Golove davao i rukom, i nogom i glavom
Izvor: RTCG
Autor: Budimir Bućin
Foto: TVCG, arhiva
Veljko Uskoković je imao karijeru na kojoj bi pozavidjeli i najveći vaterpolisti na planeti.
Od medalja izdvaja dva zlata: na Evropskom prvenstvu u Malagi 2008. godine sa reprezentacijom Crne Gore i 1991. takođe na šampionatu Starog kontinenta, ali u kapici Jugoslavije.
Veljko Uskoković ima ukupno tri zlatne i jednu srebrnu medalju na prvenstvima Evrope, srebrnu i dvije bronzane na svjetskim šampionatima i bronzanu sa Olimpijskih igara u Sidneju.
Nažalost, bez olimpijskog je trofeja u kapici Crne Gore. A bio je blizu u Pekingu.
Najveći dio karijere proveo je u Bečeju kada je taj tim dominirao u Evropi. Da nije bilo sankcija još bi kolekcija medalja bila punija.
Veljko Usković ostaje upamćen i po tome što je nosio crnogorsku zastavu na otvaranju Olimpijskih igrama u Pekingu. On je ljevoruk, pa mu je to teže palo nego igra u bazenu, pošto je morao nositi u desnoj.
Služi se pomalo i desnom, ali barjak, olovka i lopta "leže" mu u lijevoj ruci.
Ljevorukih vaterpolista, a tako kvalitetnih kao Veljko, bio je mali broj. Imao je trzaj lijevom rukom, koji se najčešće završavao golom.
Znao je ponekad i desnom da postigne gol u situacijama kada nije mogao lijevu da "izvuče".
1991. godine, pred odlazak na Prvenstvo Evrope u Kotoru, postigao je gol glavom. Primorac je igrao protiv reprezentacije Jugoslavije, a on je predriblao golmana Renca Posinkovića i kada je bio pred praznom mrežom, da zadovolji publiku glava je aktivirana umjesto lijeve ruke i aplauz je trajao dva minuta.
Način postizanja golova ne bi bio kompletan da nije bilo i poneki nogom, najčeše na treningu, ali bilo ih je i na prvenstvenim utakmicama.
Ostaje upamćen i kao igrač koji je i malo vremena proveo ispred linije gola.
Bilo je to prilikom gostovanja Budvanske rivijere u Egeru, kada je silom prilika zamijeno isključenog čuvara mreže Denisa Šefika. Dva puta mu je pogođena stativa, ali ne i mreža.
Veljko Uskoković žali što je u naponu snage zakočen sankcijama. Očekivao je da će karijeru zaokružiti olimpijskom medaljom, ali je ponosan na sve trofeje.
Malaga je, ipak, na prvom mjestu. Doček u Tivtu, Kotoru i Podgorici ravan je trofeju.
Dugo je bio u bazenu. Samo između dvije evropske zlatne madalje proteklo je 17 godina.
Svrstan je, s pravom, u grupu velikana crnogorskog sporta.
