Kud’ plovi ovaj Titanik?
Autor: Petar Špadijer, Prosvjetna zajednica
Mučne, sramotne, poražavajuće scene divljanja srednjoškolaca u jednoj od naših škola sramotan su pokazatelj propasti izgradnje crnogorskog društva na ideji civilizovane zajednice i obrazovanog pojedinca.
Ove slike u najprljavije blato bacaju odavno mrtvu ideju da živimo u društvu kome „čojstvo i junaštvo“ blješte kao dominantna crta morala.
Bilo je pitanje dana kada će nakazni kadrovi iz susjedstva (maltretiranje profesorice u Trsteniku) bjesomučno zakucati i na naša vrata.
Ne zbog toga što su naša djeca bolja ili gora od vršnjaka iz okruženja, već zato što je naša država, kao i države u regionu, u sveopštem grabljenju i otimanju za političke pozicije i državne resurse, obrazovanje totalno obesmislila i marginalizovala.
Foto: Printscreen
Scene kojim se njihovi akteri ponose dovoljno da ih prezentuju na društvenim mrežama brutalno pokazuju dokle stiže nebriga društva za sistem obrazovanja.
Jer, ovako bahato, nadmeno, divlje ponašanje mlad čovjek može sprovoditi samo ako je u velikoj mjeri svjestan da će proći nekažnjeno.
A snimak kojem smo svjedočili upravo ukazuje na to – da demoliranje školske imovine i maltretiranje i unižavanje prosvjetnog radnika prolazi nekažnjeno.
I kao nedavno u Srbiji, i ovdje prosvjetni radnik, tužno, bolno i bespomoćno sjedi u učionici i nada se da će kraj časa dočekati sa oba oka, sa cijelim kostima i bez fleka od krvi.
I ta bezglasna bespomoćnost nastavnika je zapravo krik koji para uši – krik koji kaže da prosvjetni radnik nema zaštitu, ni u školi, ni u lokanoj zajednici, ni na nivou nadležnog ministarstva, ni u pravosudnom sistemu.
Jer, u suprotnom, mladi izgrednici bi bili prijavljeni, sankcionisani, bili bi za nauk i ostalima.
Izostanak reakcije osobe koja sjedi u učionici ukazuje na mirenje sa unaprijed izgubljenom bitkom i, što je još tragičnije, strah od goreg.
Ovih dana je i još jedna višedecenijska ignorantnost i kratkovidost, kao težak dlan, ošamarila naše obrazovne ustanove.
Nedostatak profesora matematike, fizike i hemije, godinama predviđan i najavljivan, počeo je da uzima danak.
Neke škole su se snašle angažovanjem kolega koje godinama uživaju status penzionera, druge po principu „daj šta daš“ zapošljavaju nestručan kadar, dok je trećima ostalo da igraju „dodole“ u nadi da će to riješiti problem.
A na problem se glasno i jasno godinama ukazivalo.
Sama je Prosvjetna zajednica, kroz desetine medijskih nastupa, proteste, saradnju sa UNICEF-om ili Zavodom za školstvo, pa i u direktnom razgovoru sa aktuelnim ministrom, ne samo iznijela problem već i ukazala na modalitete i dinamiku rješenja.
No…
Proljetošnja sramota sa polumaturskim i maturskim ispitima, potom još jedno pranje ruku od ozbiljnog angažovanja u kreiranju pristupa za poboljšanje rezultata na PISA testiranju, gdje je po običaju vruć krompir po ko zna koji put gurnut nastavnicima i, na kraju, suluda, neracionalna, neobjašnjiva odluka o rasipanju novca na dnevnu štampu u svakoj školi, uz sve navedeno u tekstu, samo daje vjetar u leđa našem Titaniku, do skorog i neizbježnog susreta sa ledenim brijegom.
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nisu nužno i stavovi redakcije Feral.bar.
- Tagovi:
- Petar Špadijer
- Kolumna
- Nasilje
- Škola
