Kadijin izvor
Izvor, foto: Broj 19
Jedna od najljepših, od preko stotinu sačuvanih barskih česama iz osmanskog perioda, nalazi se ispred Omerbašića džamije. I jedina javna česma koja je u funkciji.
Kamenom zidana, dimenzija 2,20 x 1,80 m sa velikim kamenim koritom. Na ploči dimenzija 90 x 50 cm, kronogram je uklesan arapskim pismom.
Na fotografijama starijeg datuma može se vidjeti raniji izgled česme.
Zahvaljujući eri interneta, pronašli smo i ove fotografije:
Iako stara blizu četiri vijeka, rijetki su i starosjedioci kojima je poznat njen istorijat, pa čak ni ime. Neki je nazivaju imenom džamije ispred koje se nalazi, “Omerbašića”, drugi “Tekijska”, a u istorijskom djelu akademika Đurđa Boškovića “Stari Bar”, iz 1962. godine, pominje se kao “Kadijin izvor”:
“...Sredinom prošloga veka u Baru su još postojale tri javne česme, jedna u gradiu i dve u podgrađu. Dve i danas još uvek funkcionišu, – jedna naspram ulazne kapije (u tvrđavu, op. a.), a druga na malenom trgu pod kulom (kuća/restoran Karađuzovića, op. a.). Prema natpisu koji se na prvoj nalazi ona je podignuta 1642 . 1643… Natpis je isklesan 1052. g. po islamskom kalendaru, a česma se u njemu naziva ‘Kadijinim izvorom’…”
-Osmansko doba, koje je smenilo dugo razdoblje srednjeg veka i venecijanske dominacije, ostavilo je prepoznatljiva zdanja u samom gradu, poput amama, sahat-kule, karakterističnog groblja, kao i vrlo zanimljivo podgrađe-čaršiju… Ovo razdoblje je do sada slabo obrađeno na prostorima Balkana… Najstarijeg datuma je natpis iz 1642-1643.g.,sa tzv.Kadijinog izvora, tj.sa česme ispred glavne gradske kapije.To je ujedno i najstariji poznati natpis iz osmanlijskog perioda u Starom Baru. Osmansko doba u Baru obuhvata period od 1571. do 1878.g…- („Ottoman times/Osmanska vremena-Bar“, Mitja Guštin, Vesna Bikić, Zrinka Mileusnić; Koper 2008.)
U komunikaciji sa više stručnjaka i dobrih poznavaoca istorije Starog Bara, nijesmo mogli doći do podatka o postojanju prijevoda natpisa sa česme.
Zahvaljujući nesebičnom trudu profesora Seada Ibrića, jednog od najboljih poznavaoca staroturskog – osmanskog jezika na prostoru Balkana, enigma starobarske ljepotice je nedavno riješena:
“O Bože!
Onaj ko se trudi, treba biti prijatelj dobrog djela.
Koliko je baš mnogo prijatelja prošlost na trud navela,
Od Boga Stvoritelja, jedna mi je nada,
Da na Sudnjem danu za trud bude nadoknada.
Ko od njene vode pije, bez sumnje će biti nasmijan
Sa vama neka naš gospodin-vođa bude zadovoljan
Uradi se, pa zato neka bude sasvim čista bistrina,
Lijep izađe njen kronogram, o vodo kadijina!
1052. H”
Osim što su vijekovi učinili svoje, kao i poslovična nebriga, i laiku je jasan neprofesionalan odnos onih koji su morali još odavno da posvete adekvatnu pažnju i saniraju ovaj biser orijentalno-mediteranske arhitekture…
