Njemačko-ruska moba u Mrkojevićima
Autor: Radomir Petrić
Foto: Mišael Bader
Sve se može kad se vrijedne ruke slože, izreka je koja se ovih dana u praksi dokazuje i u Pečuricama, gdje je započeta obnova objekta stare Spomen-škole.
Ono što ove radove odvaja od uobičajenog, jesu njihovi izvođači: riječ je o pravoj njemačko-ruskoj mobi u srcu Mrkojevića!
-Na naše zadovoljstvo u školi, ali i čitave lokalne zajednice, zahvaljujući entuzijastima, grupi roditelja naših učenika iz Njemačke, počelo je uređenje Spomen-škole, najstarije škole u Mrkojevićima, koja je počela sa radom daleke 1886. godine.
U planu je da renoviramo kompletan objekat, a da jednu prostoriju preuredimo u čitaonicu, u kojoj bi u popodnevnim časovima mogle biti održavane i promocije knjiga i izložbe, i neki dugi kulturni sadržaji-priča za Feral.bar Osman Grgurević, direktor Osnovne škole (OŠ) „Mrkojevići“ u Pečuricama.
Grgurević podsjeća da je ovo realizacija dogovora školske uprave sa njemačkim doseljenicima u Mrkojeviće, s početka drugog polugodišta.
„Sve i da ne znaju, uvjereni su u ono što rade“
-U startu je napravljen plan aktivnosti, koje su to intervencije neophodne. Ima dosta posla, ali, počeli smo od prvog dana sa velikim entuzijazmom.
Vidio sam desetak muškaraca i žena sa velikom željom da lično učestvuju u radu, volonterski, a ne da njihova uloga bude da samo doniraju novac za opravke.
Treba tu malo da se reparira stolarija, da se sredi pod, okreče zidovi, zamijene lusteri i sijalice...
Ima dosta posla, a kod tih starih objekata uvijek jedno vuče drugo, pitanje je da li će se još nešto novo otvoriti tokom radova , u svakom slučaju, ne stajemo dok ne završimo-dodaje Grgurević.
Na pitanje Feral.bar da li osim želje i volje u angažmanu ovih volontera vidi i znanje, Grgurević odgovara da se radi o pravim majstorima, „bez ikakvih navodnika“.
-Po onome koliko ja znam o zanatskim radovima, čini mi se da jako dobro znaju to što rade.
Vidio sam ono što mi je bitno i na osnovu čega procjenjujem da li neko zna svoj posao- oni ne gube vrijeme, svako zna što radi.
Sve i da ne znaju, uvjereni su u ono što rade-našalio se Grgurević.
Internacionalna moba
Sa zemljacima je i ovog puta pionir njemačke kolonije u Mrkojevićima, popularni barski Njemac Mišael Bader koji je roditelje učenika i povezao sa školskom upravom početkom februara.
-Volonteri u ovim radovima su manje-više roditelji njemačke djece koja pohađaju nastavu u mrkovskoj školi, a u akciju se uključio i jedan dio ruskih familija čija djeca takođe uče ovdje.
Dakle, Rusi i Njemci rade zajedno-ukazao je Bader.
On ne krije zadovoljstvo obimom radova, „ baš je velika akcija, mnogo je ruku uključeno, izgleda baš dobro“.
-Kupili smo materijal u Baru kod „E plus“ koji su nam dali 25 posto popusta kada su čuli o čemu se radi, onda smo krenuli da malterišemo, da čistimo unutra pod, da radimo oko prozora.
Majstori kažu „svaki posao je na neki način težak“, ali, kako sam vidio, oni to rade sa osmjehom i velikim zadovoljstvom, ne treba da bude mnogo teško, odlučlili su dobrovoljno da rade, i to se vidi odmah-ističe Bader.
On priznaje da nije čuo za riječ moba, a ni za radnu akciju, te da takva praksa nije baš zastupljena u njegovoj domovini.
-Uz ogradu da ipak nisam zadnjih petnaest godina u Njemačkoj, ali, ono što se kaže društvena odgovornost pojedinca- nema baš toga toliko u Njemačkoj, tu svaki čovjek živi sam za sebe, ne vjerujem da ljudi daju toliko pomoći drugima-.
Lijep signal lokalnoj zajednici
Radovi bi u kompletu trebalo dabudu završeni tokom ljeta, a največi dio bi prema planu bio okončan do Dana škole, 13. juna.
-Takav je dogovor, a ako nešto preostane, biće završeno do početka školske godine.
To je set osnovnih zanatskih radova koje je danas najteže uraditi, sve i da imate novac, jer na tržištu nemate majstore, i to zna svako ko gradi-napominje Grgurević.
On dodaje da je mislio da će roditelji samo da prikupe novac i da će „neko drugi to da odradi“, a kada je vidio Njemce kako su zasukali rukave-„zadovoljstvo mi je bilo još veće“.
Mrkojevići kada su čuli ko su majstori, ističe, prvo su svi bili iznenađeni, pa začuđeni, i onda je svima bilo simpatično.
-Ovo nam može biti samo primjer, jer mnoge od tih stvari mi sami možemo da uradimo, ali, vjerovatno se toga nismo sjetili.
Podsjećam da je školski košarkaški teren urađen 1974. u akciji u kojoj su učestvovali nastavnici i roditelji ondašnjih učenika, sami su nabavili materijal, betonirali igralište, održavali i uredili dvorište.
Nekada je to bilo normalno u našoj sredini, nažalost, u međuvremenu se negdje to izgubilo, nadam se da će se taj duh zajedništva i društveno- korisnog rada vratiti-.
Obnovu škole pomaže i dijaspora
U ovom dijelu sanacije i rekonstrukcije objekta, škola je veliku pomoć imala i od ugledne iseljeničke porodice Kurmemaj, Ahmeta i Dine, koji žive i rade u Njujorku.
-Oni su finansirali kompletnu zamjenu bravarije koju je barski „Rolomont“ izveo u roku i po najvišim standardima-zaključio je Grgurević.
