Sistemska podrška imperativ za žrtve svakog vida nasilja
Izvor, foto: Barinfo
Autor: Ivanka Leković
NVO SOS telefon za žene žrtve nasilja Nikšić, u saradnji sa UNICEF-om i ostalim agencijama Ujedinjenih nacija koje pružaju podršku u cilju boljeg odgovora na migrantsku krizu u Ukrajini, sprovodi program „Prevencija i zaštita najugroženije djece i porodica izbjeglih i migranata u Crnoj Gori u riziku od nasilja i iskorištavanja“.
Program asistent na ovom projektu Nada Koprivica objašnjava o čemu se radi. Ona je bila gošća Radio Bara neposredno pred radionicu namijenjenu izbjeglima iz Ukrajine u hotelu „Sato“.
-SOS telefon Nikšić je prošle godine, s obzirom da smo naglo dobili značajan broj ljudi, koji su zbog rusko-ukrajinskog rata bili prinuđeni da spas potraže u Crnoj Gori, prepoznao potrebu da se posveti pažnja, podrška i pomoć ženama i djeci koji dolaze sa ovih područja.
Oni su u ratnim dešavanjima dodatno ranjivi, jer dolaze u zemlju koja im je nepoznata – ne poznaju jezik, zakone, servise pomoći i podrške na koje mogu računati, ne poznaju ni svoja prava i u stalnom su strahu da li će uopšte moći da ostanu.
Uz podršku UNICEF-a i ostalih agencija UN-a koje imaju svoj program za podršku migrantima u krizi, razvili smo projekat i od novembra prošle godine, u okviru naše nacionalne SOS linije za žene i djecu žrtve nasilja (besplatna linija 080-111-111), uspostavili servis na ukrajinskom i na ruskom jeziku, za žene i djecu.
Takođe, u SOS skloništu za žene i djecu sa iskustvom nasilja, koje vodi SOS telefon Nikšić, imamo osobu koja govori ruski i ukrajinski jezik, kako bi mogli da govore na svom jeziku, da objasne situaciju i da im se na najbolji način pomogne-objašnjava naša sagovornica.
Koprivica ističe da je formiran terenski tim, čiji je član žena koja govori ukrajinski i ruski, a na njihovoj FB stranici je poseban dio koji sadrži sve potrebne informacije na ukrajinskom i ruskom jeziku, kao i odgovarajuće promotivne materijale, video spotove i brojne korisne informacije.
-U pet gradova realizujemo outreach, terenske timove. To su Budva, Bar, Kotor, Tivat i Podgorica, gradovi u koje je došao veliki broj ljudi pogođenih rusko-ukrajinskim ratom.
Ti terenski timovi obilaze ukrajinske centre za migrante, prihvatilišta, obilaze škole (osnovne i srednje) u kojima je veliki broj ukrajinske i ruske djece, sve centre koji postoje u ovim gradovima (a gdje znamo da se okupljaju Ukrajinci i Rusi) i razgovaramo sa njima, upoznajemo ih sa servisima pomoći i podrške.
Pripremile smo i adekvatne promo-materijale za njih i trudimo se, na najbolji mogući način, da u direktnom kontaktu pokažemo da nijesu sami, da mogu da računaju na podršku i pomoć i da izlaz iz nasilja postoji i u ovakvim situacijama- kaže Koprivica dodajući da na taj način razvijaju povjerenje, a nakon toga, dogovaraju sve buduće korake.
SOS telefon Nikšić, podsjeća naša sagovornica, vodi nacionalnu liniju za žene i djecu žrtve nasilja za teritoriju čitave Crne Gore, koja je anonimna, besplatna i dostupna sa svih fiksnih i mobilnih mreža.
-Ta naša linija je, pored crnogorskog, od početka dostupna i na albanskom, ali i na engleskom jeziku, za sve žene i djecu koji dolaze sa drugih govornih područja, a sada i na ruskom i ukrajinskom jeziku.
U određenim situacijama, imamo i koleginicu koja govori španski jezik.
Takođe, imamo i sklonište za žene i djecu žrtve nasilja, obezbjeđujemo advokatsku pomoć, zastupanje na sudu, pravne savjete, psihološko savjetovanje, a svi ti servisi su dostupni i za žene i djecu koji dolaze iz Ukrajine i Rusije.
I, ne samo oni, jer imamo dobar dio njih koji su došli ranije, a koji sada ovdje služe kao podrška i pomoć porodicama koje su pogođene ratom i koje kod njih dolaze, za sve njih smo tu-kazala je Koprivica.
SOS telefon Nikšić trenutno radi istraživanje sa namjerom da utvrdi na koji način država i institucije realizuju ono na šta se država obavezala potpisivanjem Istambulske konvencije.
-To je konvencija Savjeta Evrope o sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, koju je naša država obavezna da primjenjuje od avgusta 2014. godine.
Sedma godina počinje, već drugi izvještaj smo pripremali i izuzetno malo se toga uradilo.
Obaveze su dijelom ispunjene uspostavljanjem i djelimičnim finansiranjem nacionalne SOS linije, djelimično se finansiraju smještaji u skloništima, ali to je daleko od svega onoga što je država obavezna.
Prije svega, obavezno je formiranje kriznih centara za žrtve silovanja i seksualnog nasilja. Obaveza je i da sve institucije reaguju sa dužnom pažnjom i da u centar stavljaju žrtvu.
Mi i dalje imamo narativ u kome ljudi u institucijama pokušavaju da nasilje predstave kao nešto čime su jednako pogođeni svi, dijeli se odgovornost žrtve i počinioca, stvara se narativ da su jednako i muškarci pogođeni kao i žene.
Ovom prilikom želim da istaknem da je nasilje u porodici rodno zasnovano nasilje, a to je tako zato što živimo u patrijarhalnim, tradicionalnim kontekstima, u kojim je dozvoljeno, između ostalog, disciplinovati ženu i nasiljem i ti konteksti im daju društvenu i socijalnu dozvolu.
U praksi, nasilje u porodici najčešće pogađa žene. Preko 75 odsto osoba koje su pogođene nasiljem u porodici jesu žene.
Izuzetno je važno izaći iz situacije nasilja, jer ako djeca svjedoče nasilju, ona jesu žrtve nasilja.
Sedam puta je veća šansa da djevojčica odrasla u tim uslovima, kasnije izabere nasilnog partnera, a dječak da postane nasilnik-objašnjava Koprivica.
Kada je u pitanju seksualno zlostavljanje žena, ali i generalno seksualno zlostavljanje, u Crnoj Gori postoje sistemski problemi, jer je to još uvjek tabu tema, smatra naša sagovornica.
-SOS telefon Nikšić je u saradnji sa dvije partnerske organizacije, Sigurnom ženskom kućom i NVO ’Prima’ uradio veliko istraživanje, studiju o seksualnom nasilju nad ženama u Crnoj Gori.
To je najveće istraživanje rađeno na tu temu, a pokazalo je da mi, ne samo da nemamo pouzdane podatke, nego imamo jako malo podataka, koji su uglavnom kod ženskih nevladinih organizacija, o procjenama koliko je zaista žrtava.
Ovom prilikom bih naglasila da svjetske statistike kažu da jedna od četiri djevojčice i jedan od sedam dječaka, prije 18 godina preživi neki vid seksualnog zlostavljanja.
Sigurna sam da ta statistika nije ništa bolja ni za Crnu Goru, ali mi nemamo prijava, niti priliku da reagujemo, zato što smo stvorili kontekst u kojem žrtve misle da je mnogo bolje da ćute o zlostavljanju koje su pretrpjele, nego da to prijave institucijama.
Jer, sam postupak je izuzetno mučan, više puta budu izložene, na različit način stigmatizovane, a ishod je vrlo neizvjestan.
Nažalost, vrlo često ne ishoduje osuđujućom presudom, a i ako se to desi, kazne budu minimalne. I to je, takođe, jedan od velikih problema-ukazala je Koprivica.
Ona je kazala da je SOS telefon Nikšić od januara počeo, u saradnji sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja, projekat u čijem su fokusu žene žrtve proganjanja.
-To je još jedna od tema koja još uvijek u Crnoj Gori nije ni na koji način targetirana, a izuzetno je važna.
Žene koje preživljavaju proganjanje su u izuzetno velikom riziku da ishod bude fatalan, odnosno da bude femicid.
Iako je proganjanje od 2017. krivično djelo, u praksi je možda nekoliko pokrenutih postupaka, ne znam da li imamo ijednu presudu za proganjanje, iako je to, iz prakse se pokazalo, jedan od najčešćih vidova nasilja kojem su žrtve izložene, posebno u trenutku kada žena odluči da izađe iz nasilja, ili nakon izlaska iz nasilja-kazala je Koprivica.
Ona dodaje da se mora mijenjati sadašnji, patrijarhalni narativ, kako bi žene i muškarci bili zaista ravnopravni.
-Jer, kod nas je vaspitanjem djevojčica uvijek kriva i uvijek joj se nešto spočitava: da ne bude preglasna, da ne bude razmažena, zahtjevna.
Uvijek joj se šalje poruka da treba da ćuti i trpi, a dječacima – sve suprotno.
Kada na isti način, istim porukama budemo vaspitavali i dječake i djevojčice, onda ćemo možda moći da govorimo o narativu u kojem će žene koje preživljavaju nasilje nailaziti na razumijevanje-zaključuje Koprivica.
