Bar, Crna Gora
22 Nov. 2024.
post-image

Skyrunning storija: Miluša Bošković

Izvor: Radio Kotor

Autorka: Sanja Čavor

Foto: Skyrunning Srbija i Crna Gora, DUT (Dalmacija Ultra Trail), PISAO (Evropsko prvenstvo u Skyrunningu u Portugalu), Trebinje Vertikal

Uspjeh, znanje, posvećenost i ljubav prema onome što radite vrijednosti su koje su uvijek na cijeni, ocjenjuje članica Tratlon kluba Kotor Miluša Bošković, koja se dugi niz godina bavi skyrunningom (trčanjem po planinskim stazama) i trail trčanjem. 

Otkriva nam da dan obično započinje trčanjem ili vožnjom bicikla, po mogućnosti, što ranije i što dalje od gradske vreve.

-Kada ste od ranog jutra uz cvrkut ptica, šum vjetra, talasa, energija je na maksimumu, što je sasvim dovoljno za pozitivan početak dana-kaže Bošković. 

Na trkama skyrunninga, pojašnjava, cilj je uvijek savladati uspon i stići do samog vrha planine, dok na trail trkama nije obavezno da se staze protežu do najviše tačke uzvišenja.

Upravo su obronci planina, staze, svjež vazduh i neopisivo lijepi pogledi ono što posljednjih godina privlači, kako triatlonce, orjentirce, atletičare, tako i alpiniste, planinare, bicikliste svih nivoa i rangova.

Bošković za emisiju “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora s ponosom ističe da je izgradila solidnu karijeru u svijetu planinskog trčanja.

-Ljubav prema prirodi i sportu sam spojila u jedno, a moji počeci su vezani za Planinarski klub Vjeverica iz Kotora.

Sa njegovim članovima/icama sam se otisnula u avanturu zvanu planinarenje.

Od 2015. godine sam počela da učestvujem na trail trkama i definitivno sam se pronašla u ovom sportu-priča nam Bošković.  

Inspiraciju nalazi svuda, a najviše u prirodi.

-Zvukovi iz prirodnog okruženja su mi najveći podsticaj.

Pitanje je percepcije i naše odluke da li će nešto da nam posluži kao inspiracija ili ćemo da nalazimo nedostatke i opravdanja da se ne krećemo i da ne treniramo.

Ima dana kada jednostavno nije moj dan i u tim momentima treba oslušnuti svoje tijelo i ako ne ide, stati i odmoriti se. U suštini, kao i u svemu, najteže je krenuti.

To je otprilike prvih deset do petnaest minuta, dok se tijelo ne zagrije i onda je sve mnogo lakše-pojašnjava Bošković.

Na pitanje, koja joj je trka do sada bila najzahtjevnija, odgovara da je to TDS trka na Alpima 2019. godine, održana u okviru UTMB-najveće svjetske trail trke.

-Staza je bila duga oko 150 km, sa nešto preko 9.000 uspona i ona je za mene bila najteža do sada.

Zahtijevala je odličnu fizičku spremnost i prijavila sam se za to takmičenje kako bih izašla iz svoje zone komfora, probala nešto novo i drugačije i uspjela sam u tome-prisjeća se Bošković.

Kako navodi, neuspjesi su sastavni dio života, pa i sporta.

-U takvim situacijama je naš zadatak da osvijestimo grešku, izvučemo pouku i hrabro nastavimo dalje.

Volim sport kojim se bavim, jer čovjeka snaži, kako fizički, tako i mentalno-dodaje naša sagovornica.

S obzirom na to da se radi o sportu koji je kod nas još uvijek na rekreativnom nivou, državne institucije bi, po njenom mišljenju, najprije trebale da počnu da ulažu u rekreativne sportove, izgradnju sportske infrastrukture, jer su benefiti pozitivni na duže staze, nacija je zdravija, a stvaraju se i njeguju zdravi stilovi života.

Bošković ističe da su porodica i prijatelji njena najveća podrška.

-Sretna sam i ponosna što su moju ljubav i posvećenost prema ovom sportu i dosadašnje uspjehe prepoznali i podržali, prije svega, moji najbliži, a onda gradska uprava, odnosno opštinski Sekretarijat za kulturu, sport i društvene djelatnosti, kao i moji sugrađani/ke.

Osim njih, medijska podrška je od velikog značaja, pa bih ovom prilikom riječi zahvalnosti uputila i Radio Kotoru koji od početka prati sva takmičenja na kojima učestvujem, kao i drugim medijima u Boki.

Neopisiv je osjećaj kada stanete na tron nakon velikog truda i odricanja i to je svojevrsna potvrda da sam dovoljno vjerovala u sebe i dala najviše što mogu.

Čast je predstavljati svoj grad i državu u evropskoj sky eliti-smatra Bošković. 

Dodaje da je čovjek sretan kada radi ono što ga ispunjava i što voli, a to se, napominje, “ne mjeri materijalnim vrijednostima, već onim malim, svakodnevnim trenucima sreće”.

Mišljenja je da je Kotor dobio mnogo u promovisanju zdravih stilova života, ali i pozitivnih ekonomskih efekata, realizujući trke kao što su: Ocean lava Montenegro, Boka bay trail, X-WATERS u Risnu, Skalinada i Kotor vetrikal extreme.  

Posljednjih godina sve više čitamo o sjajnim uspjesima, kako crnogorskih, tako i regionalnih sportistkinja, a Bošković kaže da prati ženske sportove u državi i okruženju.

-Posebno sam zainteresovana za outdoor sportove. Nekada je na trkama bio veoma mali procenat žena, a danas je to mnogo više, što je potrebno i pohvalno.

Bokeški polumaraton je, recimo, pokrenuo veliki broj ljudi da trče i to je pohvalno.

Ljudi su vidjeli da se u njihovom gradu održava takva jedna trka i odlučili su na taj način da budu dio cijele priče.

Takođe, pohvalila bih jedan veliki dio ljudi iz Kotora koje volontiraju na skoro svakom događaju.

To su ljudi velikog srca, ako nisu sportski spremni, oni i na taj način budu dio događaja i podrže ga-rekla je Bošković koja se priprema za Evropsko prvenstvo u Skyrunningu na Prokletijama.

-Taj veliki sportski događaj biće održan sredinom ovog mjeseca i želim da se spremim najbolje što mogu-poručila je Bošković.