Danas je 20. novembar, Svjetski dan djeteta
Foto: Banka hrane
Generalna skupština UN je 20. novembra 1959. usvojila Deklaraciju o pravima djeteta, a 1989. Konvenciju o pravima djetata, čiji je potpisnik i Crna Gora. Konvencija, navodi niz dječijih prava, uključujući i pravo na život, na zdravlje, na obrazovanje i igru, kao i pravo na porodični život, na zaštitu od nasilja, protiv diskriminacije. Svako dijete ima pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, hranu, igru, zaštitu i još mnogo toga. Dječija prava svakom djetetu trebaju osigurati mogućnost da dosegne najviše što može, saopštili su danas iz Banke hrane Crne Gore.
-U Evropskoj uniji je onaj ko ima manje od 60 odsto prosječnog dohotka mjesečno na raspolaganju ili je ugrožen siromaštvom ili siromašan.
Ako neko ima manje od 50 odsto prosječnog dohotka, onda je veoma siromašan.
Kako je naša prosjecna plata 718 eura, siromašnim bi se morali smatrati svi koji imaju manje od 430 eura mjesečno.
U Crnoj Gori prag siromaštva za jednu osobu koja živi sama je 188 eura, a za četvoročlanu porodicu sa dva djeteta 395 eura, mjesečno-navela je ovim povodom Marina Medojević, predsjednica Banke hrane Crne Gore.
Kako je istakla, u oba slučaju dolazimo do sličnog iznosa, odnosno “da je oko 400 eura donja granica dohodovnog siromaštva porodice”.
-Ako uzmemo ovaj podatak kao relevantan za utvrđivanje koliko porodica živi u siromaštvu, možemo doći do saznanja da se radi o velikom broju.
Tu su svi korisnici socijalne pomoći, svi oni kojih nema u sistemu zbog posjedovanja neke vrste imovine od koje ne mogu prihodovati a grcaju u nemaštini, veliki broj nezaposlenih i penzioneri sa niskim primanjima.
U ovim porodicama žive djeca, koja zbog loše socijalne politike, nemaju prava i pomoć kakvu zaslužuju-dodaje Medojević.
Prema Minimalnoj potrošačkoj korpi Monstata, 350 eura je potrebno za hranu četvoročlanoj porodice kako bi dosegli 2200 kalorija po osobi, neophodnih za biološko preživljavanje.
-Koliko djece žive u porodicama koje nemaju tih minimanih 350 eura za hranu, ne znamo. Znamo da oko 4.500 djece živi u siromastvu.
Zar dječiji dodatak ove djece ne može biti u iznosu koji nadomještava minimum potrebnog za život?
Ujednačen dječiji dodatak ne doprinosi umanjenju siromaštva djece, niti smanjenju socijalnog raslojavanja među njima.
Ograničenju broja djece koja mogu koristiti dječiji dodatak u porodici, barem među socijalno ugroženom i bolesnom djecom, nema mjesta.
Ograničenje na petoro djece u porodici koje postoji kod nas je diskriminacija-napominje Medojević.
Ona navodi primjer “kako to rade drugi”.
+Dječiji dodatak (Kindergeld) u Njemačkoj je u visini egzistencijalnog minimuma jednog deteta ( oko 200 eura) i nema ograničenja za broj djece koja će ga primati.
Porodica kojoj je Banka hrane pomagala u Crnoj Gori sada živi u Njemackoj.
Na ovoj fotografiji možete vidjeti koliki dječiji dodatak primaju njena djeca sada.
Viši je dječiji dodatak za jedno dijete nego čitav iznos materijalnog obezbjeđenja porodice koje je primala za čitavu porodicu.
Stan i struju joj plaća grad u kojem živi u Njemackoj.
Sve za školovanje djece je besplatno-knjige, školski pribor, dodatni časovi za predmete koji im slabije idu, kao i ekskurzije-ukazuje predsjednica Banke hrane.
-U Crnoj Gori se rađaju djeca u porodicama koje su generacijama pogođene siromaštvom zbog čega se njihov potencijal guši i nestaje.
Djeci pogođenoj siromaštvom moramo pristupiti odgovorno i reagovati sistemski.
Osim novčane pomoći i besplatnih servisa, moramo osigurati i jednake mogućnosti ostvarivanja njihovih prava.
Sva pomoć mora biti pod jednim okvirom, kako bi se pratili rezultati ulaganja, a novac i materijalna dobra poreskih obveznika bili pod kontrolom.
Kvalitet života djece, pored porodice obaveza je i države, lokalne zajednice, školstva, zdravstva i ostalih segmenata zajednice.
Kada porodica ne može, držaava i lokalne zajednice bi trebale obezbijediti djeci siguran obrok barem u školi, besplatan prevoz i korišćenje udžbenika i školskog pribora, dok se školuju-ističu iz Banke hrane.
Oni dodaju da bi se moralo voditi računa o njihovim sportskim, kulturnim i opšte društvenim potrebama “da bi se izbjeglo njihovo marginalizovanje”.
-Zbog svega navedenog, Banka hrane godinama predlaže uvođenje besplatne užine, prevoza i udžbenika za djecu u zoni siromaštva, osnivanje fonda za njihovo obrazovanje, dječijeg dodatka koji obezbjeđuje minimum egzistencije, besplatnih kilovata ekektrične energije, zapošljavanje jednog roditelja u stalni radni odnos, socijalnih stanova, socijalne penzije.
U Crnoj Gori nemamo javno dostupan podatak koliko procentualno porodica u Crnoj Gori, koristi socijalnu pomoć više od decenije, kako bismo ustanovili koji je uzrok toj pojavi i spremili mehanizme da spriječimo ciklično siromaštvo koje je odraz loše socijalne politike države.
Neodgovorno je da nezaposlena porodilja dobija tokom godinu dana mjesečno svega 121 euro i da od toga treba da hrani dijete i održava potrebnu higijenu.
Nerijetko joj ta novčana pomoć bude jedino sigurno primanje koje ima.
Ne pade na pamet ni jednom ministru socijalnog staranja do sada, da predloži smanjenje poreza na hranu za bebe, dječiju obuću, odjeću.
Kako imamo negativan prirodni priraštaj, barem bi djeca rođena u nemaštini trebala dobiti besplatnu bebi hranu, opremu za bebe, garderobu i obuću-kaže Medojević.
Djeca koju država uz porodicu ne pazi i njeguje, dodaje, sklona su devijantnom ponašanju.
U tim slučajevima država nema instituciju koja će brinuti o njima i vratiti ih na pravi put, potvrđeno je Banci hrane iz kancelarije Obdusmana.
-Strategija za borbu protiv dječijeg siromaštva bi doprinijela jednakom pristupu djeci, besplatnoj zdravstvenoj zaštiti , obrazovanju, pristojnom stanovanju i odgovarajućoj ishrani.
Ipak, sve strategije i analize neće dati željene rezultate ukoliko se ne sprovedu odgovorno.
Za sve novca ima, osim za siromašne!
Hvale se donosioci novog budžeta najvećim izdvajanjem za socijalnu zaštitu do sada, a jedini izdatak za siromašne ( MOP) su smanjili za dva i po milona eura.
Novac su povukle nadoknade za majke, dječiji dodatak i dodatak za novorođenčad , za svu djecu do 18 godine i bebe.
Od onih kojima najviše treba pomoć države, među kojima ima mnogo djece, okreće se glava!-zaključuje se u saopštenju Banke hrane Crne Gore.
