Nekazano: Objavljena prva knjiga Milice Jovanović
Foto: Privatna arhiva
Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ objavilo je knjigu „Zaljubljena zvezda“ sedamnaestogodišnje Milice Jvanović iz Sutomora.
Recenzent knjige, pjesnik i potpredsjednik „Nekazanog“ Goran Radičević zapisao je da, “kada se nađete zaglavljeni između sopstvene tišine i buke realnog svijeta, treba samo pronaći prave emocije za stihove i krenuti dalje”.
-Tako bar radi mlađana Milica Jovanović. Poeziju pišu deca. Neka imaju manje godina, neka imaju više, neka već imaju i djecu i unuke, ali, kad pišu poeziju, onda su djeca.
Radim i družim se sa pjesnicima već decenijama i nikad nisam, kao sada kada sam kroz „Nekazano“ upoznao neke od njih, imao osjećaj da su mlade generacije pjesnika ustvari čudo od djece.
O poeziji Milice Jovanović mogu reći da je dorasla do prve zbirke. Obično se od tog uzrasta očekuje neka naivnost u pisanju, iznuđene rime ili ritam, ponekad i slaba kontrola emocija koja rezultira patetikom.
Čitajući njenu poeziju, iskreno sam iznenađen da toga nema. Kod njene nerimovane poezije zapažam tako ujednačen ritam koji po zvučnosti preuzima ulogu rima-ističe u recenziji Radičević.
U rimovanim pjesmama, dodao je, rima je tu da “naglasi emociju i da je artikuliše kako bi se izbjegla melodramatičnost”.
-Ovo Miličino ostvarenje dobija na „specifičnoj težini“ ako se zna da je značajan broj pjesama i proznih sastava koje ovdje publikuje napisala kad je imala samo 12 ili 13 godina.
Te rime i sastavi se nalaze u drugoj polovini knjige. Iako blistaju kvalitetom, razlika u poređenju sa sadržajem iz prve polovine knjige je više nego uočljiva, budući da sada, sa 17 godina, logično, piše daleko ozbiljnije i zrelije.
Mlada poetesa piše ljubavnu i rodoljubivu, ali i poeziju u kojoj se kroz svoje unutrašnje biće bavi sveukupnim, ljudskim bićem, a naročito onim pokretačkim duhom.
Zar postoji neko ko može sve? I da pretvori svetlo u mrak, i čašu vode u okean. Ptice ne umiru samo postanu selice i odu.
Ja joj vjerujem, jer sve što smo ikad videli ili dodirnuli živi u nama i čeka svoj čas da se pojavi. Sve je tu i kad je daleko, sve živi i ne umire nikad-ukazuje radičević, koji je citirao i stihove mlade autorke:.
„Ti, koji uspevaš da daš glas nemom čoveku,
I da obojiš život daltonisti.
Uspevaš večitu pričalicu da umiriš,
I da pretvoriš svetlo u mrak.
Možeš i u čaši vode da vidiš okean,
I u letnjem svicu zvezdu padalicu.
Možeš iza oblaka Sunce da probudiš,
I jednim osmehom mesečev sjaj da nadjačaš.
Ti, kad večitu pričalicu ostaviš bez reči, možeš sve.“
-Nastaviće Milica da stvara, i mislim da smo dobili još jednu poetesu koja će nas i ubuduće radovati svojom poezijom.
Toplo preporučujem njen prvijenac, ali i njoj poručujem da stvara i dalje jer sve što stvorimo iza nas ostaje kao trag našeg postojanja-zapisao je Radičević.
Predsjednik “Nekazanog” i urednik ovog izdanja Labud N. Lončar rekao je da je udruženje ovom knjigom ukazalo na “novu, ali „Zaljubljenu zvezdu“ na nebu Poezije”.
-Mladi su inače oni kojima najviše pažnje poklanjamo u radu udruženja. Do sada smo imali nekoliko izdanja lijepih knjiga poezije mladih stvaralaca. Milica je za sada od njih najmlađa.
Kao što i sama pjesnikinja kaže „Možeš i u čaši vode da vidiš okean“ njen talenat se odmah da primijetiti.
Inače, ova knjiga je trebala ranije da bude objavljena ali zbog porodičnih obaveza nije i žao mi je što je tako jer u životu mladih pjesnikinja i pjesnika veoma je važno to prvo ohrabrenje ili davanje vjetra u leđa kako bi još više i brže stvarali, normalno, uz budnu pažnju starijih kolega, pa bismo ove godine možda čitali njenu drugu ili treću knjigu.
Miličinu porodicu znam dobro i poznavajući njih i njihovo lično i porodično vaspitanje ne čudi me da je Milica tako dobra i sposobna.
Ona nam je sa svojim bratom Stefanom pomagala na književnim večerima za vrijeme Dana Zagrađa. Fantastično su govorili poeziju. Bolje čak i od nekih pjesnika koji su pisali pjesme.
Iskreno se radujem ovoj sjajnoj knjizi i znam da će ovo Milici biti samo mali podstrek da nastavi da piše.
Mi u Nekazanom smo postali bogatiji za još jednu sjajnu pjesnikinju, kao i cio šaroliki svijet poezije-istakao je Lončar.
Milica Jovanović rođena je u Baru 2005, a živjela je u Sutomoru gdje je pohađala OŠ „Kekec“.
Sa porodicom se 2019, samo jednu školsku godinu prije „male mature“, seli za Kosovsku Mitrovicu, gde je Osnovnu školu „Branko Radičević“ završila sa odličnim uspjehom, i u istom gradu upisala Tehničku školu „Mihailo Petrović Alas“, na smjeru arhitektura.
U trenutku kada iz štampe izlazi njen književni prvijenac, odlična je učenica trećeg razreda ove škole.
Ističe se podjednako u školi i u oblasti arhitekture, koju planira i da studira, ali i na polju književnosti, pa se za veoma kratko vrijeme okitila veoma značajnim nagradama za svoja književna ostvarenja.
Nagrađivana je do sada i za svoj slikarski talenat, a njeni likovni radovi našli su se i na međunarodnim konkursima i kolonijama, pored ostvarenja eminentnih umjetnika. Govori engleski i turski jezik.
Kako sama kaže, iako je zavoljela Kosovsku Mitrovicu, rado se vraća rodnom Baru i Sutomoru, gdje u svojoj porodičnoj kući provodi školske raspuste i sve slobodne trenutke.
- Tagovi:
- Nekazano
- Labud Lončar
- Bar
- Poezija
