Dr Hodža: Apoteka i vozilo za terenski obilazak hitno potrebni u Pečuricama
Izvor: Štampani časopis “Glas Mrkojevića” broj 4
Autor: Radomir Petrić
Foto: Naslovna Radomir Petrić
Intervju: Dr Ganimeta Hodža, ambulanta Pečurice
Otvaranje apoteke i nabavka vozila za terenski obilazak sve starijeg stanovništva u Mrkojevićima bili bi idealna dopuna svemu onome što sada mještanima pruža ambulanta u Pečuricama, siže je razgovora sa uvaženom doktorkom Ganimetom Hodža koja dva puta sedmično dolazi u Pečurice da liječi Mrkojeviće.
Dr Hodža je odavno prepoznata kao ljekarka koja brine o zdravlju stanovnika Krajine, jer je u okviru Doma zdravlja Bar stalno zaposlena u ambulanti u Ostrosu, a evo već dvije godine dolazi i u mrkovsku ambulantu.
Prvo pitanje Glasa Mrkojevića za doktorku Ganimetu bilo je, očekivano, koje sve usluge ambulanta daje mještanima.
– Pacijenti sa područja Mrkojevića ovdje mogu dobiti sve usluge koje se rade i u Domu zdravlja Bar: i laboratoriju i ljekarski pregled i upute i terapiju.
Sve se to može dobiti bez problema iako su pacijenti registrovani kod svojih izabranih doktora.
Ja radim dva puta nedjeljno, od 11:00 do 14:00, pošto imam stalni radni odnos u Ostrosu, i moram reći, za ove dvije godine koliko sam ovdje, već se jasno vidi kolika je bila potreba da se ambulanta otvori, zbog velikog broja pacijenata.
Svaki radni dan kada dođem, za tri sata bude uvijek od 30 do 40, možda i više pacijenata, i svi oni dobiju usluge ovdje.
Ono što je takođe bitno je da ovdje radi internista jedan dan nedjeljno, dr Alajbegović iz Doma zdravlja Bar.
Na što se najviše žale Vaši pacijenti u Pečuricama?
– Pa, jedna od veoma bitnih stvari koje ovdje nedostaju jeste apoteka. Mnogo bi lakše Mrkojevićima bilo da imaju mogućnost da ovdje u ambulanti podignu ljekove, jer je pacijentima iz Gorane sa jedne, i Dobre Vode sa druge strane, mnogo daleko da po ljekove idu u Vladimir, ili da moraju da idu u Bar.
Svakako bi im lakše bilo da ovdje uzimaju terapiju, većina njih ima te hronične bolesti, zbog čega svakog mjeseca moraju da dobiju ljekove.
Sa čime se ovdje u Mrkojevićima najčešće srećete u praksi u svojoj ordinaciji?
– Različito je to, varira od osobe do osobe.
Dominiraju hronične bolesti, opstruktivne, respiratorni organi, dosta je kardioloških bolesnika, razne su patologije, to ne mogu tačno sve da ustanovim, baš ima raznih patologija.
Ali, što mi posebno pada ove dvije godine: patronaža funkcioniše, njihovi izabrani doktori odlučuju o kućnoj posjeti, a ja ovdje imam slučajeva kada dolaze babe ili đedovi koji su stari i nemoćni, kojima bi možda ta usluga bila završena mnogo bolje da im idemo kući.
Ja nijesam za to da njihovi ljekari ne idu, ali, na primjer, po njihovim potrebama i zahtjevima, jedan od bitnih faktora i, što bi (bar po meni) bilo dobro jeste da imamo jedna mala kola kakobismo išli u kućne posjete, a patronaža svakako normalno funkcioniše iz Doma zdravlja.
Ja sam cijeli radni vijek provela na seoskom području i možda najbolje znam što im je potrebno, jer je dosta daleko od grada, loš teren, loši uslovi.
Stoga je jako bitno da funkcioniše i kućno liječenje, a to se onda organizuje na nivou menadžmenta Doma zdravlja, oni nam uvijek izađu u susret kad su u pitanju potrebe građana.
Ako bi došlo do uvećanja broja pacijenata, onda bismo tako sigurno mnogo bolje funkcionisali.
Kad već pominjete povećanje broja pacijenata, svjedoci smo svakodnevnog doseljavanja i Njemaca i Rusa i Ukrajinaca i Estonaca, i ko zna kojih još sve evropskih nacija u Mrkojeviće. Ima li stranaca da dolaze u ambulantu? I kakva je situacija ljeti, tokom sezone?
– Pa, vrlo rijetko stranci meni dolaze, možda zato što i nijesu upoznati i ne znaju tačan termin, ali vrata ambulante su svima širom otvorena.
Što se ljeta tiče, za ove dvije godine ne mogu pričati za Pečurice, mogu pričati samo za Ostros, jer tamo bude uvećanja i bilo je potrebe za uvođenjem dodatnog sata.
Turisti koji su na Utjehi ili u Dobroj Vodi vjerovatno imaju svoje ljekare tamo i onda oni idu kod njih. Jeste, vidim da je i ovdje ljeti uvećan broj pregleda, ali ne baš mnogo, vjerovatno su većina njih orijentisani dolje, na te sezonske turističke ambulante.
Vi poznajete prilike u ruralnom dijelu barske, a dobrim dijelom i ulcinjske opštine kao nijedan drugi ljekar na krajnjem jugu našeg Primorja. Zato je i zanimljivo čuti koliko je sličan Vaš rad u dvije ambulante sa dvije strane Rumije, morske i jezerske…
– U Ostrosu radim od 1996. godine, a ono što ne zna mnogo ljudi, jeste da sam svoj radni vijek počela baš ovdje, u Pečuricama, prva tri mjeseca.
Znam baš dobro ovaj kraj, nema kuće, mjesta, mahale da je nijesam upoznala, a u Ostrosu radim već 28 godina.
U Ostrosu je, nažalost, svaki dan sve manje i manje pacijenata, drastično pada njihov broj.
Ambulanta u Pečuricama, foto: Glas Mrkojevića
To je razumljivo, mladi idu za boljim životom, i to prihvatam. Kad nemaš vode, a to je osnovno, nemaš ni života.
Većina mladih iz Krajine idu za Ulcinj, Bar, da ne pominjem inostranstvo. Dakle, ostaju stari kojima je potrebna njega.
Nemojte misliti da nije tako i u Pečuricama, jer mladost ide za boljim životom.
Starijima koji ostaju najnužnije je i najpotrebnije da im ljekar bude blizu, i to sa svim mogućim dodatnim intervencijama i dopunama koje treba da ima svaki ljekar.
Poznato je da imate dobru komunikaciju i saradnju sa dijasporom iz Krajine, koja Vas izuzetno cijeni. U svijetlu naše priče o potrebama ambulante u Pečuricama, takođe Vaših iskustava sa terena u Ostrosu, što biste mogli da sugerišete mrkovskoj dijaspori, kako bi možda ona mogla da pomogne?
– Što se tiče dijaspore, uvijek ću s poštovanjem govoriti o iseljenicima i zahvaliti im se na svemu što rade za zavičaj, zaista su pokazali svoje veliko srce u vrijeme pandemije.
Toliko su mi izašli u susret da moji pacijenti u Ostosu nijesu morali da kupe nijedan jedini vitamin niti jedan jedini lijek!
Sve je to bilo na osnovu potreba pacijenata iz Ostrosa dodijeljeno za svakoga, i zato kažem da smo mi, zahvaljujući dijaspori, prevazišli jedan veliki dio posla i problema sa COVID-om.
Što se tiče ambulante u Pečuricama, ja bih prije svega dijasporu pozvala da, ko god hoće, dođe ovdje da vidi i da se uvjeri šta se radilo i koliko se postiglo u ove dvije godine.
Njihova bi pomoć bila svakako dobrodošla, jer bi to bila pomoć njihovim rođacima koji žive ovdje.
Ukratko, jedno malo vozilo bi bilo dobro za starce, da im se ide u posjete i da se, ne daj Bože, prebace do bolnice kada nema potrebe za sanitarnim kolima.
To su takozvani zlatni minuti, kada se mora što hitnije reagovati i povesti pacijenta u bolnicu.
Pod dva, druga vrsta pomoći bi mogla biti slična onome što je dijaspora tokom korone poslala u Ostros, da bi im tako bilo lakše.
Ja u Ostrosu imam dva kisik koncentratora, jedan mi služi samo za teren, a drugi za ambulantu.
Kisik koncentrator može bilo ko da upotrijebi kući kada pacijent ima problema s plućima, to je mobilni aparat, uključiš ga i nema šta više da se popunjava, ima sve tu.
Naravno, uz konsultacije sa mnom i sa pulmologom. Nije to nešto što ne može da se uradi, a i nije skupo.
Osim drugih preparata inhalatora, to su sporedne stvari, ali ono što mi je jako pomoglo to su invalidska kolica s elektromotorom, to je potreba.
Sad smo imali i donaciju porodice Kurmemi za pacijente s dijabetesom tip 1, podrška od 1.500 eura da se kupi aparat sa senzorom koji je i te kako potreban za insulin.
Bio bi dobrodošao i antidušek za nepokretne pacijente, kao i kreveti s elektromotorom, da je lakše pacijentima da se mogu okrenuti na jednu ili na drugu stranu. Svaka pomoć je dobrodošla!
I Vi lično ste više nego dobrodošli u Mrkojeviće. Na kraju našeg razgovora, što biste rekli o svojoj saradnji s mještanima?
– Rekla sam Vam, ja dobro znam ovo područje, nije na meni da pričam o ovim ljudima, već na njima da kažu o meni.
Ako doktor krene od sebe i ako ima dobru komunikaciju s mještanima, normalno je da pacijent uzvraća dobrom komunikacijom, a moj uspjeh je uvijek isti, tj. izliječeni pacijent – zaključila je dr Hodža za Glas Mrkojevića.
- Tagovi:
- Mrkojevići
- Pečurice
- Ambulanta
- Dijaspora
