Petar Orahovac drugi put među Baranima (VIDEO)
Autor: Radomir Petrić
Foto: Feral.bar
Dr Petar Orahovac je za svog vijeka uradio ono za što bi drugim ljudima trebala tri života-ni kraćeg, ni ljepšeg opisa životnog puta Petra Orahovca od ovih riječi izrečenih sinoć na promociji knjige „Dr Petar Orahovac Crnogorac, predsjednik Bugarske skupštine“, djela autora Dragana B. Perovića i Miroljuba Orlandića, sinoć u Dvorcu kralja Nikole.
Predsjednik Matice crnogorske magistar Ivan Jovović otvarajući promociju kazao je da je dr Petar Orahovac “večeras, uslovno rečeno, drugi put među Baranima, nakon skoro vijek i po od njegovog odlaska iz Bara, odnosno Crne Gore”.
-Zasluge za njegov povratak u koletivnu memoriju ne samo ovog grada, već i crnogorskog naroda pripadaju koautorima predmetne publikacije Draganu B. Peroviću i Miroljubu Orlandiću.
Njihova knjiga je za kratko vrijeme od objavljivanja skrenula pažnju javnosti na krupnu intelektualnu figuru, koja je svoj životni i radni angažman započela u Crnoj Gori, a profesionalnu afirmaciju doživjela u Bugarskoj.
U ime izdavača knjige-Matice crnogorske, ističem da su njeni koautori Perović i Orlandić ušli u gotovo neistražen prostor crnogorsko – bugarskih veza u novijoj istoriji, čije stranice otvaraju nove perspektive za sagledavanje i interpretaciju odnosa ova dva naroda, odnosno država.
O tome ubjedljivo svjedoči predgovor ovom izdanju, koji je napisala doskorašnja ambasadorka Republike Bugarske u Crnoj Gori dr Maglena Plugčijeva, sa kojom je Matica imala značajnu plodotvornu saradnju, naročito u u oblasti srednjevjekovnog crnogorskog ćirilskog štamparstva, što je rezultiralo konkretnim institucionalnim vezama ustanova kulture i nauke ove dvije države-naveo je Jovović.
Ova knjiga, dodao je, sadržinski nije samo životna i radna biografija, već “zahvaljujući radnji koautora” ima mnogo širi kontekst jer obuhvata različite crnogorsko – bugarske relacije, od druge polovine XIX vijeka zaključno sa godinom objavljivanja.
-Apostrofiram možda i najznačajnu činjenicu koja se nalazi među stranicama knjige, a koja je i danas aktuelna za crnogorske društvene prilike: odnosi se na Popis stanovništva u Bugarskoj iz 1905. gdje se u popisnim kolonama između ostalih naroda, nalazilo nešto manje od 300 ispitanika koji su potvrdili svoju crnogorsku etničku pripadnost, i isti toliki broj crnogorski označio kao svoj maternji jezik.
Dakle, pravničkim rječnikom, ovaj službeni dokument je odlučna činjenica u dugom postupku tj. procesu na osnovu kojeg se može prepoznati kako se preko obrazovno – kulturnih ustanova, ali i putem drugih metoda, u ondašnjoj Crnoj Gori i Srbiji odvijala ideološka indoktrinacija, tj. preoblikovanje etničkih Crnogoraca u nacionalne Srbe.
Uostalom, koautori daju na uvid i asimilatorske težnje srpske literature da i Petra Orahovca identifikuju kao Srbina, što zasigurno pisci takvih pamfleta ne mogu pronaći u bugarskim arhivama i periodici.
Svakako da dobrovoljna asimilacija nije zabranjena-na primjer, do kraja XIX vijeka u Bugarsku se doselilo blizu 2-000 Crnogoraca, ali je nedopustivo da se više od jednog vijeka u kontinuitetu pokušava negirati autohtonost crnogorskom narodu, prikazujući ga kao neku provincijalnu zajednicu, koja je istorijskim udesom uspjela stvoriti međunarodno priznatu državu još u XIX vijeku.
Upravo protiv takvih pseudoistorijskih interpretacija crnogorske istorije, grupa crnogorskih intelektualaca je ravno prije 30 godina utemeljila Maticu crnogorsku, čiji su primarni zadaci zaštita, očuvanje i afirmisanje crnogorskog nacionalnog i državnog identiteta.
To je putokaz u našim programskim djelatinostima, a jedan u nizu takvih projekata je i ova knjiga, koja, po prvi put, tretira crnogorsko iseljeništvo, te istaknute Crnogorce u Bugarskoj, zbog čega je ovo izdanje ostvarilo svoju misiju-ukazao je Jovović.
Ime dr Petra Orahovca i njegovog brata Toma Orahovca vezano je za prošlost Bara i Ulcinja.
-Tomo Orahovac je učestvovao u obnavljanju kulturnog života u tada novooslobođenom Baru, postajući predsjednik Barske narodne čitaocice 1881. koja se shodno tadašnjem zvaničnom ideološkom obrascu nazvana Srpska narodna čitaonica.
Dr Petar Orahovac je bio prvi predsjednik Narodne čitaonice u Ulcinju, osnovane 1884. iako je u studiji „ Narodna biblioteka „Mirko Srzentić“ 1884 – 2014 (130 godina ulcinjske čitaonice)“ pogrešno navedeno njegovo ime Dr Niko Orahovac, kao predsjednika ove ustanove.
Ipak, ličnost Dr Petra Orahovca je neodvojivo povezana sa njegovom profesijom, s obzirom da je postavljen za okružnog ljekara za Bar i Ulcinj.
Knjiga pokojnog dr Anta Martinovića „ Pregled zdravstvene djelatnosti u Baru“, objavljene, takođe, u izdanju Matice crnogorske, pruža određen broj podataka o radu dr Petra Orahovca kao okružnog ljekara, pri čemu treba napomenuti da su mu tadašnje crnogorske vlasti povjerile i sanitarni nadzor nad robom koja je dolazila preko crnogorskih luka.
U jednom od rijetkih sačuvanih dopisa, dr Petar Orahovac daje preporuke vlastima za pravilno obavljanje sanitarnih djelatnosti, te u istom konstatuje da je u lukama sanitarni red na niskom nivou, da se ne poštuje naredba o desetodnevnom obaveznom karantinu posade, i u cilju popravljanja prilika traži od vlasti za potrebe obavljanja ovog dopunskog posla ispomoć još jednog ljekara za rad u lukama.
Petar, kao i njegov brat Tomo zbog sukoba sa režimom knjaza Nikole napustili su Crnu Goru sredinom 80-ih godina XIX vijeka.
Tomo Orahovac je ostao dosljedni protivnik dinastije Petrović – Njegoš do smrti, stavljajući se u službu Kraljevine Srbije.
Ostavio je za sobom obimnu publicističku građu, baveći se dominantno crnogorskim temama, pri čemu iz njegovog različitog opusa treba izdvojiti knjigu „Znamenite Crnogorke“.
Za razliku od brata, dr Petar Orahovac kao i mnogi drugi Crnogorci vođen karijerističkim motivima, odnosno neuporedivo većim mogućnostima za profesionalnu afirmaciju nastanjuje se u Bugarskoj, gdje on i njegovi potomci stekli i uživaju visok društveni ugled-naveo je Jovović.
On je ocijenio da se na primjeru braće Orahovac može zaključiti da je Crna Gora “dugo bila rezervoar kvalitetnih kadrova”, mada, u konkretnom slučaju, bila i predmet i složenih porodičnih odnosa, jer su se braća Orahovac u srpsko – bugarskim sukobima nalazila na različitim stranama.
-Nakon objavljivanja ove knjige potrebno je uputiti inicijativu da jedna od ulica u Ulcinju dobije naziv po dr Petru Orahovcu, jer svaka sredina, odnosno zajednica koja u simboličkoj ravni želi da njeguje kulturu sjećanja ne može izostavljati tako značajne ličnosti, poput ove o kojoj govorimo.
Ovaj javni poziv je takođe upućen i lokalnoj upravi u Baru, s tim da treba istaći, da jedna od barskih ulica već nosi naziv po Tomu Orahovcu-poručio je Jovović.
Književnik Marijan Mašo Miljić je naveo da je dr Petar Orahovac rođen 1857. u crnogorskom selu Orahovu u Kučima, a medicinu je završio u Moskvi 1883.
Nakon završenih studija radio je u Baru i Ulcinju, a potom odlazi u Bugarsku 1884, gdje je jedan od osnivača Bugarskog ljekarskog saveza, kasnije i predsjednik ogranka Crvenog krsta u Sofiji.
- Aktivno se uključuje u politički život Bugarske i postaje vođa stranke koja se zvala „orahovisti“.
Bio je izabran i za predsjednika bugarske Narodne skupštine. U drugoj domovini, Bugarskoj, stekao je najviša priznanja i svrstao se među velikane istorije.
U Crnoj Gori, ostao je takoreći nepoznat do ove knjige koja ga vraća u kolektivnu memoriju crnogorskog naroda kao znamenitu ličnost crnogorske dijaspore.
Zahvaljujući autorima knjige, Matici crnogorskoj i bugarskoj ambasadi u Crnoj Gori, ovim djelom Petar Orahovac je predstavljen kao cjelovita ličnost, čovjek, ljekar, naučnik, utemeljivač bugarskog zdravstvenog sistema.
Knjiga je vrlo koherentno djelo, iako je nastala kao plod istraživačkih, naučnih i intelektualnih napora dvojice autora, koji su dugo radili nezavisno jedan od drugog, ali su se njihovi rezultati stopili u jednu istraživačku leguru i čvrstu formu knjige-rekao je pored ostalog Miljić.
Novinar Slobodan Čukić je naglasio da se knjiga pojavila “u smutnim godinama, kada je ovakvih, sveobuhvatnih studija, sve manje”, dodajući da su za njenu izradu raspoloživi izvori “iscrpljeni do krajnosti, a građa znalački organizovana”.
- Dolaskom u Bugarsku, igrao je važnu ulogu u medicinskom i političkom životu narednih decenija.
Ne treba posebno naglašavati koliko je teško sticati političku i profesionalnu karijeru van svoje domovine.
Dajući veliki doprinos uvođenju sanitarnih i higijenskih novina u medicini, svojim blistavim životom i blistavom karijerom dr Orahovac je služio na čast i Crnoj Gori i Bugarskoj-poručio je Čukić.
Dragan B. Perović je istakao da je knjiga posvećena Petrovom unuku Aleksandru Aliku Orahovcu
-Alik je bio izuzetno vitalan u svojoj 91. godini. Ne mogu vam opisati sreću koju je iskazivao zbog toga što je upoznao Crnogorca s kojim je mogao da razgovara o svom porijeklu.
To najbolje govori o ljubavi Petra Orahovca prema domovini Crnoj Gori, koju je prenio i na svoje potomke-.
Miroljub Orlandić je naglasio da je u pripremi knjige dobijena podrška bugarskih institucija-Bugarske akademije nauka i umjetnosti, Demografskog instituta, Zavoda za statistiku, Nacionalne biblioteku zahvaljujući profesorki Mariji Polimirovoj.
Polimirova je na bugarskom jeziku predstavila saradnju sa autorima i zahvalila organizatorima promocije i autorima knjige, a publici se obratio i nekadašnji predsjednik Opštine Bar Zarija Lekić koji je iskazao podršku Matici crnogorskoj.
