Bar: Promovisana druga zbirka poezije Ane Pejaković
Izvor, foto: Bar info
Autorka: Tamara Marković
U galeriji „Velimir A. Leković“ promovisana je druga zbirka poezije Ane Pejaković, „Srce ti dajem“.
Ana Pejaković je rođena u Kotoru. Školovala se u Baru i Podgorici. Živi i stvara u Beogradu.
Prvu zbirku pjesama „Mesečev cvet“, u izdanju IK „Ars Librisa“, zadužbina Vladete Jerotića, objavila je 2016.
Za nju je recenziju pisala pjesnikinja i književna kritičarka iz Beograda mr Milica Ilić, a drugu zbirku pjesama „Srce ti dajem“, u izdanju IK „Štampar Makarije“ iz Beograda i „Obodsko slovo“ iz Podgorice, koja je izašla u maju ove godine, recenziju je pisao filozof Toma Papić.
Otvarajući promociju, novinar Milan Vujović je kazao:
-Ovo bi trebalo da bude jedno ozbiljno književno veče, jer je Ana Pejaković veoma ozbiljna pjesnikinja.
Međutim, kad vidim Steva, Nina, Moma, Deja, Sava, Veska… postoji mogućnost da skliznem u Popoviće šezdesetih i sedamdesetih godina, u ono ‘barsko Dedinje’, u vrijeme bezbrižnosti, zezanja, optimizma, smijeha, koje je determinisao upravo otac naše pjesnikinje, čuveni barski gitarista, fudbaler i bankar Slavko Popović.
Sa druge strane, može se desiti da me razvali jedan d-moll, odnosno sjeta i nostalgija, jer su te šezdesete i sedamdesete godine u Popovićima, uostalom kao i na prostoru bivše Jugoslavije, bile najbolje godine za život u čitavom 20. vijeku.
Bile su to godine stabilnosti, napretka, i što je najvažnije – nade. Ali, kao što rekoh: ovo je ozbiljna poezija, pa ćemo preskočiti moguću komiku i patetiku.
Dakle, pred nama su lirski, suptilni stihovi Ane Pejaković, rođene Popović, iz njene druge zbirke ‘Srce ti dajem’, koju sam s pažnjom i respektom pročitao jer volim poeziju rime, deskripcija prirode, nježnih, a pažljivo odabranih, kao, isklesanih, riječi, liriku čežnje, ljubavi, ne samo u relacijama muško – žensko, nego i u odnosu na svoje najbliže.
Uživao sam, recimo, čitajući stihove posvećene ocu Slavku i majci Vidi, možda i zbog toga što sam ih godinama znao.
Ova lirika, koja pršti od emocija, otkriva i jednu snažnu damu, koja dozvoljava da je zavedu maštanja i snovi, uznese ljubav, ali koja zna da stvari postavi na svoje mjesto i koja duboko proživaljava i promišlja ono o čemu piše-rekao je Vujović.
U nastavku promocije Ana Pejaković je odgovarala na pitanja o svom stvaralaštvu. Objasnila je da je njena druga zbirka bila spremna još 2019.
-Međutim, počele su se dešavati neke lijepe i manje lijepe stvari. Lijepo je to što je moja kćerka dobila sina, ali taj srećan događaj me usporio u svim mojim daljim aktivnostima i planovima.
Naravno, zbog toga nimalo ne žalim, naprotiv. Zbirka je izašla nakon sedam godina od prve.
Kad je poezija u pitanju, to i nisu neke godine. Jednostavno, tok života je bio takav-kazala je Ana.
Na pitanje o rimi u svojim pjesmama, rekla je da ona za nju nema suštinsko značenje niti bilo kakvo ograničenje, ona se spontano javlja u njenim pjesmama.
Nema posebne uslove za pisanje poezije (mogu to biti razna mjesta), niti određeno vrijeme (može to biti bilo kada) za stihove.
-Jedino je bitno da se prihvatim pera kad mi sine ideja i da, makar u naznakama, zapišem ono o čemu ću kasnije pisati stihove, jer ako misao odleti više se nikad, ili gotovo nikad, ne vraća- naglasila je pjesnikinja.
Moderator je primijetio da pažljivo bira riječi za svoje pjeme, da ih „dugo kleše“ i da mu se često učini da u njenim pjesmama istovremeno zazvuče Ilić, Dučić, Rakić, Desanka… i upitao da li se vraća svojim pjesmama, da li ih dorađuje i da li ima uzora u poeziji.
-Dok ne objavim pjesmu, pokušavam temeljno da nađem pravu riječ, a kad je objavim više o njoj ne mislim, prepuštam je čitaocima. Inače, nemam uzora, ali mi prija kad me uporede sa tim velikanima srpskog pjesništva-odgovorila je Ana Pejaković.
Ona je, na kraju, upoznala brojne posjetioce u gradskoj Galeriji da je njena naredna zbirka već spremna za objavljivanje. U pitanju je duhovna poezija.
Pjesnikinja i voditelj su, tokom večeri, pročitali po nekoliko pjesama iz zbirke „Srce ti dajem“, od kojih je posebno emotivna bila pjesma „Otac“ koju je Ana napamet nadahnuto kazala, a posvećena je njenom ocu Slavku Popoviću.
Dijelove iz recenzije Tome Papića, čitala je Tamara Marković iz Radio Bara.
- Tagovi:
- bar
- Galerija
- Promocija
- Poezija
- Milan Vujović
