Slikarstvo bez lukavstva
Izvor: Pobjeda
Autor: Adrijana Đorojević
Samostalna izložba slika akademskog slikara iz Bara Dalibora Dada Ćetkovića prezentovana je nedavno virtuelnim putem na njegovom Jutjub kanalu kao i na profilima društvenih mreža. Ćetković je prošle godine boravio dva mjeseca u Arizoni (SAD) gdje je započeo rad na novom ciklusu slika. Izložbu slika, kao i novi ciklus, nazvao je „Antares“ - po istoimenoj zvijezdi.
- Kao proizvod dosadašnjeg rada, proces nastajanja za mene je bio posebno zanimljiv. Morao sam otići dovoljno daleko da bi bio bliži sebi, i na tom putu, vjerujući u svoje mogućnosti i vodeći se isključivo svojom intuicijom, težio sam da prekoračim čulne granice dobro osluškujući svoj unutrašnji glas koji dolazi možda baš iz dalekog sazvježđa u čijem je srcu Antares.
Za vrijeme mog boravka u Americi raščistio sam stvari u mom likovnom izražavanju nakon čega je uslijedila erupcija. Ako bi uzeo godinu početka, aktivnog bavljenja slikarstvom još od mladosti, sa prvim prodatim slikama, onda bi slobodno mogao reći da se, za ovih blizu trideset godina, moj rukopis mijenjao srazmjerno promjenama koje su i mene oblikovale - rekao je Ćetković za Pobjedu.
Objasnio je da je na novim slikama predstavio mnogo više od dobro osmišljenih i na likovan način riješenih kompozicija.
- Osim što sam svakoj slici dao pokretljivost i mogućnost da diše punim kapacitetom, uveo sam magične pojaseve koji povezuju tonske razlike i gdje svjetlost ogledana u bjelinama teži apsolutnom miru.
Živimo u vremenu kada nam je više nego potrebno da savladamo strahove, sve negativnosti i probleme koji se manifestuju u današnjem društvu, pa sam stoga odlučio prikazati vedrinu i energiju koju nosim kao lijek za sve sumorne i istrošene nade za bolje sjutra, utiskujući ljepote ovog svijeta i onog kojeg ne poznajemo, gdje ljubav i sreća prizivaju sve one koji su od nje odustali. Optimizmom protiv realnosti - rekao je Ćetković.
Kakav je osjećaj prezentovati radove na onlajn izložbi? Može li se na ovaj način posmatračima prenijeti emocija kao kada bi se direktno susreli sa djelom?
-Umjetnik je prisutan u svakom slučaju i prilikom otvaranja izložbe na oba načina adrenalin je uvijek na snazi. Imajući u vidu da prikazujete tako nešto što niko ne očekuje od vas, pritom znate da je izložba dostupna svima i znajući sve prednosti virtuelnog svijeta, pored neizvjesnosti zbog mogućih tehničkih smetnji, imao sam osjećaj zadovoljstva što široj publici mogu priuštiti događaj i prezentovati moje likovno stvaralaštvo na virtuelni način, ali sam siguran da se emocija tako ne može u potpunosti prenijeti.
Na ovaj korak, koji sam još odavno imao u planu da uradim, podstakao me je javni konkurs Ministarstva kulture od kojeg sam dobio podršku da moj projekat realizujem ovim putem u kućnim uslovima zbog aktuelne zdravstvene situacije-.
Sada kada je izložba otvorena, što biste rekli – koje su prednosti, a koje mane ovakvog načina izlaganja?
-Velike prednosti su te što izložba ne mora imati vremensko ograničenje, dostupna je uvijek i na svakom mjestu u najvećoj svjetskoj galeriji, mislim na internet i Jutjub, koju mogu posjetiti svi, čak i oni koji nijesu bliski sa umjetnošću uopšte.
Ukoliko vam je ponuđeni sadržaj zanimljiv, možete odgledati ponovo, pauzirati na jednu sliku i satima je posmatrati da vas niko ne remeti i to u vašem ambijentu mira i tišine, kao i u vremenskom intervalu koji vama najviše odgovara. Za razliku od objavljene fotografije umjetničkog djela na internetu, video-forma ostavlja jači utisak jer joj muzička pozadina to omogućuje.
Susret sa djelom lice u lice je ipak snažnije i ne može vas ostaviti ravnodušnim. Nedostaci u konekciji sa djelom, kao i sa koncepcijom cijele postavke izložbe, ogledaju se u tome što nije isti doživljaj stajati ispred displeja telefona ili kakvog drugog ekrana i originalnog umjetničkog djela na platnu, kojem se možete primaći i dodirnuti i što za razliku od virtuelnog prikazivanja, slika koja je pred vama vas poziva da zavirite u detalje koje vi želite, ili sve sagledavate iz tačke koju vi odaberete. Mijenjajući uglove posmatranja dobijate više otvorenih vrata, a samim tim i emocija se bolje prenosi-.
Kakve su bile reakcije publike i koliko posmatrača je do sada vidjelo izložbu?
-Do sada, svi koji su imali priliku da vide moje slike uživo su iskazivali zapanjenost, a vjerujte mi da sam i ja imao slične momente kada završim sliku i ostanem da je posmatram. Mnogo više ljudi mi se obratilo porukama sa riječima hvale i podrške, kao i sa pitanjima, nego u javnim komentarima na društvenim mrežama.
Posebno sam iznenađen što je video-izložba imala veliki broj pregleda na mom Jutjub kanalu, što ne bi bio slučaj da bi toliki broj posjetilaca došao na izložbu u realnom galerijskom prostoru. Vjerujem da će i kasnije biti interesovanja da se izložba ponovo pogleda-.
Doktor teorije savremene umjetnosti Milun Lutovac zapisao je povodom izložbe da je na Vašim djelima „akcenat na slobodi, intelektu i dostojanstvu“. Jesu li upravo to tačke koje ste željeli da istaknete u svom stvaralaštvu?
-Na mnogim slikama kao motiv ili samo kao naznaka figuracije se nalazi orao koji ima bogatu simboliku. On je oduvijek smatran simbolom slobode kao i svih pozitivnih promjena. Ta ptica me je na neki način pozvala da pametno rasporedim svoje resurse, da se oslonim isključivo na sopstvenu snagu i intuiciju i da oslobodim čak i najmanji djelić negativne energije. U mom slikarstvu nema lukavih radnji i istina je važnija od svega. Svoj stvaralački put popločavam dostojanstvenim radnjama i iskazujem da je došao trenutak kada svu svoju energiju upotrebljavam za jačanje sopstvenih kvaliteta-.
Motive na svojim djelima iskazujete na apstraktan i nadrealan način. Što zaokupljuje Vašu pažnju?
-Ako se osvrnem na moje prethodne slike u kojima je kao motiv zastupljen lik čovjeka u raznim emocionalnim stanjima prikazan na apstraktano nadrealan način, sada mogu reći da me više zanima da prikažem duh koji se kreće sa ponekim opisnim detaljem. Sve usmjeravam na igru vidljivog i nevidljivog.
Ipak, najbolje se osjećam kada prirodi predam štafetu nadahnuća, koja zaokupi moju pažnju, i tako iz scena koje vidim u javi na pragu sna prenosim na platno.Nekako, kao orao u slobodnom letu, oko sebe vidim puno svjetlosti iz koje djelujem, a to je i najteži način jer tu nema prostora za prikrivanje. Baš kao i kod crteža na papiru.
Sve je otvoreno i sve se vidi. Moje slike su prozori kroz koje se mogu vidjeti neki drugi svjetovi i osjetiti njihov puls, gdje nema mjesta za ovozemaljske užase. Kako je slika i ogledalo duše, jasno je da sud ukusa posmatrača zavisi od svog ličnog životnog zadovoljstva i pogleda na svijet-.
Krajem prošle godine boravili ste dva mjeseca u Arizoni. Na koji način je boravak u SAD uticao na Vaše stvaralaštvo?
-Svaka promjena u životu može donijeti puno osvježenja. Moram reći da je drugi kontinent potpuno drugačiji u svakom pogledu pa i u umjetnosti. Samim tim i vrijeme koje sam tamo provodio se po mnogo čemu razlikuje. Najveći uticaj za stvaranje novog ciklusa slika je imala pustinja u Arizoni u kojoj sam slobodno hodao znajući na postojanje svih opasnosti koje iz nje vrebaju.
Nevjerovatan je osjećaj kada ste okruženi sa kaktusima kojima je to prirodno geografsko stanište u poređenju sa našim ekosistemom. Najveću inspiraciju dobijam baš iz prirode i ta veza različitosti, zajedno sa vidljivim i nevidljivim kosmičkim prostorom, dovela me je do mog željenog rezultata-.
Koliko se likovna scena u SAD razlikuje od crnogorske? U kojoj mjeri se može govoriti o razlici između položaja likovnog umjetnika u SAD i našoj zemlji?
-Savremena američka likovna scena nije ostavila na mene neki poseban uticaj jer se njihova dostignuća vrlo malo razlikuju od evropskih. Mnogi liče jedni na druge, dok to nije slučaj u našoj zemlji i okruženju. Tamo umjetnik ima brojne mogućnosti da prezentuje svoje radove, kao što su festivali umjetnosti koji se održavaju svakog mjeseca i veliki broj galerija u kojima se organizuju izložbe na kojima se okupljaju kolekcionari iz cijelog svijeta.
Takav izazov može dodatno da motiviše umjetnikovu produkciju za što bolji kvalitet i kvantitet. Nije čudno što naši umjetnici nijesu dovoljno aktivni jer je razlika u cjelokupnom društvenom uređenju evidentna-.
Da li ste u Americi uspjeli da ostvarite neku značajnu saradnju?
-Ubrzo po dolasku sam se raspitao kako stoje stvari kada je likovna umjetnost u pitanju. Ukazali su mi da postoje određeni djelovi grada u kojima su smještene galerije, pa sam zainteresovano otišao da ih obiđem. Finiks je ogroman grad sa više od pet miliona stanovnika, a sjajno je to što su galerije odlično raspoređene, posebno u Oldtownu gdje u jednoj ulici obostrano imate šta da vidite i posjetite.
Po izlozima se može utvrditi kakav je izbor umjetničkih djela zastupljen, kao i kakva je klasifikacija umjetnika i umjetnosti uopšte za datu galeriju. Od njih toliko, odabrao sam oko dvadesetak da posjetim, a sa više njih koji su iskazali posebno interesovanje za moje stvaralaštvo sam dogovorio saradnju koju mogu ostvarivati čak i od kuće u Crnoj Gori. Dobio sam i ponude za organizovanje izložbe mojih radova, ne samo u Finiksu već i u drugim velikim gradovima SAD-.
Imamo puno potencijala, ali malo mogućnosti
Kako gledate na likovni život u Crnoj Gori?
-Likovni život u našoj zemlji bi trebao biti mnogo bolji. Nažalost, živimo u podneblju u kojem nema dovoljno vremena i prostora za umjetnost. Mnogim umjetnicima se ona pretvorila u hobi, a ljubiteljima u luksuz koji sebi ne mogu priuštiti. Kao mala zemlja imamo puno potencijala, ali malo mogućnosti-.
