Bar, Crna Gora
22 Sep. 2024.
post-image

Bulajić: Kotor, Podgorica, Nikšić, Budva i Bar prednjače u broju mladih koji konzumiraju psihoaktivne supstance

Izvor, foto: Radio Kotor

Autorka: Sanja Čavor

Direktor Nevladine organizacije (NVO) “Preporod”, psiholog Jovan Bulajić, gost je emisije “Nedjeljni razgovor”, a sa njim smo razgovarali o zloupotrebi psihoaktivnih supstanci (PAS) od strane maloljetnika i psihološkim problemima savremene porodice i omladine. 

 Osnivanje multidisciplinarnih timova za sprječevanje zloupotrebe droga u Crnoj Gori je inicirala upravo Vaša NVO, kroz projekat “Biram oporavak” koji je uz podršku Svjetske federacije za borbu protiv droga WFAD realizovao zajedno sa partnerima iz BiH i Srbije, te organizacijama “Proslavi oporavak” i “Izlazak”. Šta je njihov cilj i kako funkcionišu?

-Cilj multidisciplinarnih timova jeste integrisanje resursa i sagledavanje problematike zloupotrebe PAS sa svih aspekata sa kojih je moguće uticati da se problematika zloupotrebe droga smanji.

Zatim, stvoriti mrežu multidisciplinarnih timova na nivou lokalnih zajednica (MDTs) i uspostaviti širu mrežu ljudi koji vjeruju u oporavak.

Takođe, cilj uspostavljanja multidisciplinarnih timova je i razvoj platforme i tijela za podršku ranjivim kategorijama pogođenim problemom zavisnosti, kako bi se akteri međusobno podržavali u nastojanjima vezanim za oblast zavisnosti, a koja su kako u korist lokalne zajednice tako i u obostranom interesu i interesu krajnjih korisnika i njihovih porodica.

Međusobna saradnja unutar timova se sastoji i od:

-unaprjeđenja i povezivanja svih aktera unutar ove problematike, kroz multisektorsku saradnju, umrežavanja i osnivanja multidisciplinarnih timova;

-međusobne razmjene informacija o stanju, kako na terenu, tako i na nivou relevantnih politika o drogama;

-zajedničkog rada i podrške u kampanjama na vidljivosti i promociji aktivnosti procjene stanja i razmjene podataka i istraživanja;

-razmjene iskustava i dobrih praksi;

-zajedničkog organizovanja seminara, okruglih stolova i edukacija stručnjaka;

-evaluacije uspjeha zajedničkih projektnih aktivnosti i izrada zaključaka;

-drugih vidova saradnje o kojima strane postignu dogovor, a sve kako bi se osoba u procesu oporavka od zavisnosti zajedničkim naporima podržala i dovela na mjesto njenog maksimalnog potencijala.

Šta su razlozi stope značajnog povećanja zloupotrebe psihoaktivnih susptanci među maloljetnim osobama, mladima u adolescentnom periodu, a naročito među pripadnicama ženskog pola?

-U pravu ste kada kažete da evidentno povećanje broja “uživalaca” PAS-a kod djevojaka.

Među najvažnijim razlozima su: višak slobodnog vremena, „normalizacija“ uzimanja, mediji, inicijative za legalizaciju, nedovoljno edukacije djece i roditelja, neposvećenost cjelokupnog državnog sistema.

Zašto veliki broj mladih danas smatraju da je korišćenje određenih droga sasvim prihvatljivo i u trendu?

-Percepcija mladih je danas takva zbog ogromnog uticaja medija, vršnjačkih grupa, te nepoznavanja posljedica koje uzrokuje konzumiranje psihoaktivnih suptanci.

Veoma je važno razgovarati kako se oduprijeti PAS-u, naročito u periodu adolescencije.

Jer, u tom periodu odrastanja vršnjačka grupa počinje da biva autoritativna do koje je djetetu izuzetno stalo.

 U tom nastojanju da bude prihvaćeno, lakše popuštaju roditeljski savjeti i barijere o kojima se uči u roditeljskom domu.

Starosna granica kada se mladi odlučuju da posegnu za drogama je sve niža (nerijetko čujemo od 12. godine). Da li tome dodatno doprinosi neinformisanost roditelja i dezinformacije koje se plasiraju putem raznih medija u odnosu na psihoaktivne supstance?

-Naše iskustvo od dvadeset godina rada je da se u ovom slučaju ne može govoriti o pravilu, već o izuzecima kada je pomenuti uzrast u pitanju.

 Svakako je činjenica da se snižava starosna dob počinjanja zloupotrebe psihoaktivnih supstanci.

O tome svjedoči i posljednje ESPAD-ovo istraživanje i dostupni rezultati koji nisu ohrabrujući, ali je svakako alarm da se pod hitno nešto mora mijenjati.

Tome dodatno doprinose postojeća, očigledno neadekvatna sistemska rješenja, ali i pojedini mediji koji promovišu pogrešen sistem vrijednosti, normalizuju nasilje i konzumiranje PAS.

Dodatni problem predstavlja sve veća ponuda droga na “crnom” tržištu, što znači da je dostupna i onima koji su maloljetni?

-U pravu ste. To je činjenica i rekao bih, globalni trend, koji bi trebao da zabrine donosioce odluka.

Ne kažem da se uopšte ne radi po pitanju rješavanja ovog problema u zemlji, ali je to nedovoljno.

Odgovorno tvrdim da se sa nivoa primarne, sekundarne i tercijarne zaštite i prevencije pruža veliki doprinos, ali s druge strane, činjenica je da problem raste.

To je signal da se mora nešto promijeniti. Više kadra treba podsticati, a i u sistemskom pristupu nešto, očigledno, ne funkcioniše.

Ako situacije u društvu i sa mladima ne budemo doživljavali onakve kakve zaista jesu, ne budemo odgovarali na realne potrebe populacije, nemoguće je i adekvatno reagovati.

Kotor, Podgorica, Niškić, Budva i Bar su gradovi koji prednjače kada je u pitanju broj mladih koji konzumiraju PAS.

To su naša djeca, naša briga i svako iz svojih pozicija, dakle, država, stručni timovi i porodica moraju djelovati združeno, stručno, odgovorno i posvećeno, ako želimo da se ovaj problem iskorijeni. 

Koje su ključne faze u terapijskom programu koje primjenjujete u Savjetovalištu?

-Ohrabruje činjenica da sve veći broj mladih danas traži pomoć psihologa ili nekog drugog stručnjaka.

Postoje dostupni brojevi telefona za sve one koji su zainteresovani za otpočinjanje tretmana.

Od početka godine nešto više od dvadesetoro mladih ljudi, mahom punoljetnih (18+) je potražilo pomoć u Savjetovalištu.

Naša vrata nisu samo otvorena za njih, već i za one starije. Obavlja se savjetovanje za roditelje i članove porodica. Prostorije se nalaze na Tabačini.

Termin se prethodno treba zakazati, a tretman je individualan. Još uvijek postoji pokušaj izbjegavanja ovog problema od strane članova porodice, ali na sreću, sve manje.

U kotorsko Savjetovalište ne dolaze samo mladi, već i zavisnici sa podužim zavisničkim stažom. Što se mladih tiče, roditelji u 100 odsto slučajeva jesu oni koji prvi pozivaju. 

Do prije desetak godina zloupotreba PAS dominantno je doživljavana medicinskom problematikom, međutim, u posljednje vrijeme, svi oni koji se uspješno bave tretmanom zavisnosti, se slažu da je važno imati multidisciplinaran pristup.

 Ima onih koji žele isključivo kontakt sa psihologom, ali i onih kojima je dragocjena podrška stručnjaka i iz drugih oblasti.

Nakon nekoliko susreta procjenjujemo i potencijelno sugerišemo koja od ove dvije opcije je najpoželjnija i koja bi mogla dati najbolje rezultate u terapijskom procesu.

U psihološkom savjetovanju dragocjeno je na početku detektujemo uzrok problema, a nerijetko je to neka trauma iz djetinjstva.

Nakon uspostavljanja kvalitetnog, terapeutskog odnosa, slijedi period suočavanja sa problemom i korak po korak se krećemo ka uspjehu.

Roditeljima bih poručio ovom prilikom da je svaki korak ka izmiještanju iz situacije u kojoj dijete psihofizički trpi, važan i ohrabrujući i da trebaju istrajati na putu ozdravljenja, jer su benefiti višestruki.

Ono što nikako ne preporučujem je ćutanje o ovom problemu, izbjegavanje suočavanja sa sobom i odlaganje situacije u vezi sa zloupotrebom PAS koju primjećujemo ili pak sumnjamo da potencijalno postoji.