentyfoia, Crocus dalmaticuste Galium firmum.
Takođe, na zidinama i na međama zabilježena je i jedna invazivna vrsta, Conyza canadensis, između ostalih pronađena prilikom istaživanja rađenih i na Splitskim zidinama (Raos 2016), što bi svakako povezali sa raspršivanjem spora, koje su ko zna kako tu dospjele.
Analizom 23 fitocenološka snimka napravljena na području Starog Bara (20 snimaka) i Male Gorane (tri snimka) utvrđene su značajne osobenosti ovih lokaliteta.
Vegetaciju zidina istraživanog područja predstavljaju tri zajednice: zajednica sa dominacijom endemične vrste Campanula austroadriatica, zajednica sa dominacijom Parietaria judaica i zajednica sa dominacijom paprati.
Prve dvije se javljaju na zidinama Starog Bara, gdje se uglavnom i smjenjuju na vertikalnom profilu visokih zidina, dok treća obrasta zidine Male Gorane.
U pogledu ekološkog ambijenta zajednica sa Parietariom je termofilnija, heliofilnija i nitrofilnija u poređenju sa zajednicom sa Campanulom austroadriaticom, dok zajednicu sa papratima odlikuje skiofilnost i baziofilnost.
Takođe, bogatstvo flore zidina Starog Bara je veće, a na visočijim zidinama je uočena i vertikalna zonacija.
Niže zidine, kao i donji dio visokih zidina, odlikuju se većom pokrovnosti Parietaria judaica, a gornji dio visokih zidina većom pokrovnosti Campanula austroadriatica.
Zidina, djelimično fugovana
Zaključili smo i da se spektri mediteranskih i submediteranskih gradova sliče, a idući kontinentalnije sličnost je manja.
Može se uočiti snažan odraz mediteranskog karaktera klime ovog područja.
U fitogeografskom spektru flore međa dominiraju vrste evroazijskog (30.4%) i euromediteranskog rasprostranjenja (28.3%), što ide u prilog geografskom položaju istaživanog područja, te smo ovakve rezultate i očekivali.
Nadamo se da će se slična istraživanja na ovu temu sprovesti i kroz druge crnogorske primorske gradove kako bismo imali kompletniju sliku prilikom upoređivanja i donošenja ključnih podataka.
