.jpg)
Petar Špadijer: Izmicanje i zanemarivanje
Autor: Petar Špadijer
Tužne i bolne scene maltretiranja profesorice u Trsteniku kao tajfun obišli su internet prostor.
Mi smo izrazili naše zgražavanje, solidarnost, ponudili instant rešenja tipa „ja bih sve to ovako-ili-onako“, okrivili, optužili, prozvali…
I za dva, tri dana našli novu zabavu, nove informacije, novu priliku da budemo pametni i hrabri.
A za dva, tri dana novoj koleginici/kolegi će biti izmaknuta stolica, novoj koleginici/kolegi će biti izbušene gume na kolima, razbacane klupe u kabinetu, prosuta kanta smeća za vrat, biće opsovan/a, pljunut/a, udarena.
I tako u Treseniku i Zadru i Tuzli i Štipu i Beranama ili bilo kom drugom gradu na ovim jadnim prostorima.
Obrazovanje je sistemski zanemarivano od trenutka raspada SFRJ.
Sistem obrazovanja je prespor i ne ide u korak s vremenom, a društvo munjevitim brzinom hita u neke strane koje nimalo nisu naklonjene obrazovanju.
Mediji nas obasipaju šarenim a ispraznim sadržajima, u nepojmljivim količinama, u kući ali, kroz mobilne telefone, i na bilo kom drugom mjestu.
Društvo je zakazalo na svaki mogući način.
Politika uhljebljavanja, tako odomaćena i tako često rabljena, donijela je da gomile nesposobnih, neukih, nesamostalnih kadrova obitavaju na svim nivoima i u svim institucijama, a čiji je glavni manir dizanje prašine ili guranje glave u pijesak, samo da se ne vidi neznanje i nesposobnost.
Na drugoj strane su, pak, nerealni stručnjaci koji misle da su bogomdani da kreiraju obrazovne sisteme, a njihove megalomanske i neracionalne ideje i konstrukcije plaćamo ili ćemo plaćati decenijama.
Pritom se „od šume ne vide drveća“, odnosno od raznih fantazija poput projekata koji kreiraju obrazovne politike „na osnovu kretanja na tržištu rada Evropske unije u narednih 30 godina“ nismo bili sposobni da uočimo da ostajemo bez profesora matematike, fizike i hemije.
Još od 1992. postoji ideja da se na PMF-u otvori katedra za hemiju, ali ta ideja nikad nije realizovana.
Uz to, što smatram još luđim i nedopustivijim, ni jedan saziv Ministarstva prosvjete u protekle tri decenije nije ni pokušao da, recimo, omogući da se hemijski tehnolozi školovani na UCG doškoluju, tako da mogu bez zakonskih i stručnih ograničenja predavati u našim učionicama.
Mi se, umjesto svega toga, danas srijećemo sa situacijom da našoj djeci neće imati ko da predaje matematiku, fiziku ili hemiju.
Navešću jedan indikativan podatak – u 2019. godini raspisano je 370 oglasa samo za profesora matematike. Javilo se 111 kandidata, od čega su tek četiri bili matematičari.
E, sad dolazimo do drugog, ništa manjeg problema – zašto bi neko, ko je završio vrlo težak i zahtjevan fakultet odlučio da se posveti učionici, da mu tamo izmiču stolicu, da ga pljuju i psuju, vrijeđaju i kinje, a sve to za dohodak ispod državnog prosjeka, sve to za omalovažavanje od bilo koga sposobnog da spusti prst na tastaturu i „nabode“ 10-15 riječi i naniže ih u tri kratke, eksplozivne, nekorektne, uvredljive rečenice.
I, tako, u krug, bez kraja i konca.
Najbitnija stvar koju najhitnije moramo da uradimo je da se zapitamo da li državi Crnoj Gori treba obrazovan građanin. Ako ne treba, u redu.
„Ni naši preci nisu bili obrazovani, pa smo preživjeli i Turke, i Mlečane i…“ .
Ali, mi više nismo interesantni (na taj način) ni Turcima ni Mlecima.
Ukoliko nam obrazovanje treba, ukoliko nam je obrazovan građanin uslov opstanka zemlje (a jeste, i te kako jeste!) onda je vrijeme da se dobro zasuču rukavi, da se prekine sa floskulama i praznim pričama, da se kreiranje obrazovnih politika prepusti ljudima koji znaju što rade, koji imaju hrabrosti i integriteta, da se angažuju svi segmenti društva – i Vlada i Skupština, i mediji i NVO sektor i roditelji…
Da se škole pretvore u mjesta obrazovanja kakva dolikuju XXI a ne XIX vijeku.
Da se „odriješi kesa“, široko! Jer, nećete sipati pare u „nezajažljive prosvjetare“ (kako nas nazivaju svaki put kad ukažemo da smo gladni, smrznuti, bez perspektive).
Ulažete u budućnost svoje zemlje, svoje djece. A, iz ove perspektive, ta budućnost nije nimalo svijetla.
Autor je profesor u Gimnaziji Cetinje
- Tagovi:
- Petar Špadijer
- Kolumna
