Tivat: Održan drugi protest CZK
Izvor, foto: Radio Tivat
Autor Sonja Štilet
Pjesmom namjenski napisanom za protest „Buća naša kuća“ koja je autorski rad pozorišne kompozitorke Irene Dragović, danas je počeo drugi protest Centra za kulturu (CZK) Tivat protiv demontiranja Male scene u atrijumu ljetnjikovca Buća – Luković.
Brojne kulturne radnike, glumce, režisere, producente, muzičare, građane i medije pozdravila je vd direktorice Centra Dijana Sindik naglašavajući da je to skup prijateljstva i ljubavi za iznalaženje zajedničkog rješenja, simbioze i kompromisa između Male scene i ljetnjikovca Buća-Luković.
Audio poruke su potom uputili glumci Anđelija Rondović, Andrija Milošević, Anita Mančić, Branko Ilić, Dragana Varagić, Julija Milačić Petrović Njegoš i Zoran Rakočević.
Burno i sa ovacijama pozdravljena od više od stotinu prisutnih na ovom skupu, dugogodišnja direktorica Centra za kulturu Milena Radojević je istakla da nije ni slutila da će se „ponoviti nesretne 90-te godine prošlog vijeka i da će se kultura braniti na ulici ispred zaključanih prostora za izvođenje umjetničkih programa“ :
-Onda pod okriljem mraka, sada pod okriljem praznika. Radnicima u kulturi i umjetnicima je oduzeto pravo na rad, pravo da publici pruže one užitke koje su decenijama dobijali na ambijentalnoj sceni Buća.
Na brutalan način su optuženi, bez dogovora i razgovora, da su umjetnici koji su u Tivat dolazili po mom pozivu takođe uništitelji i manipulatori.
Da li iko u Tivtu vjeruje u nebuloze da je jedna diva Milena Dravić, legenda Gaga Nikolić, Đuza, Anita, Seka, Egon Savin, Milan Karadžić, Stevo Koprivica, Jagoš Marković i drugi, pristajali da i sami učestvuju u devastaciji kulturnih dobara ?
Ne, oni su je obogatili i proslavili čarobni ambijent Buće. Teško je shvatljivo da u ovoj predstavi sa rješenjima iz pozadine zdušno učestvuju dojučerašnje kolege sa kojima se radilo u borbi za status pozorišta, galerije, muzejske zbirke, biblioteke, u borbi za sveki cent uložen u umjetnost.
Došlo je vrijeme da je uzurpacija Atrijuma umjetnošću grijeh nad grijehovima a tu i sada agilni zaštitnici male scene se nisu čuli proteklih godina prilikom brojnih uzurpacija širom Crne Gore.
Gospodo muzealci, dajte rješenje mobilne scene pod svim konzervatorskim uslovima, iste onakve kakva se montirala u Perastu za igranje Bokeškog D- mola koja nije naškodila drevnom gradu, pa neće ni Bući i da je spomenik prve kategorije.
Ova priča ne može imati pobjednika, niti treba da ima. Nadam se da će razum i umjetnost pobjediti-.
Na današnjem protestu je veoma nadahnuto i duboko emotivno govorio doajen crnogorskog glumišta Slobodan Marunović :
-Bio sam šokiran kada sam dobio informaciju da scena Buće treba da nestane. To je da čovjek zanijemi.
To da se u ovom čarobnom ambijentu više neće čuti velika glumačka riječ, muzičko izvođenje i note velikih kompozitora, majstorstvo glumaca, reditelja, svega onoga što je nadgradnja ljudskog duha, što čini da ovaj život proživimo dostojanstveno u najljudskijem smislu, gdje će duhovno biti iznad svega ono što je materijalno.
Ako ove scene više ne bude, neće biti ni nas kao ljudi, jer ako nam uzmu dušu, sve su nam uzeli. Potonućemo u osrednjost, nesporazum, nezbor, haos .
Ipak sam optimista i vjerujem da postoje ljudi koji će čuti našu riječ, iako možda postoji „debelo uho u koje se ne može zabosti nježna riječ“ što bi rekao
Majakovski . Mnogi u Crnoj Gori ovih dana poručuju da je to što se dešava u Tivtu- kulturocid.
Samo je jedan gest iz 1956. možda bio gori od ove namjere, a to je bilo ukidanje pet profesionalnih pozorišta u Crnoj Gori.
Dolazeći i igrajući u Tivtu, decenijama sam osjećao da ovaj grad i ovi ljudi imaju nasušnu glad za pozorištem. Purgatorije su jedna od najvažnijih regionalnih mjesta kulture i stvaralaštva.
Upoznao sam predsjednika Opštine Komnenovića, čovjeka sa kojim se može razgovarati, i nadam se da će on promisliti, izvagati i prekinuti ovu blasfemiju u ime života, ljepote i stvaralaštva i umjetnosti .
Da ova scena i dalje bude aktivna i da se i dalje radujemo svakoj svetkovini duha koju će nam ona donijeti-.
U ime građana Tivta i u ime publike, svoj stav o aktuelnoj situaciji vezanoj za demontiranje Male scene dao je tivatski advokat Nikša Miljanić:
-Ovo što sada živimo i protiv čega se ovdje borimo je mala scena anticivilizacije. Pod okriljem zaštite kulturnog dobra ne možemo rušiti bilo šta.
Da bi nešto zaštitili, moramo imati jasnu projekciju šta i kako štitimo.
Jedna istinska vrijednost je ovdje uništena, što ne bi bio problem da imamo vjeru da će sve to biti renovirano i vraćeno publici na uživanje.
Neophodno je da svi akteri sjednu i dogovore se o sceni ljetnjikovca Buća koja je duša Tivta-.
Glumica Jelena Simić je objasnila svoju, kao i naklonost mnogih njenih kolega, prema Maloj sceni i Tivtu ističući da je puno glumaca počelo da se bavi pozorišnom umjetnošću upravo zbog predstava kreiranih u ovom gradu i da je uvjek čast biti dio projekata CZK Tivat :
-Pozorište nije i nikad neće negirati značaj postojanja i rada Muzeja. Fokus treba staviti na komunikaciju između obije institucije.
Važno nam je da znamo da li se i kada planira postavljanje nove scene u Atrijumu i koji će biti njeni kapaciteti.
Molim vas da se sastanete sa svim stranama u ovom problemu, da se dogovorite i potpišete sporazum o saradnji. Nije stramota pomiriti se.
Ovaj prostor je prostor gdje se mi, glumci susrećemo sa publikom, gdje dolazi do nekog vida nadgradnje pozorišnog čina i gdje rotiramo uloge, dobijamo povratnu informaciju i rastanemo se sa nekim štitom i pozorišnom moći koja nas potom čuva od surove stvarnosti.
Citiraću spisateljicu Margaret Atvud koja kaže: “Možda nećeš biti u stanju da promijeniš stvarnost, ali možeš promijeniti svoj odnos prema njoj i, paradoksalno, to će stvarnost i promijeniti“.
Želim da vjerujem da nije stvarnost da je Mala scena srušena i da je nastao nepopravljiv sukob između institucija kulture, nego da će sve ovo dovesti do izgradnje nove scene u kojoj ćemo i nadalje uživati.
Za kraj ću preformulisati rečenicu Katarine Šparović koju sam igrala u Bokeškom d -molu :„Skužajte me, ma me nije stalo !“ u novu, primjerenu za ovu priliku : „Skužajte me, ma me je vrlo, vrlo stalo !“-.
Publicista i novinar Dragan Popadić je pročitao svoju pjesmu, pisanu za protest povodom uklanjanje scene u ljetnjikovcu Buća „ To neće proći “:
“Region grmi, protest se širi
izmjestit’ Buću to neće moći.
S nepravdom svakom Art se ne miri,
ti glasno reci: To neće proći.
Teatra ne zna magiju niko
čudesne to su nekakve moći.
Ako nisi palanci svik'o:
ti glasno reci: To neće proći.
Buća je mjesto teatra duha
što se presvlači baš svake noći.
Ne živi čovjek samo od kruha:
ti glasno reci: To nece proći.
Građa tek mi smo što sazda snove
a bolji dani možda ce doći.
Dok Tivat čeka predstave nove
ti glasno reci: To neće proći.”
Andro Martinović, reditelj i filmski kritičar je naglasio da objektima kulture, i onda kada pripadju istorijskoj baštini, treba udahnuti novi život:
-Ovdje kao da se dešava nešto suprotno, da se od fantastičnog ljetnjikovca žele napraviti kulise prošlog vremena i nikada odigrane predstave.
Umjesto da dvije institucije kulture , zajedno sa Opštinom, razgovaraju o svemu i dogovore se da rade zajedno, oni još uvek ne mogu da pronađu jezik na kojem bi se razumjeli.
Možda bi trebalo ukloniti tu scenu ako je ona na bilo koji način bila nebezbjedna ili neadekvatna zahtjevima koji se postavljaju pred izvodjenje nekih predstava, ukloniti je i zamjeniti je mobilnom, funkcionalnom, tehnički i tehnološki opremljenom scenom i gledalištem .
Ovaj prostor teba da ostane ono što jeste, jer jednu tradiciju ne treba gušiti na račun one prethodne
Neka publika i dalje dolazi u ovaj atrijum da gleda predstave, a posjetioci u ljetnjikovac, jedan uređen gradski muzej-.
Danšnjem protestu prisustvovali su i funkcioneri i lokalni rukovodioci opozicionih partija DPS, SDP, SD i HGI, kao i poslanica DPS u Skupštini Jovanka Laličić i potpredsjednik SDP -a Aleksandar Đurović.
