In memoriam: Sestra Arnolda Harmičar (1931-2023)
Izvor, foto: Bar info
Autor: Željko Milović
Juče je u Đakovu preminula časna sestra Arnolda Hemičar, najpoznatija iz plejade časnih sestara koje su radile u bolnici, a koju su svojevremeno nazvali u “Pobjedi” – “Barska Majka Tereza”.
Marija Mara Harmičar rođena je 1931. godine u malom mjestu Remetincu, najbliži veći grad Varaždin.
U rodnom mjestu završila je osnovnu školu 1944. godine, a poslije nje radila je kao kućna pomoćnica u kući imućnije porodice u mjestu.
Nakon što se odlučila za poziv časne sestre, i prvobitnog protivljenja roditelja, 24. maja 1948. godine, u 17. godini ušla je u samostan Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu.
Položila je prve zavjete 1953. godine i dobila ime sestra Arnolda.
Tokom 1954. godine s. Arnolda je došla u Bar i počela raditi u bolnici, interno odjeljenje.
Završila je Srednju medicinsku školu na Cetinju. Stručnog kadra nije bilo, pa je dolazak časnih sestara u Bar bio od neprocjenjive vrijednosti.
Samo šest časnih sestara, zajedno sa s. Arnoldom na internom i infektivnom odjeljenju, svakog dana u godini, 24 sata, pružalo je svu njegu bolesnicima.
Uz posao u bolnici, sestre su uvijek odlazile bolesnicima u kuće – davati injekcije, previti rane, posavjetovati i pomoći, ali su brinule i za crkvene potrebe.
April 1979. donio je za sve ljude na Crnogorskom primorju veliku katastrofu – zemljotres. Tu se s. Arnolda pokazala u pravom svjetlu.
I ona i druge sestre nastojale su u tim teškim danima biti bližnjima na usluzi. U bolnici se nije moglo raditi, pa su podignuti šatori i drvene barake.
Tu je trebalo nastaviti kako-tako normalan rad s bolesnicima. Svojim mirnim nastupom, razumijevanjem i ljubaznošću, “bila je svima sve”.
Ljudi su prepoznali njeno zauzimanje i nesebičnost, pa je najprije dobila Povelju Društva zdravstvenih radnika Crne Gore, a za naročite zasluge u pružanju pomoći ranjenicima i bolesnicima predsjednik SFRJ Josip Broz Tito odlikovao je Ukazom broj 135 od 9. XI. 1979. godine Ordenom rada sa srebrnim vijencem, a orden je uručio predsjednik Opštine Blažo Orlandić.
Radila je izuzetno posvećeno svoj posao, mirna, tiha i uvijek puna razumijevanja i opravdanja za sve bolesnike.
Na sve je djelovala smirujuće i opuštajuće, i na pacijente i na doktore koji su se suočavali sa velikim stresovima.
S. Arnolda je pošla u penziju početkom marta 1980. godine.
Šef internog odjeljenja barske bolnice dr Ibrahim Divanović je na prigodnoj svečanosti dirnuo sve prisutne nadahnutim govorom:
-Doživljavao sam je kao izuzetnu ličnost i tražio odgovor – u čemu leži ta izuzetnost. Shvatio sam da u njenoj prirodi leži neprocjenjivo bogatstvo, nadarenost da priđe svakom čovjeku, da se otvori njegovim problemima i patnjama, da mu pokloni svoje razumijevanje, prijateljstvo, toplinu, dobrotu, mir i svu svoju životnu mudrost.
Sve to stavljeno u službu bolesnog čovjeka, dalo je životno djelo vrijedno poštovanja i pamćenja.
Njena darovitost leži i u tome što je uspjela pratiti stručnu misao ljekara i svojim bogatim iskustvom tu misao upotpuniti, a ponekad i korigovati.
U tome upravo leži značajna pomoć sestre ljekaru, a sve ide k istom cilju, pomoći bolesniku. Tako je njeno znanje i iskustvo postalo dio naše svojine-.
Nakon odlaska u penziju, s. Arnolda je do 1990. ostala u Baru i brinula za zajednicu sestara kao njihova poglavarka.
Tu službu je nastavila i kad je došla u provincijalnu kuću u Đakovo, gdje je preuzela brigu za bolesne sestre. Niz godina je bila brižna majka i sestra bolesnijima od sebe.
- Tagovi:
- In memoriam
- Bolnica
- Bar
- Časne sestre
