Bar, Crna Gora
19 Apr. 2024.
post-image

Zemun: Izložba slika Darka Mandića u Galeriji “Stara Kapetanija”

Autor: Senka Subotić, Ph.D

Foto: Privatna arhiva

Darko Mandić, umjetnik iz Budve, predstavio se u Galeriji „ Stara Kapetanija“ u Zemunu sa 15 slika rađenih tehnikama ulje na platnu i akvarel, pod nazivom “ Priroda stvari“.

Mandić je rođen u Sremskoj Mitrovici, FLU je završio na Cetinju u klasi prof. Smaja Karaila, a prije toga je studirao i arhitekturu ,tri godine na Univerzitetu u Beogradu.

Ovo mu je osma samostalna izložba, a više puta je i kolektivno izlagao.

 Mandić se kroz svoju likovnost oslobađa unutrašnjih osjećanja otuđenosti, iznalazeći forme i objekte, prelazi u ličnu realnost u kojoj se jasno manifestuju oblici i motivi u različitim izražajnim formama, apstraktni ili pak realistični.

Zagasitih, prirodnih i zemljanih tonova, njegova platna svjedoče unutarnjoj hetoregonosti ka formama i oblicima koje se vezuju sa unutrašnje biće za „ Prirodu stvari“, bilo da su apstraktne ili konkretne, predstavljanjem istih on prenosi lično duševno stanje u pokušaju otkrivanja svog unutrašnjeg bića...

Njegove „konstrukcije“ su u potrazi za arhetipskim. Likovni postupak prelaska koloritnih partija iz jedne u drugu, stapajući se u likovnu misao odaju autorovu posebnu senzibilnost.

Mandić u svojim slikama sinhronizuje svoja osjećanja sa okolnostima u kojima živimo, sa duhom vremena,u potrazi za najprikladnijim formmama, oblicima , simbolima, ka oblikovanju lične stvarnosti kao produkata emotivnih stanja njegovog bića.

Njegove kolorističke koncepcije svedoče i o potrebi prikazivanja stanja nepotpunosti, s ciljem da svoju poruku prenese do percipijenta; da budu primljene, pa i kad možda shvaćene, u malo izmjenjenom smislu.

Mandićeva apstraktna platna, „Let“, „Uzlet“, „ Na pola puta“... misli izražene neutralnim tonovima, ekspresivno i gestualno oslikana, govore o dubokoj senzibilnosti izraza.

Ta senzibilnost vidna je i u slikama s jasno prepoznatljivim, motivom prozora, lista, zatvorene školjke...

Na slici „ Krst“, koja prikazuje školjku, nije vidna granica koja otkriva da li je to slika ili reljef, što daje specifičan vizuelni doživljaj, dok istovremeno ima simbolično znčenje, dajući mogućnost otkrivanja umjetnikovih vizuelnih poruka.

Sličnu poruku daje i slika dva prozora pod nzivom „Dan“, jedan sa zatvorenim škurama, drugi s rešetkama.

Usamljeno, od obale otuđeno, ostrvo na slici „Jutro“, tri uvela lista, svaki za sebe u nizu, na slici „Jesenja muzika“...

Sve te slike personifikuju čovjekovu otuđenost, iščekivanje , zatočenost u ljušturu, vremena u kom živimo.

Mandićeve slike, po kompoziciji i koloritu odišu mirnoćom, staloženošću ,a njegov vizuelni odnos prema oblicima kompozicije, motive, rezultat su ličnog otkrivanja svijeta procesom prevođenja iliuzije i simbola u stvarnost.

Osnovna sadržajna komponenta je svjetlost, zatim jednostavnost, nenametljiv potez, boje su redukovane, a sve to čini Mandićev orginalan likovni jezik.